Kako će vas prevariti u bajkovitom Pragu
Magičan, zlatan, bajkovit, mističan, jedan od najljepših i najsigurnijih gradova na svijetu, a i relativno jeftin u odnosu na druge metropole, posebno zapadne. Godišnje ga posjeti oko šest milijuna turista koje privlači izuzetna arhitektura: čuveni Karlov most iz 14. stoljeća, Hradčani, Mala strana, Židovska četvrt, utvrda Vyšehrad, prelijepi trgovi - Staroměstské náměstí, Václavské náměstí, Náměstí Republiky, ali i boemski dijelovi grada poput berlinskih, vrhunsko i jeftino pivo u tradicionalnim i modernim pivnicama, nebrojeni restorani i barovi, raznovrsna kulturna događanja.
U Pragu takoreći nema nezaposlenosti, prosječna plaća je oko 1.300 eura, ne izgleda puno u odnosu na zarade u zapadnim metropolama, ali su u Češkoj troškovi života znatno manji. Gradski prijevoz je po kvaliteti i dostupnosti u samom europskom vrhu. Prema procjenama agencije Eurostat, Prag je deveta regija u Europskoj uniji po bogatstvu, prošle godine je iza sebe ostavio čak i jedan Beč. Češka prijestolnica je magnet za međunarodne tvrtke, posebno iz sektora informacijske tehnologije zbog zemljopisnog položaja, fleksibilne i visokokvalificirane radne snage. U Pragu živi oko 1.270.000 ljudi, a svaki sedmi je stranac.
Grad u kojem nije lako biti turist (FOTO: Pixabay)
Sve to je jedna strana medalje zlatnog Praga. Ima i ona druga. U Pragu već 25 godina potkradaju strane turiste. I to ne džeparoši, na koje vas upozoravaju i natpisi u gradskom prijevozu, već taksisti i mjenjačnice.
Najbolji turist - prevareni turist
Praški taksisti su crna mrlja češkog turizma. I to od samih početaka pohoda stranih turista na češku prijestolnicu, nakon baršunaste revolucije kada je takoreći bilo normalno da se i u taksijima i pivnicama, pubovima i restoranima varaju strani turisti, jer bože moj, oni su sa zapada, imaju novaca. I dok se ugostiteljski sektor postupno uljuđivao, a i većina taksista, dio njih je ostao tvrdokoran u uvjerenju da je najbolji turist prevareni turist.
U koštac s prevarantima hvatali su se mnogi gradonačelnici, ali bez značajnijeg uspjeha. I u domaćim i stranim medijima devedesetih se godina pisalo o tome kako taksisti varaju u metropolama postkomunističke Europe, posebno u Budimpešti i Sankt-Peterburgu, ali da su ipak, najodvažniji u bezobrazluku i lopovluku praški taksisti. Strani mediji su pisali o iskustvima turista koji su plaćali i do deset puta veće iznose od uobičajenih. Rekorder devedesetih bio je američki turist koji je pod prijetnjom bio primoran platiti 258 dolara za necijeli kilometar vožnje.
Taksi u Pragu može biti prava noćna mora (SCREENSHOT: YouTube)
Nepošteni taksisti stoje u blizini najpoznatijih turističkih atrakcija i čekaju na prikladne žrtve. I to rade već više od 25 godina. Praški gradonačelnik Jan Koukal ostat će zapamćen po tome što je 1997. godine na njegovo ime stiglo otvoreno pismo kojeg su potpisali poznati češki emigranti, među njima i slavni režiser Miloš Forman. Pismo je potpisao i bivši američki ambasador u Čehoslovačkoj,. William Luers. Potpisnici su apelirali na gradonačelnika da “civilizira taksi scenu”. Pokušao je regulacijom cijena, ali nije uspio.
