Nogometaši će zarađivati manje od konobara

ritn by: Ante Radić | 22.11.2014.

Bez obzira smatrate li predstečajne nagodbe pljačkom stoljeća, kako kaže sudac Mislav Kolakušić, ili spasom za hrvatsku ekonomiju, kako je zborio ražalovani ministar financija Slavko Linić, jedno je nepobitno. Dokumentacija o predstečajnim nagodbama, javno dostupna i temeljita unatoč mogućim falsificiranjima i kraćenjima, razotkriva utrobu naših ekonomskih i društvenih tokova i odnosa bolje nego ijedna građa dosada dostupna zainteresiranom oku javnosti. Posebno to vrijedi za sportske klubove koji su pohrlili u predstečajne nagodbe kako bi izbjegli najgore, a nakon što su godinama, desetljećima skrivali koliko plaćaju svoje igrače novcem koji je uglavnom poticao iz džepova poreznih obveznika.

Čak i oni najbolji poznavatelji sportske scene moraju ostati šokirani svotama koje su tu ugovarane između uprava i igrača, trenera i ostalog osoblja koje sada mora izaći s potraživanjima na čistac ako ne želi odnijeti 'gaće na štapu'.

U zemlji u kojoj je prosječna plaća 5.500 kuna, u kojoj kirurg operira za deset, petnaest tisuća kuna mjesečno, srednjoškolski profesor ima plaću od 6.000 kuna, a blagajnica na kasi kakvog trgovačkog centra rinta za tri tisuće kuna, ugovoreno mjesečno primanje, primjerice, 'stopera' u 2.Hrvatskoj nogometnoj ligi od deset tisuća kuna, točnije 10.200, izgleda kao dobar vic. Ali, nije vic, igrač imena i prezimena istovjetnog jednoj domaćoj estradnoj zvijezdi – da stvar bude zabavnija – prijavio je takva potraživanja u predstečajnoj nagodbi jednog našeg drugoligaša, priloživši i pripadajući ugovor, ovjeren u nogometnom savezu i gdje već treba.

Od rečenih 10.200 kuna mjesečne plaće 'našeg' drugoligaškog stopera, 9.000 je osnovna plaća, 1.200 su troškovi stanovanja, ali u obračun potraživanja ulaze još i nastupi u službenim utakmicama (svota varira mjesečno ovisno o broju nastupa) te premije, koje ovise o broju bodova skupljenih, primjerice, u mjesečnom ciklusu. Naš junak obračunao je za jedan od mjeseci trajanja svog ugovora nekih četiri tisuće kuna na ime nastupa i premija, dodatnih, znači, na onih 10.200 fiksne plaće!?

U zemlji u kojoj profesor ima plaću od šest tisuća kuna, primanja stopera u 2. HNL od deset tisuća kuna, izgledaju kao dobar vic (FOTO: Matthew Wilkinskon/Flickr.com)

I nije jedini, njegov kolega iz napada, koji je u sezoni u kojoj je klub bankrotirao pa zatražio predstečajnu nagodbu, zabio desetak golova, također je ugovorio 9.000 osnovne plaće. Iz njegove dokumentacije nije jasno koje je sve prinadležnosti još ostvario, ali je za prvih šest mjeseci ove godine prijavio ukupna potraživanja od sto tisuća kuna! Njihov suigrač iz srednjeg reda, ali uglavnom rezerva, nešto je skromniji, pa traži 61.000 kuna za šest mjeseci igranja u klubu.

A to je samo početak jer je neimenovani drugoligaš tek krenuo u bespuća predstečajne nagodbe i tko zna kakvih će tu još potraživanja biti. Možda su ova trojica još (bila) i jeftina.

U košarkaškom klubu s obale u predstečajnoj agoniji, u sezonama kada je ta družina igrala regionalnu i domaću ligu bez nastupa u najboljim takmičenjima Europe, domaći bek šuter bez reprezentativnog statusa ugovarao je mjesečna primanja od 67.000 kuna. Taj je bar igrao u Europskoj ligi, a njegova zamjena, bez takvog ili sličnog iskustva, također domaćeg porijekla, imao je dogovoreno 47.000 kuna mjesečno.

