Da su takva izvješća za iznos od 250 milijuna kuna zaista oskudna najbolje govori sljedeća usporedba: godišnje izvješće za 2013. koje je udruga Lupiga predala Fini, skupa s bilancom, za ukupne prihode od 200 tisuća kuna, broji 40 stranica; Izvješće HBK za istu godinu i prihod od 289 milijuna kuna broji spomenute četiri. U ovom tekstu bavit ćemo se sadržajem izvješćâ, ali i formom koja plijeni pažnju svojom jednostavnošću.

Naime, za svaku (nad)biskupiju, odnosno redovničke zajednice, navode se tek tri prilično široke i neodređene stavke na koje se novac troši. To su uzdržavanje klera, izgradnja i održavanje pastoralnih središta te karitativne djelatnosti, bez preciziranih troškova unutar pojedine stavke. Također, na kraju svakog izvješća navodi se i da je na školovanje svećeničkih kandidata - bogoslova potrošeno u prosjeku pet milijuna kuna godišnje. Na sljedećim linkovima možete pronaći originale:

Izvješće HBK za 2010. godinu,

Izvješće HBK za 2011. godinu,

Izvješće HBK za 2012. godinu te

Izvješće HBK za 2013. godinu. 

Na ovim, pak, linkovima možete pronaći obrađene podatke iz izvješća za

- 2010.

- 2011.,

- 2012. te

- 2013. godinu. 

Kolona "Potrošeno" označava novac koji je u predmetnoj godini potrošen u tri navedene svrhe, a u stupcu "Ukupno" su naznačeni iznosi koje je pojedina pravna osoba Crkve primila u godini za koju je izvještaj napisa, a diskrepancije između tih iznosa navedeni su u stupcu "Razlika". U tim tablicama također možete vidjeti koliko od oko 250 milijuna što porezni obveznici daju Crkvi putem proračunske stavke A539026 - ide u koju svrhu. Uvid u podatke iz izvještaja govori nam sljedeće: kada se u obzir uzmu sve navedene pravne osobe Crkve, najveći udio novca - prosječno 52 posto godišnje - odlazi na gradnju i održavanje nekretnina. Na uzdržavanje klera odlazi oko 35 posto, dok samo oko 11 posto tih sredstava svake godine odlazi na karitativne djelatnosti.

 Još 120 milijuna kuna više u 2014.

Iz izvještaja koje potpisuje mons. Enco Rodinis, ravnatelj Informativne katoličke agencije (IKA) te generalni tajnik HBK, doznaje se i da će Crkva ove 2014. godine imati 120 milijuna više na raspolaganju temeljem isplata propisanih temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima sa Svetom stolicom.  Od toga se 49 milijuna prenosi od lani, a preostalih 70 milijuna odnosi se na "stari dug" koji je napravljen za vrijeme vlade Ivice Račana. 

FINANCIJSKI KRVOTOK: Može li Crkva bez novca poreznih obveznika?

MATEMATIKA VJERE: Imamo konačnu cifru kojom porezni obveznici plaćaju vatikanske sporazume

Račan je, naime, izmijenio obračun isplata prema HBK oslonivši se na proračunsku osnovicu umjesto na prosječnu hrvatsku bruto plaću. U Račanovom periodu Crkva je "pala" sa 190 milijuna iz Tuđmanove zadnje vlade na 160 milijuna godišnje skoro do kraja mandata lijevo-liberalne koalicije. Time se, kako su se složili HBK i aktualna vlada, akumulirao dug od 70 milijuna kuna. Začudno, naplata nije realizirala tijekom sedam godina obilja Ive Sanadera, premijera koji je Crkvi, podsjetimo, dao više od sto milijuna kuna iz proračunskih pričuva u samo jednoj godini. Spomenuti dug pričekao je vladu Zorana Milanovića, koja je pristala nadoknaditi HBK "gladne godine" SDP-ovca Račana. Ipak, Crkva je zbog pete uzastopne recesijske godine pristala da joj se ne isplati baš sav taj novac - odrekla se 30,18 milijuna kuna, a preostalih sedamdeset milijuna duga će, kako se navodi u izvješću za 2013. godinu, biti raspoređeno u 2014. godini.