Maskirani gradonačelnik u lovu na taksiste lopove
Kada se njemačka zastupnica u Bundestagu, Cornelie Sonntag krajem 2004. godine požalila medijima da je praški taksist pokušao prevariti, reporteri dnevnog lista MF DNES glumeći strance testirali su gradske taksiste i od 15 vožnji, 12 puta su bili pokradeni. Naredne godine se tadašnji praški gradonačelnik, Pavel Bem, u društvu novinara spomenutog lista htio uvjeriti u nadaleko poznato nepoštenje praških taksista na čiji taksimetar upozoravaju u gotovo svim turističkim vodičima svijeta. Bem se odlučio prerušiti, potpuno promijeniti izgled i provozati taksijem gradskim ulicama glumeći stranca. Nalijepio je lažne brkove i bradu te glumeći talijanskog turista već u prvom vozilu na svojoj koži osjetio kako se ne isplati govoriti strani jezik u praškom taksiju. Račun je bio šest puta veći.
Naredne godine Bem se prerušio u stranog rockera. I tada je bio prevaren. Račun je bio “samo” dvostruko viši. Praško poglavarstvo je tada pooštrilo kontrole, povećalo kazne, oduzimalo licence, ali nepoštenih je, na veliku žalost milijuna turista još uvijek puno.
Potkradanje turista se tolerira i podržava
“Prag je grad prijevara, a krivac je naša ravnodušnost”, iz godine u godinu ponavlja Janek Rubeš, mladi reporter, režiser, scenarist i kamerman. Snimio je nekoliko dokumentaraca i projekata o nepoštenim praškim taksistima, zahvaljujući njemu je započet proces protiv njih sedmorice, a trenutno se bori protiv nepoštenih mjenjačnica. Zovu ga legendom češkog internet videa.
Sve se zakuhalo 2012. godine kada je televizijska stanica National Geographic emitirala dokumentarac „Scam City“ u kojem se prikazuje gdje se i kako potkradaju turisti u Pragu, od taksista do erotskih klubova. Gradske vlasti su reagirale žalbom i tvrdnjom da to nije istina i da su neke situacije namještene. Spor je završio sporazumno, obje strane su se dogovorile da snimljeni materijal neće dalje širiti.
Rubeš i njegova ekipa su, pak, snimili sličan dokumentarac u kojem je situacija u Pragu još gora od one snimljene kamerom National Geographica. Od tada je Rubeš počeo Prag gledati drugim očima i u neprestanoj je akciji protiv lopova. Pitali smo ga zašto to radi, što ga motivira.
“Glavni razlog je, prije svega, promijeniti grad u kojem živim. Želim da bude još bolji, ne samo radi mene već prvenstveno radi ostalih. A to što je za mene bolje, za druge može biti gore. Fokusiram se na strance jer je to skupina ljudi koja nije omiljena, premda donosi novac, i nepravda koja im se čini se vrlo često tolerira, pa i podržava“, kaže 29-godišnji Rubeš koji je u reportaži pod nazivom „Praha vs. Prachy“ (prachy u praškom slengu znači novac, op.a.), a koju emitira internet televizija Stream.cz, prikazao Prag kao mjesto organiziranog zločina.
Uspio je snimiti i lica taksista i njihove trikove s taksimetrom koji za kilometar očitava i do deset puta više cijene. Snimio je šokirane, prevarene turiste i čovjeka koji vodi nelegalni taksi biznis već četvrtinu stoljeća. Za svoj rad dobio je Kristalnu lupu, nagradu koja se već deset godina dodjeljuje za projekte na češkom internetu. Reportaža „Praha vs. Prachy“ ima i englesku verziju „Prague vs. Crooks“ koja se može vidjeti na međunarodnom kanalu Stream International na YouTubeu.
