Prije dva mjeseca teško da je ikoga među političkom elitom i širom javnosti u Hrvatskoj bilo briga za činjenicu da stotine tisuća izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana i ostalih zemalja regije nemaju više prilike smjestiti se u državama poput Turske, Libanona i Jordana koje su već primile između četiri i pet milijuna ljudi. Ruta koja je kretala iz Turske, preko Grčke, Makedonije i Srbije do Mađarske i time zemalja Europske Unije, bila je aktivna i proteklih godina no u trenutku kada su kapaciteti bliskoistočnih kampova za izbjeglice postali ispunjeni preko svake mjere, ljudi su masovno krenuli prema Europi. Zemlje na koje većina izbjeglica cilja su Švedska koja je već godinama otvorena prema izbjeglicama i osobito Njemačka, koja ima relativno niske zahtjeve koje izbjeglice moraju ispuniti kako bi u Njemačku mogli dovesti i ostatak svoje obitelji.

'ISLAMSKA DRŽAVA': Razlozi nastanka i može li je se ikako zaustaviti?

Međutim, krajem kolovoza i početkom rujna, Mađarska je najavila da će prestati propuštati izbjeglice te da će početi graditi ogradu na svojoj granici kako bi iste spriječila da uđu u državu. Takav rasplet događaja nesumnjivo bi usmjerio veliku količinu izbjeglica na rutu do svog cilja koja bi prolazila kroz Hrvatsku. I zaista, nakon što je Mađarska svoje granice zatvorila i ogradila, izbjeglice su sredinom rujna počele prelaziti iz Srbije u Vukovarsko-srijemsku županiju. Hrvatskoj desnici, a i nekim političarima koji se s desnicom inače ne povezuju nije dugo trebalo da krenu histerizirati o navodnim terorističkim prijetnjama koje se nalaze u kolonama ljudi koji su od Damaska, Tadmora, Ramadija i Kabula, u potrazi za sigurnošću i boljim životom, došli do željezničkog kolodvora u jednom pitoresknom Tovarniku.

Laži, neznanje i obmane

Na društvenim mrežama promptno su krenule optužbe o terorizmu, o ubačenim agentima kao i „bistri“ zaključci o navodnim nelogičnostima u izbjegličkom narativu. Inspirirani europskom desnicom, domaći desničari lansirali su kampanju dijeljenja fotografija koje „dokazuju“ perfidne namjere izbjeglica koji su naprosto prikriveni teroristi. Tako je izvjesni mladi gospodin fotografiran na ulasku u Europsku uniju povezan s vlastitom fotografijom u Siriji gdje se borio za 'Islamsku Državu', no laž je bila brzo razotkrivena. Fotografija dotičnog u uniformi je bila dio priče koju je Associated Press napravio o jedinicama Free Syrian Army - čiji je on bio časnik, vojske koja se bori protiv sirijskog režima i 'Islamske Države'.

Također je često dijeljena i fotografija s „islamističkog prosvjeda u Njemačkoj“ na kojoj su se mogle vidjeti krvožedne izbjeglice kako mašu zastavama 'Islamske Države' u samom srcu Europe koja ih je nesebično primila otvorenih ruku. Na kraju se ispostavilo da slika datira iz 2012. godine, da se na njoj ne nalaze ni izbjeglice ni zastava 'Islamske Države' te da je riječ o muslimanima koji su se u Bonnu suprotstavili prosvjedu ekstremne desnice.

Laž na koju je nasjeo mnogi ksenofob (SCREENSHOT: timesofmalta.som)

Komentari su otišli i malo dalje. Kada optužbe na račun pojedinaca iz Sirije nisu bile dovoljne, netko je u grčkim medijima pronašao video u kojem se navodno prikazuje brod zaustavljen od strane grčke obalne straže pokraj Krete, koji je krenuo iz Turske, a koji je prevozio pošiljku od 5.000 komada oružja namijenjenog sirijskim izbjeglicama u Europi. Podatak je podjednako šokantan koliko i neistinit. Naime, brod je zaista bio zaustavljen u Grčkoj i na njemu je zaista bilo pronađeno 5.000 sačmarica s odgovarajućim streljivom, no cilj mu nije bila Europa. Grčki mediji špekuliraju da je teret išao islamističkim pobunjenicima u Libiji, dok je turska Vlada i službeno izjavila da je pošiljka bila namijenjena policiji u Sudanu te da nije bila riječ o krijumčarenom oružju nego o registriranom teretu. Zaključak priče je ne samo da podatci opet ne idu u prilog anti-imigrantskoj retorici nego i da europska desnica misli da se urbani sukobi više ne vode jurišnim puškama nego sačmaricama, te da će Europa šaptom pasti pred 5.000 komada oružja prikladnijeg za žešće policijske intervencije i lov na patke nego za ratovanje. Sličnih podvala zadnjih dva mjeseca, nažalost, ne nedostaje.

