Sve je započelo još prije pada slavnog berlinskog zida 1989. godine. Pod idejom DJ Dr. Motte, nekolicina ljubitelja progresivne glazbe okupila se na  Ku'dammu, definitivno najpoznatijoj berlinskoj ulici. Nakon toga grad se otvorio i odlučio podržati ovo događanje koje Berlinu donosi vreću novaca. Od tog trenutka sve ide uzbrdo do prošle godine kada je pad posjećenosti bio osjetan. Od 2000. godine do ovogodišnje parade, broj posjetitelja se smanjio za trostruko, od 2 milijuna pa do 750 000. Ovo su naravno podaci kojima raspolažu organizatori, dok su podaci koje je objavila berlinska policija nešto drugačiji i kažu kako je ulicama Berlina ove godine prodefiliralo tek pola milijuna ravera. Veliki dio ljudi koji su ove godine nedostajali uzele su neke druge države koje su dobile licencu. Nove lokacije kao što su Maksiko, Izrael, Austrija ili Južnoafrička Republika, drugačijim duhom privukle su veliki broj ravera. Rasparčavanjem parade zadovoljni su i berlinski organizatori, koji su osim zarade prodajom licenci, uspjeli ispuniti i svoj moto: Muzika ne poznaje granice i nacionalnost.
Naznaka nekih drugih vremena bila je vidljiva i kroz organizacijske najave Loveparadea kao komercijalne manifestacije, a ne političke kakav je ovaj događaj bio od samog početka kada je zamišljen kao demonstracija za toleranciju, međunarodno razumijevanje i poštovanje. Shodno s prihvaćanjem komercijalnosti događanja, troškove čišćenja nevjerojatnih 150 tona smeća, platit će organizatori. Tako i konačno i službeno ova revolucija završava kao i sve druge revolucije: kad-tad prestanu biti to.
Ne znamo kako je prošla trupa Hrvata koji su nastupali na ovom Loveparadeu pod umjetničkom palicom Gorana Vlajića, poznatijeg kao DJ GO CUT. Akcija se odvijala pod simboličnim imenom  "The Best of Croatia", a u nju je utrošeno 290 000 kuna. Ukoliko netko ne zna, vrijedi reći kako se i ovdje uspio ugurati, čovjek poznat upravo po uguravanju, ali i po dobroj svirci, Boris Leiner