Ako sad mislite da sam lud zato što zbog besparice nisam ništa jeo u zadnja tri dana (s izuzetkom sendviča koji mi je platio Kikborgov prijan Charlie) pogledajte australski primjer.

Australski izvoznici izvozit će deve u zemlje Bliskog istoka, koje su i bile prvotno stanište tih "brodova pustinje". Kako u Australiji nema čega nema, tako ima i Središnja australska udruga za deve (CACIA). Jedan od članova uprave udruge za deve jučer je obznanio da se na deve u Australiji počelo gledati kao na štetočine.
- Morat ćemo ih odstrijeliti ako se od njih ne razvije unosna industrijska grana, rekao je rečeni član, imenom Peter Seidel, objasnivši da mjera odstrela, osim što je skupa, ne bi naišla na javno odobravanje.

Pitate li se otkud deve u Australiji? Prvi put dopremljene su u četrdesetim godinama 19. stoljeća, jer su istraživačima trebale kao transportno sredstvo. Sada u australskom bušu slobodno luta više od 500.000 divljih deva. Seidel kaže da se na godinu izveze oko 10.000 deva vrijednih oko milijun i pol eura, uglavnom za prehranu, a očekuje se da će godišnji izvoz tijekom sljedećih nekoliko godina doseći broj od 25 iljada deva godišnje.
- U bliskoistočnim zemljama ima doduše deva, no one se upotrebljavaju za utrke ili ih posjeduju beduinska plemena u pustinji, te se tradicionalno uvoze iz Afrike, primjerice iz Sudana ili Somalije, kažu u Australiji te dodaju da su tamošnji izvoznici ispočetka eksperimentirali s devinim proizvodima (poput kreme za lice i balzama za kosu, koji se dobivaju od masnoće iz devine grbe), a sada se usredotočuju na izvoz živih deva i gotovih paketa mesa za muslimanske zemlje.

Fuka i ja danima se pitamo šta napraviti s našim krdom divljih deva, a nismo se sjetili izvoza. Danas znamo da ih možemo uvaliti u Bruneje, Maleziju, Egipat i Saudijsku Arabiju. Pitate li se što napraviti sa svojim devama? Izvoz, samo izvoz. Ukoliko čudnom igrom slučaja ne posjedujete jednogrbe i dvogrbe deve, zaputite se u obližnju šumu. Deve u stupicu možete namamiti glasnim ćurlikom pastirske frulice, a jednom kad ih domamite govorite im "ćuš, ćuš, ćuš". Tu je riječ o takozvanom ćuškanju divlje deve, koje na istu djeluje blagotvorno i umirujuće. Jednom umirene deve potrpajte u vreće, kupite u pošti međunarodne markice i izvezite ih na Bliski istok. Zarada zagarantirana.

Za kraj jedan vic o divljoj devi:
Zatekao medvjed divlju devu kako na stablu jabuke, visoko, jede šljive.
- Otkud ti šljive na divljoj jabuci, zapita je medvjed.
- Ja ponijela, odgovori divlja deva.