Nepobitna smartphone logika

Ubrzo su krenule i priče da su izbjeglice lažovi i kukavice. Kako je moguće da Sirijci u užasnoj financijskoj i životnoj situaciji imaju mobitele? Kratka internetska potraga dolazi do rezultata da Sirija ima 87 mobitela na 100 stanovnika. Za usporedbu, Bosna i Hercegovina ima 90 mobitela na 100 stanovnika. Dakle mobiteli nisu egzotična pojava u Siriji kao što to europska desnica očito pretpostavlja.

Međutim, ne samo da se Sirijci kupaju u novcu kojeg navodno nemaju, nego su i kukavice. Zašto se ne ostanu boriti? Ali za koga da se bore? Za režim koji ne stoji baš najbolje i u kojem su sigurni, efektivno, samo Alaviti? Za pobunjenike - za koju od postojećih desetina pobunjeničkih frakcija? One sekularne koje drže nešto sitno teritorija ili za Al Nusru koja je u rastu, ali je, eto, Al Kaida? Za Kurde? Možda za 'Islamsku Državu'?

A zašto se te kukavice ne ostanu boriti? (FOTO: Hina)

A možda ljudima nije do ubijanja i pogibanja, makar bili muškarci i makar u očima lokalnih foteljaških junaka ne ispunjavaju kriterije za bivanje 'muškarcem'. Zasigurno je nekima od njih privlačnija ideja da dođu do Njemačke, da tamo preko programa ujedinjavanja obitelji dovedu i ostatak svojih najbližih i započnu novi život daleko od eksplozija i krvi. Ali ne - to su, kažu branitelji realnosti, liberalne bajke. Zasigurno ne bježe svi. Zasigurno su neki od njih… Teroristi.

Među njima zasigurno ima ubačenih terorista

Prije nego što su domaće sfere društvenih mreža eksplodirale u histeričnoj panici, jedna od najranijih optužbi za sigurnu prisutnost terorista među izbjeglicama došla je od jednog neočekivanog izvora - Mirele Holy. Ona je, vodeći svoju stranku Orah, imidž izgradila na ekološkim pitanjima i površnoj alternativi Zoranu Milanoviću koja egzistira na lijevom centru hrvatskog političkog spektra. Holy voli ekologiju, ne voli desnicu, ali nitko nije mogao predvidjeti da će baš ona, uz bogatu kolekciju hrvatskih desničarskih marginalaca željnih medijske pozornosti, biti jedna od prvih koja će „upozoriti“ Hrvatsku na sigurnosnu prijetnju domovini.

„Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista“, bubnula je Holy još davnog 22. kolovoza i ostala živa. Jasno, nitko ne može Holy kategorički reći da među izbjeglicama nema terorista, no identičnu izjavu Holy je mogla dati i po pitanju života na Veneri. „Ako života ima u Sunčevom sustavu, na našoj Zemlji, sigurno ga mora biti i na Veneri“, bubnut će Holy i nitko joj neće moći reći „Mirela, to je nemoguće“. U najboljem slučaju, moći će joj reći „Za sada nismo to primijetili, stvarno nije izgledno, ima boljih mjesta za tražiti život, ali nikada ne znaš“.