Najviše proračunskog novca koji se direktno doznačuje HBK potrošeno je na nekretnine (FOTO: Nacional.hr)

Kada govorimo o 49 milijuna prenesenih od lani, dolazimo do još jedne zanimljivosti koja se može iščitati iz izvještaja je da HBK. Konferencija ne uspijeva svake godine potrošiti sav doznačeni novac, a do toga dolazi, kako navodi Rodinis, "zbog neujednačenih iznosa isplata, kao i nepostojanja sigurnosti da će sva predviđena sredstva biti doznačena, te činjenice da su uvećane rate doznačene tek na kraju godine". Prebačeni novac redovita je praksa HBK.  

Iznimka je tek 2011. godina, kada je HBK završavala izgradnju svog sjedišta na Ksaveru te je platila nešto manje od 60 posto troškova dolaska pape Benedikta XVI.; ostatak je financirala država iz proračunskih zaliha. Tada su završili, uvjetno rečeno, "u minusu" nešto većim od pet milijuna kuna. Međutim, u ostalim godinama, otkad HBK piše ova svoja izvješća, "viškovi" nisu zanemarivi: 37 milijuna u 2010., dvadesetak u 2012. godini i spomenutih pedesetak u 2013. godini. Treba reći da ova prebacivanja nisu ni rijetka niti nelogična, a nastaju kod zaključenja fiskalne godine kada država podmiruje obveze koje do tad nije stizala. 

 Kamo ide preneseni novac?

“To je načelo novčanog toka u neprofitnom računovodstvu", kaže nam o ovim prijenosima Vlado Brkanić, glavni urednik strukovnog časopisa za računovodstvo RRIF te nastavlja: "Ako primite uplatu krajem prosinca, vi to ne možete potrošiti. To je čest slučaj kod Dinama, koji je udruga građana i za razliku od Hajduka, koji je poduzeće, ne dijeli profit, već se višak prihoda prenosi na sljedeću godinu". 

No, neovisno o tome radi li se o čestoj praksi ili ne, pitanje koje nužno moramo postaviti jest - što se događa s novcem prenesenim iz prethodnih godina, prikazuje li se on sljedeće godine u izvještajima? Budući da je u 2014. godinu Crkva prenijela nezanemarivih 49 milijuna kuna, od Ministarstva financija smo nastojali doznati kako oni to prate. 

“Obrazloženje trošenja sredstava koja su doznačena u prosincu tekuće godine, a potrošena u narednoj godini dio su izvještaj za narednu godinu”, navodi Služba za informiranje Ministarstva financija. Međutim, ako je suditi po dosadašnjem izvještavanju, novac prenesen sa prethodnih godina u izvještajima jednostavno nije prikazan odvojeno od drugih prihoda, niti je spomenut u narativnom dijelu na početku gdje Rodinis kratkim tekstom uglavnom “prepričava” tablice. Uzmimo za ilustraciju crkveni izvještaj za 2012. godinu. Prema njemu Crkvi je ostao višak od dvadesetak milijuna kuna. Godine 2013. Crkvi je isplaćeno nešto manje od 289 milijuna kuna, a ona u svom izvještaju pravda gotovo u lipu tu istu svotu i ne spominje nikakav prijenos novca od prethodne godine. Dakle, ako novac i jest iskorišten u najplemenitije svrhe, mi to ne znamo, jer deseci milijuna kuna u trenutku prijenosa nestaju s radara, usprkos nadama Ministarstva financija. 

