Kada sam  1996. godine po drugi put (1984. godine na koncertu u Rijeci kao dvanaestogodišnjak bijah prvi put) bio na koncertu Balaševića veoma se ugodno iznenadih da veliku većinu publike tvore srednjoškolci i studenti, koji u vrijeme Juge i Đoletovog vrhunca slave bijahu tek kindergartenske dobi. (Politiku  bih u ovom tekstu ipak nastojao izbjeći, ali moram reći da je upravo to bio najjači argument protiv  etiketiranja jugonostalgijom što se tada nametalo njegovoj publici, i njemu.) Već tada, svjestan da je ta mlađahna publika jedino putem piratskih kopija i stoput presnimavanih kaseta u prilici slušati njegova rana (remek) djela, a i gotovo na svakom mom pohodu (od ukupno 9) nekom od njegovih slijedećih koncerata, on je ponovo publici obećavao uskoro podariti svoje stare pjesme, nanovo snimljene i odsvirane, u novim aranžmanima i novom ruhu. I na novom CD mediju...
Kako je Balašević ipak od onih (rijetkih) koji svoja obećanja redovito i neizostavno ispunjavaju, dočekali smo napokon i to!!!
Tako je prije mjesec dana u naše CD shopove, u izdanju Dallas Musica stigao prvi (od tri najavljena) dvostruki kompilacijski album naslovljen Ostaće okrugli trag na mestu šatre...  na kojem se nalazi ukupno 30 pjesama najdražeg nam Panonskog mornara. Radi se o dva diska, sa, na svakom od njih po 15 pjesama. Pjesme su većinom iz ranije faze Đoletova stvaralaštva, iako ih ima i nekoliko sa posljednja dva studijska albuma. Najvažnije je istaknuti da se ne radi o pukoj kompilaciji sa skupljenim materijalima sa starih albuma, već su sve pjesme nanovo otpjevane i odsvirane!!!
Tako je vjerna publika dobila stare pjesme u novom ruhu s potpuno novim, dotjeranim aranžmanima, sa brojnim novouglazbljenim i odsviranim dionicama, pretežno pojačanih violinama i saksofonom. Treba napomenuti da je Balašević svoje vjerne fanove koji napamet znaju tekstove svih njegovih 150-tak pjesama na ovoj dvostrukoj kompilaciji iznenadio i sa potpuno novim tekstovima nekih poznatih starih pjesama i balada (Lunjo; Ole Ole ). Neke od pjesama donose nam samo neznatno promjenjenu liriku, a neki od ponajboljih primjera Balaševićeve pjesmotvorne genijalnosti (O, kako tužnih ljubavi ima; Jednom su sadili lipu; Protina kći; Za treću smenu; Život je more ...) u novim aranžmanima i sa pridodanim novim sviračkim dionicama sada zvuče bolje nego ikada!!!
Tako ovom kompilacijom možemo skratiti vrijeme očekujući njegov novi album sa potpuno novim pjesmama, ali i njegov roman (treći po redu , nakon izuzetnih Tri posleratna druga iz 1990. i Jedan od onih života iz 1997.), kojega već duže vrijeme piše i najavljuje.
A narednih nekoliko godina dobit ćemo i preostale dvije kompilacije sa još ukupno 60 starih pjesama također nanovo snimljenih i odsviranih u novim aranžmanima.

" Pričat će ti jednom, možda,
  kako sam ja bio štošta,
  pile moje pače moje malo.
  Mudrovat će badavani,
  kad me nema da se branim, jer
  da sam blizu ne bi im se dalo.
  Pričat će ti o plovidbi
  ti što nisu sidro digli,
  šta sam za njih neg' ukleta šajka.
  Tvrdit će sa čudnim sjajem
  da sam drhtao pred zmajem, jer
  vidili su oni to iz prikrajka.
  Al' ti slutiš otkud bore,
  trunje se u oku diglo,
  olujno je tamo gore gde nas nije puno stiglo...
  Znam da sanjaš more sveća
  i korake po tom doku, jer
  ti si tamo bio u mom oku.
  Pričat će ti jednom svašta, jer
  boljima se teško prašta,
  pile moje pače moje malo..."

(dio pjesme Uspavanka za dečaka, napisane 1995. godine i posvećene tada netom rođenom Đoletovom sinu Aleksandru)