U jeku međustranačkih nadmetanja često "padaju teške riječi", neukusni obračuni, pa i necivilizirani ispadi koji svjedoče o kulturi dijaloga, dosegu demokratskih standarda ili pak blago rečeno šupljoglavim ostrašćenim bojnim pokličima neukih marginalaca. Ivo Žinić, novi sisački župan, arhitekt po zvanju i zanimanju, trebao bi biti sve samo ne ovaj posljednji u niski političkog plitkogovora.

Nakon kampanja, pa i u jeku sučeljavanja kandidata, može biti zapjenjenog mudrovanja, neodmjerenih riječi (ne samo u ovom našem "bananastanu"), ali nakon izbora, nakon pobjede nazivati legitimnu vlast neprijateljem i pozivati oružje u pomoć za "njegovo svrgavanje" - zastrašujuća je obijest primitivne provenijencije.

Nisam za nikakve generalizacije, ali tom bojnom pokliču tipa koji će biti viši činovnik Županije - nitko iz HDZ-a nije prigovorio. Dapače, u ekstazi tog slavlja manjkalo je samo i stvarno oružje. Je li se to Žiniću omaklo? Je li to slučajno ispaljeno iz usijane glave?

Miris HDZ-ovskog baruta potječe, na žalost, iz starog arsenala kojim su osvajali vlast. Tek da podsjetimo na znamenitu glosu: „Mi smo vam donijeli slobodu, demokraciju i budućnost zapadne sreće i blagostanja“. „Stranka opasnih namjera“, eto, ni danas ne odustaje od "oružja" koje je palilo i grmilo među neukima, među biračima koji imaju osjećaj da biraju svoju bolju sudbinu.

Najzanimljivi poklič bio je onaj o rušenju komunizma koji je također služio kao crvena krpa u svladavanju "ljutih neprijatelja". Tko još ne zna kako je skoro 100.000 prvaka HDZ-a došlo baš iz mile partije iz "Kockice", pa je taj poziv na rušenje Bastilje fenomenologija balkanske prevrtljivosti i lisičjeg smisla za merkantilnost. Instinkti grabežljivaca, kaže francuski filozof i pisac Emil Cioran, otkrivaju se u spoznaji; želiš svime gospodarit, sve posjedovati, a ako ti nešto ne pripadne, razbijaš to u komadiće...

Aplauz za Žinića (FOTO: hdz.hr)

Očekivao sam dakle da se taj arhitekt Žanić odmah, i to baš u slavljenju nadigravanja s političkim suparnicima legitimira s novim programom za najzaostaliju županiju u državi, njene dugogodišnje razvojne, društvene i druge probleme koje je i stvorio najvećim dijelom taj isti "naš osloboditelj". To mu nije ni palo na pamet. Važnije je bilo poklonstvo svom Predsjedniku o zauzimanju borbenih položaja prije "konačnog rješenja".

Ovaj "U boj, u boj" zasjenio je još neke sisačke crne činjenice koje do neba vape za odgovorom. A one opterećuju čak i Hrvatsku. Jer, ta županija ima i popriličan teret ratnih zločina, bezočne otimačine nakon "Oluje" za koju je nećak generala Janka Bobetka rekao da je gora od one koju je stvarni neprijatelj počinio, ali eto od svega ništa. Militantni politički "general", župan Žinić uz burne ovacije, kao svoj program zaziva oružje i obračun s mrskim neprijateljem.

U kratkom razdoblju hrvatske demokracije dakle ništa nova. Nitko, doslovce nitko, nije shvatio da su i vlast i opozicija na istom zadatku u životu neke države. Politika, kao bavljenje ljudskim dušama - kako su taj posao za "javnu stvar" opisali stari Grci - još uvijek se valja u balegi i prostaštvu primitivaca koji državu vide kao svoje dobro, dobro svoje stranačke bratije makar se ona utapala u kavanskim suzama sirotinje, bordelima vila odabranih elita daleko od očiju javnosti i raskoši malograđana. I za to, ako treba, branit će položaje - i oružjem!

Sisački arhitekti, novi župan, možda je periferna figurica, ali te njegove slavodobitničke bojne poruke nisu. One se savršeno uklapaju u genotip političkog poimanja kakav je naslikao Ceslav Milosh u svom "zarobljenom umu". Narod, građani, glasači opet su nasjeli na ono što taj "um" njeguje kao svoju doktrinu: svoju zemlju volimo kao izvor očaja... Kad bi ljudi bar mogli prezirati taj peh. Ili je posrijedi "štokholmski sindrom"?

Stoga, kreni gardo - gazi neprijatelja! Ivo Žinić, ruku na srce, nije licemjer! On to, kao i njegova stranka doista i misli! Imamo Hrvatsku! A znade očito i za mlitavost i trpljenje onih koji ga demokratski (nema šta!) u kutiji izabiraju. I da ne bi bilo zabune - Žanić je naglasio da te usklike izgovara kao Vojnik (partije i države). Uistinu kao pravi Vojnik i nikako kao naivni dobri vojak Švejk!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: hdz.hr