 Nepodudaranje izvješća sa javnim istupima crkvenih dužnosnika

Sadržaj ovih izvješća razotkrio je i pojedine nelogičnosti kada je riječ o rijetkim javnim istupima svjetovne tematike crkvenih dužnosnika. Prvo, dubrovački biskup Mate Uzinić je na konferenciji za medije u siječnju kazao da je njegova biskupija lani raspolagala s 9.216.740,19 kuna na temelju ugovora sa Svetom stolicom. Izvješće za 2013., pak, govori da je dubrovačka biskupija primila 8.273.438 kune. Nadalje, zagrebački je nadbiskup Josip Bozanić, pod naletom kritika zbog oblaganja sjedišta HBK poludragim kamenom, branio svoju ustanovu tvrdnjama da ni jedna kuna poreznih obveznika nije potrošena na izgradnju kompleksa na Ksaveru, već samo donacijama iz Hrvatske i inozemstva. Ipak, kako vidimo na dnu izvještajâ HBK za 2011. i 2012., u godinama kada se gradi zdanje na Ksaveru, HBK je uredno naveo stavku "Posudba nad/biskupija za opremanje HBK" i na tu stavku utrošeno je ukupno 6,1 milijuna kuna. Je li Bozanić pri svojim izjavama polazio od teze da novac poreznih obveznika mijenja svog vlasnika u trenutku sjedanja na račun HBK ili u tu svotu nije pribrajao uređenje interijera, ostaje nam nepoznanica upravo zbog ustrajnog odbijanja crkvenih dužnosnika da se odgovori na naše opetovane upite, koje upućujemo od početka ožujka. 

Izvještaj s konferencije za tisak na kojoj predstavnici HBK poriču da je biskupska palača građena novcem poreznih obveznika (SCREENSHOT: Nacional.hr)

Ovo smo konkretno htjeli pitati mons. Rodinisa, no kako je bio na godišnjem odmoru, Tajništvo HBK uputilo nas je na glasnogovornika Zvonimira Ancića. To je, zbog našeg prenošenja njegovih izjava koje smo citirali u prethodnim člancima bila naprosto slijepa ulica. Iako nam je Ancić kazao da stoji iza svake svoje riječi u našem, kako smo i priznali, iznuđenom 40-minutnom razgovoru, ni najmanje mu nije bilo drago što smo ga citirali. Odbio je pričati o izvještajima kratkim: "Mi više nemamo o čemu razgovarati". 

No, vratimo se Bozaniću i donacijama. U najmanju je ruku plauzibilno reći da novac koji HBK prima iz proračuna ipak nije donacija, već stavka koja proizlazi iz ugovora sa Svetom stolicom, koji se pravda putem ovih izvještaja. Osim što je na spomenuto opremanje otišlo posuđenih 6,1 milijun kuna, udio novca koji HBK samostalno kao pravna osoba troši na gradnju te 2011. godine skače s pet iz 2010. godine na 47 posto. Ako nisu gradili svoje sjedište, što jesu?

Nepodudaranje izvješća sa – izvršenjem proračuna

Ipak, možda najviše iznenađuje činjenica da se ovi izvještaji ne poklapaju s nekim podacima koje Ministarstvo financija objavljuje na svojim stranicama, i to o izvršenju državnog proračuna. Ministarstvo ondje navodi da su 2009. godine HBK dali 251 milijun za navedenu proračunsku stavku, dok Crkva u izvještaju za 2010. godinu tvrdi da su im dali 221 milijun uz sljedeći komentar: "... obveza Državnog proračuna za 2009. godinu iznosila 233 milijuna kuna. Kako je 2009. godine za tu proračunsku godinu isplaćeno 221 milijun kuna tako je po konačnom obračunu za 2009. godinu u 2010. godini isplaćeno gore navedenih 12 milijuna kuna", navodi Rodinis. Slična se situacija ponavlja i u 2011. godini. 

Ministarstvo smo zamolili da nam objasni kako je moguće da se ovi iznosi ne poklapaju, odnosno kako to da HBK navodi obvezu isplate dodatnih 12 milijuna kuna "duga" za 2009. godinu, dok je sudeći prema izvršenju državnog proračuna taj novac već isplaćen.

Nakon gotovo dva mjeseca čekanja na odgovor, ne može se reći da smo dobili suvislo i razumljivo objašnjenje. Naime, Ministarstvo potvrđuje navode iz izvršenja proračuna: "Stvarno isplaćena sredstva Katoličkoj Crkvi u 2009. godini iznosila su 250.999.999,98 kuna."

