Jedan otok, dvije nacije, a od danas i dvije vremenske zone – bizaran slučaj otoka Cipra najbolji je dokaz tomu kako je vrijeme, iako nezaustavljivo, zapravo relativno u svojoj mjeri. Kako se u Jugoslaviji dogovaralo mjerenje vremena prije nego što je 1983. godine uvedeno ljetno pomicanje kazaljki koje je u Hrvatskoj do danas na snazi, objavio je u jeku rasprave o tome tada kultni magazin Start. Tekst je objavljen u srpnju 1980. godine kada su već sve europske zemlje, osim Švicarske i Albanije, već odavna uvele pomicanje sata na ljetno vrijeme. Istraživanja su pokazala da to rezultira uštedama energije i povećava produktivnost, navodi se u opremi teksta koji postavlja pitanje - Zašto se slična mjera ne provodi i u Jugoslaviji? Radi li se tek o poslovičnom kaskanju za ostatkom Europe ili postoje objektivne okolnosti zbog kojih se Jugoslavija i vremenski izdvaja od većeg dijela Europe istražila je tadašnja suradnica Starta, Jelena Lovrić.

“Ali kod nas su za to zaduženi nešto ‘dublje ušli u materiju’, postalo je jasno da cijela operacija pomicanja kazaljki kod nas neće i ne može biti tako jednostavna kao i u onim zemljama koje, potkraj ožujka ili početkom travnja, samo odvrte cajgere unaprijed, a u rujnu ili listopadu ih vrate nazad”, zaključila je novinarka. Prvo, javile su se dileme tko u Jugoslaviji smije “navijati državni sat” jer prema Ustavu Federacija nije bila ovlaštena uređivati računanje vremena. Ne postoje nikakve međunarodne obaveze ni ograničenja pa svaka zemlja može zakonom odrediti ono vrijeme koje joj najbolje odgovara – zbog klimatskih uvjeta ili drugih razloga. Kao jedan od takvih, drugih razloga koji su uvelike komplicirali procjenu o isplativosti uvođenja ljetne vremenske računice u Jugoslaviji, novinarka Lovrić navodi činjenicu kako Federacija nikako ne može određivati početak i kraj radnog vremena nikome osim službenicima u organima uprave. Klimatski uvjeti u Jugoslaviji su “od Đerdapa do Triglava”, također bili vrlo različiti, kako otkriva članak.

“Tako, recimo, na istoku naše zemlje sunce zalazi ranije nego na zapadu, pa je zalazak sunca raniji, u istočnim nego u zapadnim krajevima. Na krajnjem istoku, u Đerdapu, na primjer, sunce na dan zimskog solsticija izlazi u 6 sati i 51 minut, a na krajnjem zapadu, u Jesenicama, tek u 7 sati i 47 minuta. I sa zalaskom sunce u Đerdapu požuri za gotovo čitav sat prije nego u Jesenicama”, piše Jelena Lovrić u Startu 1980. godine kad su postojali različiti prijedlozi kako novim mjerenjem vremena uštedjeti i povećati produktivnost.

“Grupa kojoj je stavljeno u zadatak da sve to razmotri zaključila je da kod nas postoje tri mogućnosti: pomicanje kazaljki na satu unazad samo u zimskom vremenu, pomicanje unaprijed samo ljeti te kao treća kombinacija ta dva rješenja – pomicanje kazaljki na satu unazad zimi i unaprijed ljeti, sve u odnosu na sadašnje računanje vremena”, izvijestila je Jelena Lovrić o rezultatima vijećanja o mjerenju vremena, no pokazalo se kako ni time nisu iscrpljene sve mogućnosti… 

Ilustracija Dinka Žibrata objavljena u magazinu Start uz članak o pomicanju sata (FOTO: Start)

“Ima čak mišljenja da bi našem podneblju najviše odgovaralo kad bismo cajgere vrtili naprijed odnosno nazad onda kad je dan najduži, odnosno najkraći, a da u periodima ravnodnevnice satove vratimo na sadašnje vrijeme. U toj bi kombinaciji sat namještali četiri puta u toku godine. To, valjda, da nadoknadimo sve one zaostatke kad nam nije bilo ni do ljetnog ni do zimskog radnog vremena”, navodi se u tekstu, gdje se citira one koji su tada smatrali da bi uvođenje zimskog i ljetnog radnog vremena djelovalo povoljno na povećanje produktivnosti rada, štednju struje, povećanje radne sposobnosti, poboljšanje zdravlja stanovništva, a štetilo samo onima “koji su i inače rastreseni, pa ni sad, kad imamo samo jedno vrijeme ponekad ne znaju koliko je sati.”

Tri godine prije nego što će i Jugoslavija, hvatajući korak s Europom, 1983. godine uvesti ljetno računanje vremena Jelena Lovrić u Startu je zaključila: “I pored svih tih prednosti zadužena međuresorska grupa je – naravno, nakon svestranog razmatranja – predložila SIV-u da sat pomaknemo samo zimi unazad. SIV je prijedlog vratio međuresorskoj grupi da izvrši još neke konzultacije i da ga doradi. Teško je, zasad, reći kada će to biti i kad će odluka pasti. Uostalom, sad i nije hića. Početkom jeseni Evropa se vraća na ‘naše’ vrijeme, pa do proljeća imamo vremena da odlučimo hoćemo li s njome hvatati korak ili ćemo se zauvijek, bez obzira na sve, odlučiti za korak koji nam najbolje odgovara. Pa, makar to bio i korak iza (ostalih).”

Kazaljke u Hrvatskoj prvi put su pomicane na ljetno računanje vremena za vrijeme Austro-ugarske vladavine, potom za Kraljevine Jugoslavije te također u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Stvaranjem SFR Jugoslavije prekinuta je i praksa ljetnog računanja vremena, da bi se o toj temi ponovo počelo raspravljati krajem 70-ih godina. Ljetno računanje vremena SFRJ je uvela 1983. godine, a danas je rasprava ponovo otvorena. Ljetno vrijeme ne odgovara poljoprivrednicima, jer nije u skladu s biološkim vremenom. Bune se i turistički djelatnici jer noć je vrijeme kad se u turizmu najbolje zarađuje, a zalazak sunca odgađa se pomicanjem kazaljki za cijeli sat. Odgovara onima koji rade u tvornicama i uredima jer danje svjetlo omogućava uštedu energije, ukupno u sitnom postotku, no obzirom na ukupnu potrošnju energije i najmanji je postotak značajan pretvoren u konkretniju valutu – novac.

Turska je u rujnu ove godine odlučila da više neće pomicati sat i ostaje u ljetnom vremenu. Turski dio Cipra učinio je isto jer je s Turskom povezan bankarskim sektorom, trgovinom i zrakoplovnim vezama, kako stoji u vijesti Hine o dvije vremenske zone na Cipru. Grčki dio Cipra iz istih se razloga prilagodio Europskoj uniji i njezinoj vremenskoj računici. Najvišu cijenu platit će onih otprilike 5.000 radnika koji žive u turskom dijelu Cipra, a rade u Grčkom. Grčkih radnika na turskom dijelu otoka gotovo da i nema pa njihov metabolizam neće trpjeti zbog ove nove podjele Cipra. Konačno, može se pokazati i dobrim za turizam, jer gdje još postoji otok na kojem Novu godinu možete dočekati dva puta.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: PublicDomainPictures.net