Ljeto je specifično godišnje doba, koje zahtijeva specifičnu pažnju prema glazbi. Svako ljeto ima svoj soundtrack, glazbu koja nas prisjeća na to što se događalo tijekom ta uvijek neobična dva i pol mjeseca u godini u kojima se život, ako ste u mogućnosti i ako imate duha, pretvara u veliki tulum. Sljedećih deset albuma su moj soundtrack svih ljeta, što ne trebaju nužno biti i vama, ali bih vas zamolio da ih poslušate, ako ih dosad niste, kad god ste u prilici, i pokušate im dati prostora u vašem životu.
Dakle, bez ikakvog numerološkog reda:

“Moon Safari”, Air

Dvojac francuskih DJ u melankoličnoj, snenoj downtempo avanturi s jednom od himni svih mladosti, “All I Need”. Za sva ljetna buđenja u podne i sve plavičaste trenutke intime s nekom dragom osobom, koji su ljeti posebno prekrasni.

“Let’s Get It On”, Marvin Gaye

Niti jedan drugi album na svijetu ne pršti životom onoliko koliko pršti ovaj. Marvin Gaye, umjetnik življenja kojega je njegov vlastiti otac ubio nakon što je saznao da je ovaj ovisnik, napravio je ovaj album u ekstazi vrućih ljetnih noći, seksa na plaži, ledenih koktela… Od naslovnog funky remek-djela u jednoj pjesmi, preko jedne od najljepših ljubavnih pjesama svih vremena, “If I Should Die Tonight”, ovaj album je hedonistički začin potreban svakom životu.

“Strange Angels”, Laurie Anderson

Nitko ne zna NYcool iskoristiti na način na koji ona zna. Album iz snova, u preljevima halucinacija i zvukova iz podsvijesti, istovremeno vedar i melankoličan, prepun egzotičnih ritmova i trubica, ali isto tako ukrašen i “Coolsvilleom”, pjesmom kroz koju prolaze žmarci od hladnoće. Priča ispričana od početka, s prekrasnom odom života “Strange Angels”, do kraja, s uvrnutom mantrom prirodi i gradu koji spava u “Hiawathi”.

“Sonic Bullets”, The Bambi Molesters

Fantastična avantura s najcool bendom na svijetu. Njihove melodije tjeraju na lutanje, njihove gitarske kulise stvaraju jedan potpuno drukčiji svemir i pozivaju sve u vreli život Meksika, gdje tamnopute djevojke plešu po stolovima, a droga se prodaje uz piće u kafićima. Dekadencija sa stilom.

“Community Music”, Asian Dub Fundation

Tulum s namjerom da svijet napravimo boljim. Punk za 21. stoljeće uvaljan u reggae, drum&bass ritmove i prizvuk istoka koji se nikada nije činio zanimljivijim i egzotičnijim nego u remek-djelu ove grupice mladih ljudi koji znaju razmišljati svojom glavom i natjerat će svog slušatelja da to i on počne. A istovremeno će ga natjerati i na ples. Postoji li išta ljepše? Kad čujete bar jedan put “Collective Mood”, “New Way, New Life” ili “Taa Deem”, znat ćete da ne postoji.

“Ako ste slobodni večeras…”, Buldožer

Nazovite to yugonostalgijom, nazovite to subjektivnom percepcijom, nazovite to kako god hoćete, ali ja odgovorno tvrdim da luđi album od ovoga nije napravljen u bivšoj državi. Prozračne gitarske melodije, suludi tekstovi koji pobijaju svako maloumno uvjerenje all-art-no-fun tipa, petominutne koncertne pošalice između pjesama, eksplozija ludila u “Vodimo ljubav, a ne rat” i kultno divljenje ženama, Pink Floydovci i Hendrix odsvirani na harmonici, i svi ostali razlozi zašto je ovo ljetni album. I, naravno, definicija tog godišnjeg doba u legendarnoj rečenici: “Feeling je okej, nema frke.”

“Is This It”, The Strokes

Uzeti od rocka ono najbolje, onu izvornu divljinu, hedonizam, onaj okus u ustima, one rane po rukama, i sve to spakirati u jedan album i pitati da li je to baš to. I ne davati nikakve odgovore. Samo pržiti od lagano stiliziranog početnog poigravanja s New Orderom do završnog crescenda u kaotičnim, paranoidnim vriskovima. Usput prosuti čiste dragulje poput još jedne himne svih mladosti, “Someday”, ili uzavrelog punk-rock hita  koji bi to bio u nekom drugom vremenu, “New York City Cops”. A “Last Nite” ćete pjevušiti još dugo. I govoriti svima kako su Strokesi bend koji zvuči kao da je oduvijek bio tu negdje.

“Is A Woman”, Lambchop

Nešto potpuno drukčije od svega. Nešto onako tiho, onako nježno. Nešto iz ljetnih snova. Iz narančastih sumraka. S mnogočlanim bendom iza leđa i Kurtom Wagnerom kao prorokom kraja svijeta koji je sasvim možda ugodan, onako bizarno tugaljiv, ako zvuči poput Lambchopa. Jer, nitko drugi osim njih ne može napraviti ovakve pjesme. One koje stižu iz neke podsvijesti. Iz dijelova nas za koje nikada nismo niti znali. Djeluju na nas baš kao i ljeto. Čarobno. Zavodljivo. Čine nas zbunjenima do te mjere da nam je u glavi samo jedna misao: “I can hardly spell my name…”

“Without You I’m Nothing”, Placebo

Ovaj bend je krajnje neobičan. Može napraviti album u kojem sve pršti od genijalnih gitarskih pjesama i onog njihovog originalnog divljeg, beskompromisnog hedonizma, ali isto tako poslije njega neće napraviti niti jednu stvarno dobru pjesmu. Ali, to nije niti bitno. Ovo možda nije stvarno ljetni album, ali je meni obilježio jedno posebno ljeto, pa ga takvim shvaćam. “Pure Morning” i “Allergic” za dobro jutro, “Brick Shithouse”, jedna od najopičenijih stvari ikad napravljenih, za podnevno izbijeno ležanje na plaži, “You Don’t Care About Us” i “Every You Every Me” za večer s nekom curom koju želiš šarmirati, i na samom kraju taj prekrasni spleen, utapanje u zvukovima melankoličnog kraja svakog ljeta, “Summer’s Gone”.

“Apokalipso”, Darko Rundek

Jer ne može niti jedno ljeto stvarno proći bez njega. Bez tog kultnog naslovnog hita čiji tekst zna valjda cijeli niz generacija. Bez ljetnih predvečerja uz “Tranzit” i najljepše Rundekove pjesme, “Grane smo na vjetru”. I, naravno, bez tog divnog veselja života u “Šuvar i varivo” bez kojeg je nezamisliv bilo koji opušteniji ljetni tulum.

A za kraj, još samo jedna napomena, još samo ime jednog čovjeka bez kojeg ljeto jednostavno nije ljeto, a čiji jedan album birati ne bi bilo samo glupo, nego i nemoguće. Bob Marley. Završimo njegovom mišlju o muzici koja zapravo definira svih ovih deset divnih albuma. “Great thing about music is that when it hits you, you feel no pain.”

Uživajte!