Ipak postotak je dobar. Povodom Svjetskog dana mladih u susret papi u Toronto je doputovalo i 200 mladih Kubanaca, a samo njih 23 odlučilo je iskoristiti poklonjenu priliku, koja se pruža samo jednom u životu i ne vratiti se u svoju domovinu. Dakle, tek nešto više od 10% što može ukazati i na poboljšanje sveukupnih političkih i ekonomskih prilika na već desetljećima izoliranom otoku komunizma. To poboljšanje nagovijestio je upravo papa Ivan Pavao II svojim povijesnim posjetom Kubi, 1998. godine.
Predsjednik Kubansko-kanadske fundacije, rekao je kako se najmanje 20 mladih skriva u Torontu i Montrealu, gdje su u potrazi za slobodom zatražili izbjeglički status, što Odjel za useljeništvo u Ottawi nije želio potvrditi, rekavši kako je manje od deset osoba zatražilo ostanak u Kanadi, ali nisu spomenuli odakle dolaze ti ljudi niti da li imaju veze sa Svjetskim danom mladih. Od događaja su se ogradili i organizatori Dana mladih, rekavši kako o tome ne znaju ništa. Kanadski premijer Chretien već je primio nekoliko pisama od kubanskih političara u emigraciji u kojima se traži Kanadu da odbjeglim Kubancima udjeli politički azil. Kubanske vlasti kao i u mnogim ranijim sličnim slučajevima ne spominju ovaj događaj.
Desetljećima se već bilježe brojna bjekstva iz Kube, a među češtim prebjezima su sportaši koji međunarodna natjecanja koriste kao priliku za ostanak u inozemstvu. Njihovo najčešća destinacija obavezno su Sjedinjene Države. Upravo SAD kubanske vlasti vide kao glavnog krivca za teško stanje u državi, prouzrokovano dugogodišnjim gospodarskim embargom kojeg su SAD nametnule Kubi. Procjenjuje se kako svake godine između 25 000 i 30 000 osoba pobjegne s Kube, a svakome tko jednom pobjegne povratak više nije dozvoljen.