Svršija je kurbin pir u domaćem sportu, a što sada slijedi nitko ne zna (FOTO: Matthew Wilkinskon/Flickr.com)

U istom predstečaju povremeni reprezentativac susjedne države, krilo 'meke ruke', ispostavio je samo jednu fakturu. Za mjesec prosinac 2012. godine potražuje 29. 500 kuna.

Kako su stajale stvari s primanjima stranaca u našem regionalnom košarkaškom ligašu s obale? S uglednim trenerom iz zemalja okruženja ugovorili su oko 13.000 eura mjesečne plaće. Ovaj se na klupi zadržao tek nekoliko mjeseci i za potrebe nagodbe ispostavio potraživanje od 85.000 eura, sudski ovjereno, zajedno s kamatama.

Menadžerska agencija sa zapada Europe u istom je košarkaškom klubu dogovorila proviziju od 27.000 dolara za dovođenje Amerikanca koji je taman kročio u profesionalne vode, nakon igranja za jedno od tamošnjih sveučilišta. Iznos nije slučajan, to je jedna mjesečna plaća Amerikanca, koji je u nagodbi ispostavio ukupan dug na ime godišnjeg ugovora od 275.000 'zelembaća'. Ova agencija nije naplatila proviziju za još jednog igrača, stranca, ovaj put od 25.000 eura.

Navedeni iznosi i parametri sasvim su dovoljni za ocjenu da nema te ekonomije i tog društvenog miljea koji je mogao osigurati isplatu ugovora koje su dogovorili naši nogometni drugoligaši i regionalni košarkaški ligaši. Sve će to, zacijelo, potvrditi i dosada najveći predstečajni postupak sportskih klubova, onaj KK Cibone. Tek su u predstečaju Cibone počeli prikupljati potraživanja igrača, a neki podaci već su izašli u javnost, međutim nisu provjereni.

Pa ako je od početka moralo biti jasno da regionalni ligaš s obale ne može od ulaznica, sponzora i prodaje igrača zaraditi 275.000 dolara za svog Amerikanca, tko je i zašto, dođavola, sklapao taj i slične ugovore!? Precizan odgovor nije jednoslojan, ali nije ni ključan za suštinu problema. Ova zemlja i njezina ekonomija polako izlazi iz jednog modela raspolaganja društvenim dohotkom u kojem se bančilo i šenlučilo. To je jednog dana moralo puknuti. Mnogi na položajima su se pritom i okoristili, o tome isto podaci svakodnevno izlaze u priopćenjima USKOK-a. Sve u svemu, kako bi poentirao Miljenko Smoje, svršija je kurbin pir u domaćem sportu, a što sada slijedi nitko ne zna. Vjerojatno posvemašnja amaterizacija s nekoliko otoka (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Cedevita, Primorje, Medveščak) profesionalizma u kojima će biti ugovora od 275.000 dolara. A i tamo s velikim upitnikom kraj pitanja do kada.

Lupiga.com

Naslovna fotografija: grassrootsgroundswell/Flickr.com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".

Do sada komentara: 6

Komentiraj

Treceligaskog novinara pobratim prije više od 10 godina

Za dlk dopuna informacije iz krugova bliskih treceligaškom novinaru, 10200 je neto iznos koji je igrač prijavio u predstečajnoj nagodbi, a tako i piše u tekstu. Kad bi poznavao materiju znao bi da u predstečajnoj nagodbi radnik prijavljuje potraživanja po osnovi plaće u neto iznosu, a doprinosi i porezi su dug dužnika prema državi. Samo ti očito moraš nekoga poniziti da bi postao veći. Samo tako nastavi.. Plaću naših drugoligaških igrača nije formiralo nikakvo tržište, kako ti kažeš, nego poslovni planovi pojedinih klubova. Ti isti igrači, najveći dio njih, igrali bi i za 3000 kuna, a zašto su rađeni takvi ugovori stvar je analize pojedinih klupskih politika. Ovdje autor nije analizirao politiku pojedinog kluba, iako je ona zbog samog ulaska u bankrot posve jasna, već plaće koje su davane. Ako je tebi normalno da drugoligaški stoper u ovoj bankrotiranoj zemlji ima duplo veću plaću od srednjoškolskog stopera, onda smo sve ovo i zaslužili.
dlk prije više od 10 godina