Naime, kako je došlo do razlike i dalje nije jasno. Iz Ministarstva to tumače tek stavkom Sporazuma o načinu izvršavanja određenih financijskih obveza Republike Hrvatske prema Katoličkoj Crkvi iz 1999. godine: prema kojoj se "Konačni iznos financijske obveze iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje za svaku proteklu godinu, a najkasnije do kraja veljače tekuće godine, na temelju podataka Državnoga zavoda za statistiku o prosječnoj bruto plaći" te dodaju da se razlika između konačnog iznosa financijske obveze za proteklu godinu (pozitivna ili negativna) i iznosa predviđenog proračunom obično isplaćivala na teret ukupno predviđenih sredstava u tekućoj godini. 

No, osim tog vrlo načelnog i nejasnog objašnjenja,od Ministarstva i dalje nismo dobili odgovor kako je konkretno došlo do ove razlike od 30 milijuna kuna, od čega se ona sastoji, odnosno na što je taj novac otišao?

Čijim službenim dokumentima treba vjerovati po pitanju ovog jaza, pitali smo drugog računovodstvenog stručnjaka, Krešimira Guzića.

"U oba slučaja se radi o legitimnim institucijama koje imaju zakonski propisano kako će primiti i potrošiti novac", kazao nam je, ne odgovorivši tako na naše dvojbe.

Screenshot dijela tablice izvršenja proračuna skinute sa stranica Ministarstva financija (IZVOR: Ministarstvo financija)

Sve ovo, kao ni činjenica da Crkva ne brine o podastiranju podataka o novcu poreznih obveznika prenesenom na sljedeće godine, naravno, ne mora značiti da je taj novac stigao na krivu adresu ili da je trošen nenamjenski, ali govori puno o razini odgovornosti ove vrste podnošenja računâ, pogotovo s obzirom na neprofitni status pravnih osoba Crkve. Naime, iz odgovorâ Ministarstva da se iščitati da njih i državu kao takvu, osim ovih mršavih izvještaja, ne zanima ama baš ništa drugo kada je u pitanju podnošenje računa od strane Crkve: ni za novac utrošen u bar jednu vreću pijeska ili vapna namijenjenu izgradnji crkve, niti jedna lipa za kilogram brašna dân siromašnim obiteljima. 

 Jedva se dokopali i ove četiri stranice

Da bi stvar bila kudikamo gora, činjenica je da su i ove četiri stranice izvještaja na neki način iznuđene od strane Državnog ureda za reviziju i to nakon desetljeća nepostojanja nikakvog traga o potrošnji novca iz državnog proračuna. Revizija, pak, nije nikada ni kontrolirala potrošnju proračunskog novca vjerskih zajednica, ali je u Izvješću o obavljenoj reviziji godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2010. godinu ukazala na nedostavljanje godišnjih financijskih izvještaja i u tom smislu je dan nalog Ministarstvu financija.

“U obavljanju revizije za 2011. utvrđeno je da je u tijeku dogovor mjerodavnih državnih tijela i predstavnika vjerskih zajednica o načinu, obliku i sadržaju izvještavanja, što je rezultiralo Prijedlogom Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, koji je u proceduri donošenja u Hrvatskom saboru (objavljen je na web stranicama www.sabor.hr)”, navela nam je u ožujku Biserka Čoh Mikulinec, pomoćnica glavnog državnog revizora. Tu smo, naime, instituciju upitali o poštivanju Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija, koja je još uvijek na snazi, a nalaže tim organizacijama podnošenje pravih financijskih izvještaja koji uključuju sustavni pregled imovine, obveza, prihoda, rashoda, financijskog rezultata u određenom razdoblju i slično. Kao što se da vidjeti, Državna revizija “oprala je ruke” po pitanju Crkve, s očitom namjerom da “vrući krumpir” provjeravanja njihove imovine i financija prebaci na druge instance. One su, kao što znamo, ponovno zakazale i to pri donošenju zakona na koji se poziva Čoh Mikulinec.

 Dok se druge NO goni kao grešne duše...

