Mreža mladih Hrvatske (MMH) održala je u sklopu kampanje „Slika, ton… a program?“ debatu političkih stranaka povodom zahtjeva relevantnih za mlade. MMH je, napominju, nastojala održati objektivnu i široku debatu svim zainteresiranim strankama, uz jedino ograničenje ukupnog broja govornika. Tako je poslan poziv i najvećoj oporbenoj stranci – Hrvatskoj demokratskoj zajednici, no oni se ni nakon opetovanih poziva nisu odazvali. Zanimljivo je to upravo iz aspekta da je najveća stranka u Hrvatskoj svoju kampanju itekako bazirala na mladim naraštajima - ne samo obećavajući roditeljima novorođenčadi jednokratnu pomoć od tisuću eura, nego i opetovanim kritikama Socijaldemokratskom partijom vođene vlasti zbog iseljavanja mladih i obrazovanih u inozemstvo. 

Stranke su time dobile priliku natjecati se svojim programima osmišljenim za mlade, odnosno u demonstraciji koliko su im (ne)bitni mladi u izbornim programima.

Debata je započela u podne u Hotelu International u Zagrebu te je ugostila predstavnike istaknutijih stranaka. U ime Mosta nezavisnih lista govorio je Ante Lučić, SDP je predstavljala Maja Sporiš, HSS Željko Jurković, HNS Goran Beus Richembergh, Hrvatsku zoru Nikola Kovač, ORaH Ivan Buljan, stranku Za grad Iva Kvakić, a Pametno Ivica Puljak.

Debatu je pratilo oko stotinu uglavnom mladih gledatelja, a vodio ju je novinar RTL-a Hrvoje Krešić. 

Bez roditelja - bili bi na ulici

Debatu je otvorio predsjednik Mreže mladih Hrvatske, Karlo Kralj, koji je konstatirao da "mladi koji su ovdje u prostoriji ne bi imali krov nad glavom niti hranu za jesti da nemaju roditelje, da ne rade prekarne poslove u lošim uvjetima, s lošom plaćom i u nesigurnim okolnostima“.

Oni su, nastavlja, najbolji svjedok rastuće društvene nejednakosti u hrvatskom društvu, jer su jedna od najčešće zapostavljenih skupina u društvu, dok su najčešće eksploatirani u predizborno vrijeme vrlo rječitim, ali sadržajno ispraznim obećanjima. Istakao je i da o svijesti stranaka za probleme mladih govori i stav većine da su socijalna prava preskupa te da ne treba garantirati pravo koje je preskupo, čime se pokazalo da mnoge političke strake nemaju visok društveni senzibilitet.

Naime, u populaciji od 800.000 mladih u RH, oko sto tisuća je zadnjih godina u registriranoj nezaposlenosti, dok je velik dio njih u riziku od dugotrajne nezaposlenosti ili već duže vrijeme ne može naći posao. Hrvatska je treća u Europskoj uniji po broju nezaposlenih među mladima, koji se pritom ne školuju i ne stažiraju, odmah iza Grčke i Španjolske. Mnogim predstavnicima stranaka se nažalost čini da su za tu situaciji krivi ili sami mladi ili država koja prevelikim regulacijama ne omogućava poduzetnicima slobodno poslovanje, zbog čega nema dovoljno radnih mjesta.

Debata bez predstavnika HDZ-a (FOTO: Dario Car/Twitter)

Većina se time pokazala manje osjetljiva na probleme mladih koji traže posao, nemaju više prava smještaja i prehrane koja su imala za obrazovanja, a usto nemaju niti potporu roditelja iza sebe. Naime, zahtjev MMH da se mladima bez prijašnjeg radnog iskustva, onih koji su netom izašli iz obrazovnog sustava, prilikom prijave na HZZ četiri mjeseca isplaćuje naknada u iznosu od pola minimalne plaće, većina stranaka odbila je kao preskup i besciljan, argumentirajući kako ima previše mjera koje koštaju porezne obveznike te da ovakva mjera nema nikakvu vrijednost.

"To je samo jedna mjera, kratkoročno ćemo primati novac, ali neće se otvoriti ni jedno novo radno mjesto. Tu naknadu ćemo potrošiti, zaboraviti i opet biti u istim problemima", kazao je o na tu temu Željko Jurković iz HSS-a.

"Pet posto ljudi će biti oni koji će kreirati stvari, ali u njih vrijedi ulagati. Treba ulagati u one koji će kreirati nešto, a ne u mjere koje će nekome samo pomoći", ustvrdio je, pak, Ivica Puljak iz stranke Pametno. Međutim, tu treba spomenuti da je lani Europski socijalni fond kroz Inicijativu za zapošljavanje mladih (YEI) za provođenje Garancija za mlade izdvojio samo šest milijardi eura, unatoč tome što je EU zbog nezaposlenosti te društvene skupine godišnje gubio čak 25 puta više. 

