Dakle, ja ne smatram da su izbori za miss loša stvar. Dapače, ako si lijep i pobjediš na izboru pa svojom ljepotom, duhovitošću i inteligencijom osvojiš krunu, auto, mobitel, zašto ne?
Mnoge su se missice angažirale i u političkom i u socijalnom životu, a mnoge sudjeluju i u radu humanitarnih organizacija. Da nije bilo nekih ljepotica, nikada možda ne bi ni znali za neke afričke zemlje ili za neke probleme u njima. Mene osobno smeta jedna druga stvar, a to je kad se to obavlja neprofesionalno i aljkavo, jer onda se i uloga tih kako kaže Ivana "lijepih cura i dečki" podcjenjuje i njih se pokazuje kao nekakve jeftine osobe, koje igraju po interesima već navedenih vlasnika butika i kafića. Priznajte da je smiješno da jedna regionalna televizija koja do 16 h popodne prodaje TV proizvode upitne kvalitete, poslije 20 ima izbor za Miss. Dobro, ni to nije takav problem, ali zar zaista usred defiliranja i pokazivanja što je najbolje na pojedinoj kandidatkinji, treba ići reklama preko cijelog ekrana, da su gledaniji od HTV-a? Jake im konkurencije.
Nadalje, zar osoba koja se već kompromitirala u izboru za miss, zaista dalje može imati prste u tome. Ali, da su missice lijepe, jesu, pa valjda se zbog toga i natječu, što ja osobno ne bih mogao reći i za mistera sa demode prorezima na obrvi, izumrlih izumiranjem jednog od najvećih uništavača muzike, Vanilla Ice-om.
U narodu i narodnoj tradiciji postoje i pretpostavke da su missice glupe, što je naravno neistina. Neke od missica su pokazala zavidan nivo razmišljanja što je ipak pokazatelj da je Bog i nekim drugima (osim meni) dao i ljepotu i pamet. Šala mala, no izjave neke od njih stvarno pokazuju da djevojke misle svojom glavom, kao npr. izjava Catharina Lodders, miss Nizozemske 1962. godine, koja je rekla "da ne misli da je najljepša djevojka na svijetu, nego samo na ovom izboru".
Nije glupa, zar ne, kao i njezina kolegica miss Cecilia Amabuyok, inače miss Hawaja, koja se za miss prijavila kao pripravnica za časnu sestru da bi pokazala da su i časne lijepe žene. Vidite, neke su i hrabre, kao npr. i miss Ghada Turk, miss Libanona koja se ni kriva ni dužna 1983. godine, slikala s miss Izraela, pa doma bila optužena za kolaboraciju s neprijateljem.
Znam, sad će te svi reći da sam predobar prema missicama, da ih branim i hvalim, i namjerno neću spomenuti Fani iz 1993. godine, kojoj je kruna najljepše na svijetu izmakla zbog lošeg odgovora.
Ali nije ona ljudi ni prva ni zadnja. Dok je ljudi, bit će i ljepotica, a dok je i ljepotica bit će i onih koji će ljubomorno tvrditi da su glupe, a dok je glupih bit će i svijeta. Pa ne mogu svi biti lijepi i pametni kao oni koji pišu za Lupigu.

PS. Neki podaci koje sam naveo nalaze se na stranicama jednog instituta u Kanadi, koji očigledno nema pametnijeg posla. No svakako je zabavno i poučno štivo, pa ga preporučam.