Naime, upravo su neprofitne organizacije, pogotovo nakon donošenja novog Zakona o računovodstvu i financijskom poslovanju NO, od iduće godine pod strogom prismotrom. One će godišnje morati dostavljati tri financijska izvještaja više nego poslovni subjekti u Hrvatskoj, koji su oslobođeni kvartalnog sumiranja prihoda, rashoda, imovine i slično.

Naglom i javnosti nemušto “objašnjenom” odlukom Ministarstva financija, Crkva je i opet oslobođena od podastiranja podataka o svom poslovanju pred državom. Vjerske su zajednice, unatoč odlučnim najavama bivšeg ministra Slavka Linića, naprosto oslobođene ogromnog dijela obaveza koje ostale organizacije moraju ispunjavati pod prijetnjom novčanih kazni. Po Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija će se, primjerice, drakonski, stotinama tisuća kuna kažnjavati i propust neupisivanja u Registar neprofitnih organizacija – RNO.

Hrvatski zakoni Crkvi omogućuju da čak i novac koji prima direktno od građana zadrži u mutnoj zoni, bez podnošenja računa (FOTO: ZG-nadbiskupija.hr)

Ta obveza postojala je i ranije, pa će i prva rečenica na koju ćete naići u ranije spomenutom izvještaju od 40-ak stranica udruge Lupiga glasiti: "Sve neprofitne organizacije dužne su ispuniti obvezu upisa u Registar neprofitnih organizacija". Nakon svega što je hrvatskoj javnosti poznato o (ne)transparentnosti financija Crkve, teško je očekivati da će činjenica da je u RNO upisan tek minoran udio pravnih osoba Crkve iz Evidencije koju vodi Ministarstvo uprave izazvati osobit šok. Recimo samo da je do lipnja 2014. u RNO upisano ukupno 199 zajednica svih vjeroispovijesti i pravnih osoba osnovanih od strane istih, a samo Katolička crkva broji čak 2.038 pravnih osoba. 

No, Ministarstvo ni tu ne vidi problem, jer Zakon nije stupio na snagu pa nema ni prekršajnih odredbi, navode nam u odgovoru. Te će odredbe zasigurno uvesti reda u neprofitni sektor, budući da će svaka od tih organizacija – mimo vjerskih, dakako – imati priliku da se “poklizne” na 23 različita načina opisana u Zakonu, a kazne se penju do 200 tisuća kuna. 

 Više sreće u mandatu neke druge vlade

Za razliku od njih, (neprofitne) pravne osobe Crkve neće morati voditi dvojno računovodstvo ni ako budu “vrijedile” više od 230 tisuća kuna u predmetnoj godini. Neće morati imati knjigu blagajne, ni knjigu primitaka i izdataka, knjigu ulaznih računa, knjigu izlaznih računa, knjigu dugotrajne nefinancijske imovine (po vrsti, količini i vrijednosti, uključujući nabavnu i otpisanu vrijednost), zatim knjigu kratkotrajne nefinancijske imovine (zaliha materijala, proizvoda i robe – po vrsti, količini i vrijednosti!), evidenciju putnih naloga i korištenja službenih vozila... Biskupije, na primjer, nasuprot neprofitnim organizacijama s godišnjim priljevom većim od 3 milijuna kuna, neće morati prolaziti ni stres financijske revizije, niti će objavljivati nalaze revizije na svojim stranicama. 

Drugim riječima, ovi će izvještaji sa svoje četiri stranice Rodinisove “zadaćnice” proširene jednostavnom tablicom nastaviti pokrivati sav novac koji pravne osobe Katoličke crkve dobivaju iz državnog proračuna te proračunâ lokalnih i regionalnih samouprava.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: ZG-nadbiskupija.hr

Tekst iz serije "Koliko je 'teška' Crkva u Hrvatskoj?" rezultat je višemjesečnog istraživanja financija i imovine Katoličke crkve u Hrvatskoj. U slučaju da imate ikakve komentare, prijedloge i informacije vezano za ovu temu, autoricama se možete javiti na lupiga.com@gmail.com. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture, a tekstovi se izvorno objavljuju na neprofitnom portalu Lupiga.com.