Iza naslova Libertas koji asocira na Dubrovnik krije se ambiciozni filmski projekt koji tematizira životni put ponajvećeg dubrovačkog sina, renesansnog književnika i vizionara Marina Držića. Režije filma uhvatio se nakon višegodišnjih priprema iskusni vremešni hrvatski filmaš Veljko Bulajić, a film se snima u koprodukciji hrvatskog, talijanskog i slovenskog ministarstva kulture. Bulajić poznat po filmskih spektaklima (istina, žanrovski prilično drukčijih od ovog biografskog) za ovaj film angažirao je više od 80 glumaca, od kojih glavne uloge imaju Sven Medvešek i talijanska glumica Sandra Ceccorelli. Film se bazira na scenariju kojeg su zajedničkim snagama pisali Feđa Šehović, Ivo Brešan i Mirko Kovač, a glazbu za film skladao je proslavljeni Ennio Moriconne. Osim u Dubrovniku gdje je danas pala i prva klapa snimati će se još i u Firenzi, Veneziji i Kotoru. Riječ je o najvećem i najskupljem filmskom projektu u Hrvatskoj od njenog osamostaljenja, a je li stari filmski laf Bulajić (poput npr. Roberta Altmana) što stariji to bolji, moći ćemo provjeriti na premijeri filma kojoj se ne možemo nadati prije Pulskog festivala 2004. (ako isti tada još bude postojao)...
A kad smo već kod Marina Držića ne bi bilo zgorega podsjetiti da je prije nekoliko dana (točnije u četvrtak 27.03.) Ministarstvo kulture objavilo imena dobitnika nagrade koja se dodjeljuje za dramsko i kazališno stvaralaštvo, a nosi ime po tom proslavljenom dubrovačkom književniku. Stručno povjerenstvo u sastavu Ivica Buljan, Arijana Čulina i Zoran Mužić između 56 pristiglih radova prvu je nagradu dodjelilo kontroverznom Milku Valentu za tekst Ground zero Aleksandra, dok je drugu nagradu (za tekst Zdrav razum) odnio ništa manje provokativni Predrag Raos, a treću su ravnopravno podjelili Omer Rako (dramski tekst Pupak u sridu) i Ivana Sajko (tekst Misa za predizbornu šutnju,mrtvaca iza zida i kopita u grlu). Nagrade će autorima biti uručene na svečanosti u sklopu manifestacije Marulovi dani, u Splitu 22. travnja 2003.