Iva Kvakić navela je kako stranka Za grad podržava naknadu, budući da smatraju kako nije pošteno da oni koji su radili imaju pravo na dobivanje naknade, a mladi koji tek izlaze nemaju pravo.

"To se osobito odnosi na mlade koji su socijalno isključeni ili, recimo, nemaju roditelje", dodala je.

Iva Kvakić je predložila da se razmisli o preusmjeravanju novca s Crkve na mlade.

"Za Crkvu se daje 600 milijuna kuna godišnje, a za mlade nema 300 milijuna. Možda da se uzme njima?", navela je.

Za vrijeme debate, i građani su slali svoje upite i komentare preko Twittera, odnosno hashtaga #SlikaTonAProgram. Nerijetki su konstatirali da su mladi bili zadnji u redu kada su se dijelile potpore. Jednog od njih zanimalo je što će se napraviti po pitanju činjenice prosječne dobi napuštanja roditeljskog doma, koja u Hrvatskoj premašuje 30 godina. 

Sličan stav većine stranka vidio se i oko zahtjeva da se ratificiraju i preostala poglavlja Europske socijalne povelje, koja garantiraju neka osnovna prava osobama s invaliditetom, pravo na obrazovanje i slična prava. Većina se složila kako za ta prava nema novaca te da birači, a time i mladi, trebaju manje očekivati od same države i sami si pomoći.

Mogla su se čuti uglavnom dva prevladavajuća gledišta. 

"Radi se o četiri nova poglavlja kojima Hrvatska pristupa, ali implementacija Povelje košta novaca… Jedan dio ovih točaka je ispušten jer on financijski i fiskalno znači ogromno opterećenje", kazao je predstavnik vladajuće koalicije, Goran Beus Richembergh iz HNS-a.

Ante Lučić iz Mosta istakao je važnost privatne inicijative - poduzetništvo i smanjenje regulacija, ali i poreznih opterećenja prema gospodarstvenicima trebali bi poboljšati ekonomsku klimu i time otvoriti radna mjesta.

"Trebamo rasteretiti realni sektor koji je preopterećen. Mi definiramo tko će i što i koliko raditi. Mi stvaramo radna mjesta, ne država", rekao je. "Nismo za uvođenje naknade. To neće spasiti mlade. Treba im praksa za vrijeme obrazovanja", prisnažio je i zaradio kritike preko Twittera.

Jedan je od Twitteraša naveo da ako se "gospodin Lučić ne probudi iz kapitalističkog sna, nisam siguran koliko će MOST izdržati da se ne sruši".

"Predstavniku neoliberalnog kapitalizma, gospodinu iz Mosta: Gdje da se mladi pobogu zaposle šest mjeseci prije kraja studija?!", pitali su ga također.

Uključio se i Bojan Glavašević iz Ministarstva branitelja, koji je komentirao kako je "cijela poanta štićenja ranjivih skupina da ih slobodno tržište ne satre prije nego što su spremni izaći na njega".

Pojedine stranke podržale su važnost Socijalne povelje.

"Neratificiranje Povelje pokazuje jasnu nebrigu za sustav", rekao je Ivan Buljan iz ORaH-a.

Na zahtjev integracije prakse za vrijeme obrazovanja, a ne izvan, stranke su bile poprilično podijeljene. Dok je Ante Lučić iz MOST-a na primjeru prakse iz inozemstva pokazao potrebu za integracijom prakse: „Svi fakulteti u zapadnim zemljama imaju obavezu unutar programa da osoba mora imati dva-tri mjeseca prakse“, predstavnici stranka trenutne vladajuće koalicije argumentirali su kako je to nemoguće te hvalili mjeru Stručnog osposobljavanja kao rješenje problema.

Željko Jurković iz HSS-a smatra da stručno osposobljavanje izvan sustava obrazovanja predstavlja nepremostivi administrativni teret: „Jednostavno nema kontrole da li su ti mladi stvarno prošli stručno usavršavanje jer bi to bilo toliko glomazan program koji provjerava na razini Hrvatske da li mladi samo kuhaju kave ili su stvarno radili i doprinijeli radu“.

Beus je ustvrdio kako je Hrvatskoj potrebna sveobuhvatna reforma strukovnog obrazovanja, ali i da se HNS zalaže za beskompromisno uvođenje građanskog odgoja u škole. 

Većina se na kraju složila da je praksa integrirana u obrazovni sustav nužna.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Tomislav Karamarko

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".