Dok uz poslijepodnevnu kavu u toplim sobama raspravljamo da li je vrijeme poludjelo ili smo se to možda mi razmazili, pa zaboravili što je prava zima, eto emisije „Puls nacije“ ili neke sličnoga naziva. Samo kad bi nas petero – šestero netko slušao taj jedan sat, bilo bi tema za političke magazine cijeli mjesec. „Public relations“ svih stranaka bi od nas mogli učiti. Ali, glasnogovornici baš i ne, jer mi pričamo konkretno, stvari nazivamo pravim imenima, uz neku psovku koja sa situacijom nema veze, upadamo jedni drugima u riječ s raznim tezama, nismo dvosmisleni i ne moramo se mučiti da shvatimo pravo značenje rečenoga.

Kružok se pita jesmo li se možda razmazili i zaboravili što je to zima (FOTO: Zastavki.Com)

Pa ipak netko zapita zašto ovih dana, čak ni u izvanrednim vijestima, nitko ne spominje Liku, Gorski Kotar, Banovinu, Kordun, osim prohodnosti magistralnih prometnica. Bit će da nema većih problema, jer tu ljudi žive s prirodom koja ih okružuje i znaju što znači dolazak zime, jedinstven je zaključak ovog političkoga skupa. U kojemu odjekuje glasni komentar: svi gledaju televiziju, pa zar nisu čuli najavu o dolasku hladnoga vala. I koja je to odgovornost prema samome sebi u takvim uvjetima ne osigurati si pet kilograma brašna, nekoliko litara trajnoga mlijeka i pet – šest žličica suhoga kvasca. Onaj tko je to mogao kupiti, a nije, e, tome ja ne bih slao GSS-ovce. Netko je pogrešno shvatio demokratsku državu i misli da mu ona sve mora osigurati. Jedan od sudionika rasprave, uz glasno srkanje kave, pita: bi li Željko Kerum bio Kerum da je čekao GSS. Svi se slažu, ovo je jedinstvena politička ekipa.

DRAMATIČNA ISPOVIJEST: Kako sam preživio 40 kijametskih sati

VUK SIT, KOZA CIJELA I KIRURGIJA PUNA: Dalmacijo, lopaton pritrujena

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Nabijanje na snježnik

Rasprava potvrđuje staru narodnu: u se i u svoje kljuse. Tko tako ne razmišlja, propade. Kao jedna država, navodi netko primjer, koja ima jednu od najljepših morskih obala na kugli zemaljskoj, osam, tu svi zinuše u nevjerici, nacionalnih parkova, plodnu ravnicu od koje bi stanovništvu najveći zdravstveni problem bila pretilost. I polako, ali sigurno država tone. Kao da kljuse nema svoj vijek trajanja. Užas od kružoka kavopija, uglavnom ne shvaćamo onako kako bismo trebali.

Možda je narod želio čuti pokoju riječ razumijevanja, ne nužno od premijera (FOTO: Arhiva)

Onda netko na sobnoj tribini poželi: možda bi ljudima bilo drago da im netko od vodećih političara uputi riječ – dvije utjehe, da im ljudski kaže ono što oni znaju. Kako priroda ima svoju ćud protiv koje ništa ne možemo, ili, poslije kiše dolazi sunce, ili, snijeg će se jednoga dana početi otapati, a prije toga i prestati padati. Bilo što nesuvislo, jer suvisloga u ovoj situaciji i nema. Oni bez struje ne bi čuli, istina, ali, pozdrave „s visoka“  bi im prenijeli oni što ih nekako pohode, odnosno poskijavaju. Možda bi napaćeni i pothlađeni ljudi voljeli čuti toplu riječ razumijevanja. Pa da se netko, ne nužno premijer, s ljudskim, a ne samo političkim likom, pojavio na famoznoj televiziji. I oko toga se svi kavopije složiše.

Kadli u temu odjedanput uleti žensko čeljade s Alijom Sirotanovićem pod ruku. Višestruki udarnik propaloga sistema. Svi u kaveno-političkom kružoku znaju o kome je riječ. Bez obzira što neki u njegovo vrijeme nisu bili rođeni. Pa nama prorade sve moždane vijuge. I učas sastavismo peticiju koja nam je od početka skupa „na vrh jezika“, samo, ponekad se ponašamo kao političari, pa ne govorimo odmah što mislimo.

Maknite nam iz novina manje ili više loše organizirane gradonačelnike, pokažite nam one koji nemaju pravo uvući se u tople sobe (FOTO: gss.hr)

Maknite nam iz svih dnevnih novina i s televizijskih ekrana manje ili više loše organizirane gradonačelnike. Nemojte nam dozivati ni političare, ni predsjednike države, bivše i sadašnje. Pokažite nam, s punim imenom i prezimenom, ove ljude iz elektroprivrede i komunalnih poduzeća. Koji nemaju pravo uvući se u tople sobe i odatle diskutirati o svemu. Koji na poznatim nam minusima, u tmurnim danima, a svijetlim noćima, dopiru tamo gdje nas uvjeravaju da ne može mehanizacija. Rukama, jer drugačije nije moguće, trgaju led s neke bandere u pustopoljini do koje nije lako ni ljeti. Kao da njima nije hladno i prehladno.
Novine, bilo koje, objavite imena, po gradovima, selima i zaseocima, tih heroja - električara, montera, tehničara, inženjera, vozača, kopača, vodoinstalatera i što već sve jesu. I imena svih članova Gorske službe spasavanja koji su, u ovom kijametu, bili na terenu makar i sat vremena. I onih iz hitne pomoći. I svih koje mi drugi samo gledamo na televiziji.

Ovo su naši heroji (FOTO: gss.hr)

Oni su naši heroji i želimo da se to zna. Naš jedinstveni kružok im odaje najveće moguće priznanje. S nadom da će se još netko, tko bi trebao, sjetiti da im se pokloni i zahvali. A vi u novinama, ne strahujte za tiražu, možda se iznenadite. Varate se ako mislite da nas više zanima porod carskim rezom jedne iz celebrity miljea. Nismo mi tako loši kako nas želite prikazati.

Lupiga.Com