U mjenjačnici, u srcu starog grada umjesto 27 za euro dobijete 15 kruna
U okviru najnovijeg projekta „Prague Guide“, koji radi s kolegom Honzom Mikulom, Rubeš upozorava turiste na nepoštene mjenjačnice. U samom središtu Praga, na najljepšem praškom trgu, Staroměstské náměstí, Janek je stajao ispred mjenjačnice i odvraćao strane turiste da ne ulaze unutra jer će ih pokrasti. Za jedan euro u toj mjenjačnici daju 15 umjesto 27 kruna! Epizoda pod nazivom „Prague’s worst tourist trap“ zabilježila je skoro milijun pregleda i izazvala veliki interes stranih medija.
“Problema je puno i vjerujem da ovo na čemu ja radim gradskim vlastima nije prioritet. Smatram da je rješenje ovog problema i u rukama građana, svatko od nas može učiniti nešto za bolji Prag”, kaže Rubeš u razgovoru za Lupigu. Glavni problem vidi u sveopćoj ravnodušnosti; Češka narodna banka, gradsko poglavarstvo, gradska policija, i naposljetku građani, svi su po njegovim riječima ravnodušni.
Upitali smo sociologa Stanislava Bilera je li ravnodušnost ključna.
“U pitanju je spoj određene ravnodušnosti prema javnom prostoru i nepovjerenja prema strancima. O prijevarama praških taksista se, primjerice, naveliko priča još od devedesetih godina i one su postale dio češkog identiteta: oni doduše kradu, ali ne potkradaju nas Čehe, već one druge - strance. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto se tome pridaje tako mali značaj, dok su drugi aspekti javnog života pod većom lupom raznih pokreta i udruga”, objašnjava nam Biler.
I komentator političkih i društvenih zbivanja Jindřich Šídlo slično razmišlja.
“Imam osjećaj da Česi puno više vode računa o tome što se događa u njihovoj neposrednoj okolici. Istina je da su taksisti nerješiv problem na razini organiziranog zločina, naravno govorim o određenom broju taksista. Sjećam se nekoliko pokušaja grada da se nešto napravi s tim problemom, a iskreno rečeno ne razumijem kako im se ne može stati na kraj”, otvoreno će Šídlo.
Biler dodaje da određenu ulogu u nerješavanju problema ima i zaostavština devedesetih kada je dominiralo uvjerenje da o svemu odlučuje tržište, da svatko gleda sebe i da od svakog ovisi kakvu će odrediti cijenu.
“Zašto gradske vlasti i danas s tim ništa ne rade nije baš jasno i razumljivo. Iz nekog razloga ih za to nije briga. S druge strane Uber je od samih početaka krenuo tako da su ga masovno kažnjavali”, ističe Biler.
Kamera kao obrambeno oružje
Janek Rubeš ne želi odustati dok se problemi s varanjem turista ne riješe. Zahvaljujući njegovom radu taksista lopova na starom gradskom trgu više nema. No, na glavnom željezničkom kolodvoru, primjerice, i dalje nesmetano operiraju.
“Smeta mi što su iz krim policije intervenirali samo protiv taksista koje smo snimali. Da smo snimili i one na kolodvoru, možda bi i njih kazneno gonili. Prestrašilo me što im prijeti dvije do osam godina zatvora. Ja ih ne želim iza rešetaka. Policija im je oduzela vozila, dakle dalje varati ne mogu. Meni bi bilo dovoljno da vrate pokradene novce. Ne želim da su u mojim rukama sudbine ljudi. Nisam rekao da su loši taksisti samo oni koje sam snimio već svi koji za kilometar naplaćuju 500 kruna. Smeta mi i to što za one koji su odgovorni za ovakvu situaciju nema nikakvih posljedica, za ljude u gradskoj vlasti”, izjavio je nedavno Rubeš.
Neobičan kupovni i prodajni tečaj za strane valute praška je svakodnevica (SCREENSHOT: YouTube)
Ostaje i problem s mjenjačnicama. Ukoliko se nešto ne povlači po medijima kao da problem više ne postoji. A u osnovi se glatko može riješiti. Zahvaljujući odvraćanju turista da ne uđu u nepoštenu mjenjačnicu na Starogradskom trgu, ona je za samo jedan dan izgubila nekoliko stotina tisuća kruna. Kad bi, po njegovim riječima, grad angažirao dvoje ljudi da stoje ispred mjenjačnice i odvraćaju turiste, mjenjačnica bi bankrotirala za nepunih mjesec dana.
