IDEMO TO PROĆI NA PLOČI

Promašeni narativ HDZ-ove plinske afere

ritn by: Ivan Cingel | 15.07.2023.
IDEMO TO PROĆI NA PLOČI: Promašeni narativ HDZ-ove plinske afere
Dirljiva je ta upornost kojom će za velike kritičare domaće hadezeovske korupcije čak i ovo dirigirano ustupanje za kikiriki viškova plina koje HEP po reguliranoj cijeni otkupljuje od Ine - sam Harvey ne bi znao naći idealnije oličenje akumulacije razvlaštenjem - značiti korupciju kao kodnu riječ za to da se ne radi o "pravom kapitalizmu". Da je to onaj "divlji", u kojem se primitivna balkanska hadezeovština lopovski ogrješuje o postavke kapitalizma. Da se, međutim, ne radi o nefunkcioniranju sustava uslijed razuzdane hadezeovske kleptokracije, već upravo funkcioniranju kako je zamišljen (plutokratski), da HDZ tu ne čini ništa prijestupom u odnosu na postavke globalne ekonomije, već isključivo kompradorski postupa po njima - to kritičarima do mozga ne dospijeva.

Kod nepopularnih gnjavljenja satom teorije ponekad se i ne mora raditi o svrsi samoj u sebi. Poznavanje koncepta akumulacije razvlaštenjem moglo bi tako pomoći s raspletanjem jednog narativa, čije je najsvježije i najmaksimalnije izdanje mega-afera s HDZ-ovim bogaćenjem PPD-a. Što bi rekao izvjesni Borna Sor: idemo to proći na ploči, djeco.

U ovoj predstavi političke ekonomije igraju Jean-Jacques Rousseau, G.W.F. Hegel, Karl Marx, Rosa Luxemburg i David Harvey, koji i stoji iza rečenog pojma akumulacije razvlaštenjem. Zvuči odmah komplicirano čim se nabroje tako monumentalna imena, ali zapravo stvar ne može biti jednostavnija.

Znamo onu znamenitu Rousseauovu riječ kojom pokazuje prstom na socijalno izvorište nejednakosti u gesti sirovog prisvajanja iz općeg („Rasprava o nejednakosti“, 1755.)?

"Prvi koji je došao na ideju da ogradi komad zemljišta i kaže: ‘Ovo je moje’ i koji je našao dovoljno lakovjerne ljude da mu povjeruju, bio je pravi osnivač društva civilizirane nejednakosti. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo bližnjima: ‘Ne slušajte varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome'!"

Čime je glavu razbijao Hegel („Načela filozofije prava“, 1820.)? 

Opažajem pretjerane akumulacije bogatstva na jednoj strani i sirotinjskih masa na drugoj. Kako objasniti i riješiti problem nejednakosti građanskog društva? Ne može se internom distribucijom, inzistirao je; mora se raditi o nekom eksternom priljevu. Čitaj: prinosi od kolonijalnih praksi. (Formula britanskog magnata i imperijalista Cecila Rhodesa: ili kolonije ili građanski rat.)

Što je iščitao Marx u iskonu kapitalizma („Kapital I“, 1867.)? 

Da u podlozi zatečenih odnosa vlasništva stoji "prvobitna akumulacija kapitala", kao "izvorni grijeh" koji dovodi do kasnijeg redovnog stanja akumulacije. Radi se o elaboraciji Rousseaua: kako dolazi do nasilne pretvorbe & privatizacije zajedničkog (plemenskog, društvenog) u privatno vlasništvo, koje potom biva posvećeno kao neotuđivo (beati possidentes - to stoji i u Ustavu kapitalističke Republike Hrvatske). Izgon seoskog stanovništva sa zemlje razdvaja klase posjednika i razvlaštenih, koji postaju proleteri, komodificirana industrijska radna snaga, uz supresiju alternativnih oblika proizvodnje i potrošnje. S tim što eksterne osnove prvobitne akumulacije uključuju trgovinu robljem i kolonijalizam.

Marx
Marxova jednostruka osnova redovne akumulacije (IZVOR: Michael Brie: "A Critical Reception of Accumulation of Capital", Rosa Luxemburg Stiftung, 2016.)

Jedan od ključeva po kojem je serija „You Rang, M'Lord?“ („Zvonili ste, milorde?“) briljantna, način je na koji biva malom školom marksizma. Lord Meldrum i njegova obitelj žive u Londonu 1920-ih bez rada, kao paraziti, od vlasništva nad Union Jack Rubber Company, tj. od tvorničke eksploatacije radnika (eksproprijacije viška vrijednosti koju oni proizvode). Ali otkud vlasništvo? Tu doznajemo i o prvobitnoj akumulaciji kapitala: nekad je netko gonio robove iz Afrike, nekad je netko prisvojio plantažu gume u Maleziji (na koju Lord prijeti deportirati brata Teddyja svaki put kad ovaj nešto uprska). 

Ali kakvim je uvidom Rosa Luxemburg korigirala Marxa („Akumulacija kapitala“, 1913.)? 

Dok Marx prvobitnu akumulaciju smješta u neki apriorij, u prethistoriju kapitalizma (svršeni oblik), nakon čega redovno stanje društvene nepravde objašnjava tek logikom eksploatacije, ona primjećuje da svejedno i dalje nastavlja biti prisutna prvobitna akumulacija, kao trajno stanje (nesvršeni oblik). Redovno stanje je dvostruko bazirano: pored standardne kapitalističke eksploatacije (ekstrakcija resursa, poljoprivreda, proizvodnja robe, trgovina), tu su svo vrijeme i "ne-kapitalistički" oblici akumulacije, zasnovani na prevari, represiji, nasilju, pljački (kolonijalizam, rat, međunarodni kreditni sistem).