@Petar
Evo nacrtati cu - u svakom zanimanju postoji neka piramida.
Na dnu su 4, 5, 6 liga , na vrhu prva liga. U prvoj nogometnoj ligi ima oko 200 nogometasa, u drugoj recimo 500 (ne znam tocnu podjelu niti me zanima). U trecim nogometnim ligama ih ima mozda i 2000, ali ti vjerojatno ni nemaju placu, vec su iskljucivo amateri. Stovise, u nogometu postoji 4 liga, a postoje i brojni amateri - vjerojatno 100 000 njih koji povremeno igraju i nisu placeni.

Kod profesora - svi su u istoj ligi - 5. ligi. I tamo su takve place, jer poslodavac i nije nesto, a liga nije bas kompetitivna - nitko nije najbolji, nitko ne dobija otkaz, svima je isto. Kako ne mozes napredovati (i u placi i u karijeri) ubrzo ljudi odustanu od rada na sebi.

Ako je realno da profesori imaju placu od 10000 kuna, zasto je onda nemaju?
Nije to samo zato jer drzava nema novca, nego i zato sto se to zanimanje ne cijeni dovoljno, ali prije svega jer ucitelja i profesora ima i vise nego dovoljno i spremni su raditi za 5000 kn (i manje).
Ima stovise i viska (5000 ucitelja viska u RH ako je vjerovati ovom clanku: link).

@Kresimir
Da, pravo trziste ne postoji u ovoj drzavi, ali je cak i u 2. HNL daleko efikasnije nego kod sluzbenika u nekom ministarstvu. Zasto? Zato jer na terenu svi vide da li trcis ili stojis.

Realno, ipak mi se smuci kada procitam da nogometas ima vecu placu od ucitelja, ali potpuno mi je jasno zasto je to tako - puno je vise ljudi pred televizijom i gleda utakmice nego u knjiznici i posudjuje knjige. Zivimo u vremenima koji nisu pravedna, ali nekako gledajuci u povijest, malo koje doba se cini boljim.
lorbek prije više od 10 godina

@Petar
nije covjek rekao da su za ovu drzavu drugoligaski nogometasi vazniji od profesora. ili si nepazljiv ili zlonamjeran. kolega diskutant drk tvrdi kako je u redu da drugoligaski nogometas bude vazniji od profesora ukoliko tako odluci trziste. uostalom, to nije nista novo. trziste je davno dalo svoj glas i vrhunski sportasi odavno zaradjuju kudikamo vise od vrhunskih profesora.
Krešimir prije više od 10 godina

Odličan članak, suština je kao i uvijek da pravog tržišta nema nego država distribuira novac prikupljen od poreza i novac dobiven kreditima po svojim prioritetima. Te "realne" plaće od 10.000 za drugoligaškog nogometaša i gomilu drugih "realnosti" tko zna koliko ćemo još otplaćivati. Voliš dinamo, voliš hajduk, voliš crkvu, izvoli ih financirati ako se ne mogu financirati na tržišnim principima, ali svojim realnim novcem, zarađenim na tržištu, pa ako je tada i 100.000 realno za drugoligaškog noogometaša skidam kapu, neka je. Tržište tako želi. Tržište je i pored svoje nesavršene obmanjivačke i manipulativne prirode daleko efikasniji i bolji sustav od birokratske distribucije.
Petar prije više od 10 godina

I tako čovjek mrtav hladan izjavi da je za ovu državu drugoligaški nogometaš važniji od profesora u školi.