“Kad bih snimao mjesec dana te mjenjačnice, možda bi to konačno riješili. I to je ono što me uznemirava. Suludo je da ja iz pozicije novinara mogu utjecati na to o čemu bi trebale odlučivati gradske vlasti. U pitanju je ravnodušnost i glupost. Najgore od svega je što ljudi u poglavarstvu pojma nemaju što se i kako događa u gradu. Ne znaju ništa o Pragu”, primjećuje Rubeš.
Pitali smo ga i boji li se raditi svoj posao. Kaže da ga ne smatra opasnim premda ga verbalno stalno napadaju, a bilo je fizičkih napada, srećom bez posljedica. Kamera je moćno obrambeno oružje.
“Ne mislim da je moj posao opasan, naprotiv zabavan je, ali vrlo zahtjevan. Često me verbalno napadaju, što smatram komičnim. Ponekad prijete i mojoj obitelji, a to je već vrhunac kukavičluka. U okviru projekta ‘Prague Guide’ trudimo se pokazati zanimljiva mjesta u gradu izvan turističkih geta, i sudeći prema interesu dobro nam ide. ‘Praha vs. Prachy’ urodio je kaznenom prijavom protiv nekoliko taksista. A što se tiče mjenjačnica moramo još puno raditi. Cilj mi je nestanak mjenjačnica s lihvarskim kursom i nadam se da će njihovi šefovi završiti čisteći trotoare ili se vratiti u OVB, financijsku instituciju odakle su većinom došli. Grad nas podržava, a i državna agencija Czech Tourism, pa se nadam brzim rezultatima”, zaključuje Rubeš.
Namrgođeni i neuslužni
Kad upitate turiste i strance koji žive u Pragu što im najviše smeta, svi listom odgovaraju da ljudi koji rade u sektoru usluga nisu ljubazni i nasmijani.
“To je istina. Česi su općenito govoreći namrgođeni. A i Prag je postao stresno mjesto za život što je vidljivo svake večeri u podzemnoj željeznici. Nedavno sam bio u New Yorku koji u svakom slučaju nije mirna destinacija, ali su i tamo u podzemnoj ljudi jedni prema drugima susretljiviji i ljubazniji od Pražana”, govori nam Jindřich Šídlo.
“Nisam baš siguran je li fer tražiti od ljudi da se na poslu stalno smiješe. No, možda određenu ulogu u svemu igra činjenica da su Česi najveći potrošači alkohola na svijetu, pa se na poslu jednostavno ne osjećaju dobro. Negdje se taj narodni alkoholizam mora ispoljiti“, pomalo ironično primjećuje sociolog Biler.
U međuvremenu su gradske vlasti ipak nešto odlučile poduzeti. Oko glavnog željezničkog kolodvora i u blizini turističkih lokacija plakati će strane turiste upozoravati na taksiste prevarante. I opet pomoću karakterističnog češkog humora i ironije. Na jednom će tako pisati “Želite li doživjeti jednu od najskupljih vožnji taksijem na svijetu?”, a na drugom, crvene boje s nacrtanom zvijezdom petokrakom u sredini “Ova taksi vozila su dio izložbe iz Muzeja komunizma. Želite iskusiti totalitarizam? Astronomske cijene za inače jeftinu uslugu.” A na dnu svakog plakata stoji upozorenje: “Budite oprezni ili naručite pouzdanu taksi službu”.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Flickr/PedroSzekely
U martu 2016 dozivio na svojo kozi.kosija 35%.na staronamjestkom trgu.skandal .pise malim slovima u dnu.grad bez parkinga.hoteli lazu da imaju parking.ulicni parkig.svaka 4 sata sam morao promijeniti mjesto.uzas.