Zvonili ste, milorde?
Otkud vlasništvo? (SCREENSHOT: "Zvonili ste, milorde")

Rječnikom „You Rang, M'Lord?“: ne događa se samo eksploatacija u Union Jack Rubber Company, nakon što su Meldrumi onomad postali kapitalisti nekim sirovim prisvajanjem, nekom pljačkom, nekim robovlasništvom, nekim imperijalizmom, već uvijek iznova novo golo nasilje, nova pljačka, novo gonjenje robova, novi imperijalizam.

Koja je Harveyeva uloga u svemu („Novi imperijalizam“, 2003.)? 

Imamo, znači, paralelno postojanje kapitalističkih proizvodnih odnosa kao redovne akumulacije i ne-kapitalističke prvobitne akumulacije, ali kao kontinuirane (ongoing process), a u tom slučaju nema smisla, zaključuje Harvey, zvati je prvobitnom ili izvornom. Zato će je on zvati akumulacija razvlaštenjem. Izvlači semantičku konzekvencu, daje ime Rosinom uvidu. Uz to što na njen popis predatorstava dodaje stavke karakteristične za suvremenu postindustrijsku, financijaliziranu ekonomiju.

Rosa Luxemburg
Dvostruka osnova redovne akumulacije Rose Luxemburg (IZVOR: Michael Brie: "A Critical Reception of Accumulation of Capital", Rosa Luxemburg Stiftung, 2016.)

Nije posrijedi kod tog zakona jačeg ono "na ulici te urobim", već strukturni i uglavnom legalizirani mehanizmi pljačke. Harvey podrobno navodi neke klasične stavke ("stock promotions, ponzi schemes, structured asset destruction through inflation", itd.), kao i neke novije šeme akumulacije razvlaštenjem, no suštinski se uvijek radi o dilovima kojima se nešto čini nedostupnim narodu, nešto mu biva oduzeto, ograđeno, od nečega biva razvlašten, iz nečega je isključen. 

Najbolje čuvana tajna kasnog kapitalizma je da mu generiranje rasta zapravo i ne ide najbolje, što znači da kolosalna količina love u rukama viših klasa nije od toga što ekonomija super radi, već od - tatarata - akumulacije razvlaštenjem. Naročito kad je sedamdesetih pala profitna stopa, kapital je, umjesto investiranja u proizvodne pogone, počeo, uz posredovanje države, za svoj profit uprezati područja koja ne bi trebala biti podložna logici kapitala: zajedničke resurse, okoliš, javna dobra i usluge ... 

O tome je zapravo pričao već Karl Polanyi („Velika transformacija“, 1944.): "laissez-faire was planned"; tzv. slobodno tržište nije nikakvo prirodno stanje stvari, pod kakvim ga se prodaje, već "stark utopia", relativno kasni konstrukt i neostvarivi koncept koji služi tome da retorikom zamagli plutokratska posla u kojima državna regulacija - pod firmom tobožnje "deregulacije" - namješta igru za krupni kapital i banke (corporate welfare), nauštrb, rečeno s Adamom Smithom, "naroda Engleske". U svrhu čega se, zarad privatne zarade komodificira zemlju, rad i novac (kao "fictitious commodities", tržišnu robu umjesto zaštićena prava). A u neoliberalna vremena eskaliranja akumulacije razvlaštenjem (jer obična eksploatacija ne uspijeva namaći dovoljno profita) pod napadom pretvorbe u tržišnu robu bit će i obrazovanje, zdravstvena njega, voda, zrak te uopće svaka zajednička vrijednost, društvena i javna infrastruktura.

Čudesa financijalizirane ekonomije
Čudesa financijalizirane ekonomije (IZVOR: Michael Brie: "A Critical Reception of Accumulation of Capital", Rosa Luxemburg Stiftung, 2016.)

Najavio sam u prvom pasusu da u sklopu najnovije velike afere kruži jedan promašeni narativ. Na što sam mislio? Dirljiva je ta upornost kojom će za velike kritičare domaće hadezeovske korupcije čak i ovo dirigirano ustupanje za kikiriki viškova plina koje HEP po reguliranoj cijeni otkupljuje od Ine - sam Harvey ne bi znao naći idealnije oličenje akumulacije razvlaštenjem - značiti korupciju kao kodnu riječ za to da se ne radi o "pravom kapitalizmu". Da je to onaj "divlji", u kojem se primitivna balkanska hadezeovština lopovski ogrješuje o postavke kapitalizma. 

Da se, međutim, ne radi o nefunkcioniranju sustava uslijed razuzdane hadezeovske kleptokracije, već upravo funkcioniranju kako je zamišljen (plutokratski), da HDZ tu ne čini ništa prijestupom u odnosu na postavke globalne ekonomije, već isključivo kompradorski postupa po njima - to kritičarima do mozga ne dospijeva. Kad se ne radi o višku agende koja zaziva slobodu tržišta - koristeći aferu za daljnja traženja da se država ne upliće u ekonomiju - radi se prosto o manjku gnjavljenosti teorijom.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DUNI VJETRE: Čudna smrada od Mostara grada

    28.02.2024.

    Srđan Puhalo

    DUNI VJETRE: Čudna smrada od Mostara grada

  2. LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

    19.02.2024.

    Marko Tomaš

    LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

  3. PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

    13.02.2024.

    Bojan Tončić

    PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije