Turkmenistan je država u unutrašnjoj Aziji, dijelom na Kaspijskom jezeru. Okružuju je Kazahstan, Uzbekistan, Afganistan i Iran. Pod rusku vlast ova suptropska pustinja je došla u 19. stoljeću, a samostalnost je Turkmenistan izborio 1991. godine. Tada je svu vlast u ovoj državi, gotovo deset puta većoj od Hrvatske, preuzeo junak naše današnje priče, Saparmurat Nijazov. Riječ je o jednom apsolutističkom diktatoru koji, ne preza od bilo kakvih poteza kojima bi ušutkao svaki oporbeni glas.  Obavlja dvije dužnosti odjednom, predsjedničku i premijersku. Proglasio se doživotnim predsjednikom, a zadnje izbore organizirao je davne 1992. godine. Zbog svega spomenutog ne treba čuditi prijedlog koji je jučer objavio Nijazov. Sve se događalo na sjednici parlamenta, koju je uživo prenosio jedan od tri nacionalna TV programa. 
Saparmurat smatra kako Turkmeni moraju imati poseban kalendar, koji bi ih podsjećao na nacionalne simbole. Po nekom svom redosljedu nacionalnih simbola predložio je (čitaj-naredio) da se prvi mjesec u godini zove po njemu. Ne baš po njegovom imenu i prezimenu , već po simboličnom nadimku kojeg je sam sebi dao-Turkmenbaši, što znači "Otac svih Turkmena". Tim nadimkom, čini se, usporedio se sa slavnim  Ataturkom (Otac svih Turaka), s razlikom da su Ataturka tako prozvali drugi. No, mora se priznati kako se neka paralela između njih dvojice ipak može povući. Naime, Ataturk je bio začetnik mnogobrojnih reformi posrnulog turskog carstva, koje su Tursku i dovele do statusa prosperitetne i danas razvijene europske države. S druge strane i Nijazov je povukao par dobrih poteza, pa se ne može reći kako je u Turkmenistanu stanje jako loše.  Ipak jedno je sigurno, a to je da turkmenski predsjednik pati od obožavanja svoga imena, jer neki gradovi i aerodromi već nose njegovo ime, kao i jedan meteor.
Nijazov je predložio i novo ime za četvrti mjesec, Majka, ali je na to jedan zastupnik rekao kako je bolje da se umjesto Majka taj mjesec nazove po predsjednikovoj majci-Gurbansoltan. Kao i sam Nijazov i njegova majka je slavna osoba. Umrla je u potresu 1948. godine, a od kada je njen sin na vlasti dobija mnogobrojne kipove po gradskim ulicama i trgovima, te je nedavno proglašena narodnom junakinjom zbog njenih zasluga za domovinu, što se svodi na činjenicu da je rodila sina i to ne bilo kakvog, već jednog, jedinog i jedinstvenog, Saparmurata Nijazova. Nije Nijazov lak samo na svoje ime, već i na svoja dijela. Tako bi se deveti mjesec trebao nazvati prema njegovoj knjizi (Rukman) o moralu i vjeri, koja se u  većinski muslimanskom Turkmenistanu uspoređuje s Biblijom i  Kuranom.
Što se tiče dana u tjednu oni bi se trebali zvati (od ponedjeljka do nedjelje): glavni, mladi, dobri, blagoslovljeni, četvrti, duhovni i odmorni dan.