Razlika između Venere i izbjeglica je u tome što Veneri nitko ništa ne može dok su izbjeglice uglavnom ovisne o javnom mišljenju koje do neke mjere oblikuje politiku zemalja kroz koje prolaze, te koje oblikuje i sam način ophođenja lokalne populacije, kao što su ovisne i o mišljenju političara koji će danas, sutra biti odgovorni za vođenje države kroz koju prolaze i u kojima borave. Kada Mirela Holy počne pričati o teroristima, kada Andrija Hebrang baca svoja mistična znanja o „migrantima koji u Hrvatsku dolaze na tajnim zadatcima“ i kada Damir Kajin lupeta sramotne gluposti poput: “da su izbjeglice pokazale samo deset posto agresivnosti prema 'Islamskoj Državi' kao što su je pokazali prema hrvatskoj policiji, IS bi bio savladan u deset dana“, ti političari svjesno ugrožavaju živote i budućnost muškaraca, žena i djece koji su prošli tisuće kilometara u potrazi za sigurnošću i boljom budućnosti. Možda je jedina utjeha ta što se nitko od naših političara nije srozao na razinu papagajskog ponavljanja ksenofobnog mita o „izbjeglicama koji gube taj status čim dođu u prvu sigurnu zemlju“, pa su mogli tako ostati i u Libanonu, teze koja nema temelja ama baš nigdje (a pogotovo ne u UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica) osim u kolektivnoj svijesti europske desnice.

Zašto bi teroristi putovali tjednima riskirajući svoje živote prije ispunjenja svog cilja, kad među teroristima postoje oni koji mogu sjesti u udoban avion i doputovati gdje god žele? (FOTO: Hina)

Priča o teroristima ubačenima u izbjegličke kolone nije priča na razini fontana u Zagrebu i javnog WC-a u Kloštar Ivaniću. To je vrlo ozbiljna optužba o kojoj se može diskutirati u kontekstu vrlo ozbiljne teme. Politizacija tuđe patnje kao i tuđih strahova (jer osim što su žrtve tih gluposti izbjeglice, žrtve su i ljudi koji na te gluposti nasjedaju) degutantna je, a sakupljanje poena na račun osoba koje vjerojatno nisu pojele topli obrok već tjednima je neozbiljna, štetna i bezobzirna dehumanizacija tih ljudi.

To ipak ne znači da o tome ne valja raspravljati, kao što ne znači da netko o tome već nije raspravljao. Dapače, nekoliko sigurnosnih stručnjaka je izjavilo da je teza o teroristima ubačenima u izbjegličke kolone besmislena. Yahoo je nedavno prenio članak AFP-a u kojemu stručnjak Matthew Henman iz Janeovog centra za terorizam i anti-pobunjeničke taktike objašnjava da su daleko opasnija prijetnja osobe koje iz Europe odlaze boriti se za 'Islamsku Državu' te se onda vraćaju s važećim putovnicama. S njime se slaže Alain Chouet, direktor francuske obavještajne službe DGSE nadodajući da je teorija o tome da teroristi glume izbjeglice kako bi ušli u Europu „smiješna“. Istovremeno, Gilles de Kerchove, prvi čovjek anti-terorizma u Europskoj Uniji napominje da nije nemoguće da se takav scenarij dogodi, no Eric Denece iz Centra za istraživanje i obavještajstvo u Francuskoj pokušaje napuhivanja takve prijetnje naziva „idiotskima“. Neimenovani francuski visokorangirani obavještajac tvrdi da trenutno nema apsolutno nikakvih dokaza da su se takve stvari dogodile. Na sličnoj liniji je i Finn Andersen iz danske Obavještajne službe koji također tvrdi da nema nikakvih indikacija da teroristi prerušeni u izbjeglice pokušavaju ući u Dansku, koja je također jedan od potencijalnih ciljeva izbjeglica.

Mađari su u jednom trenutku objavili informaciju da je njihova policija za vrijeme nereda ispred granice privela nekoliko izbjeglica među kojima je navodno bio i jedan terorist. Dotični je navodno povezan s grupom Tablig Džemat. No Tablig Džemat je najobičnija islamska vjerska skupina koja ne propovijeda terorističke aktivnosti i ne nalazi se na niti jednoj svjetskoj listi terorističkih skupina. Informacija također nije elaborirana niti potvrđena od ikakvih drugih organa reda ili obavještajnih službi osim mađarske policije. Ukratko, Mađari imaju težak teret dokazivanja da je dotična osoba terorist, budući da ništa ne indicira da je to istina. Ne bi bilo pretjerano špekulativno izjaviti da Mađari jednostavno „mute vodu“ nakon svoje katastrofalne i ekstremno nasilne reakcije na izbjegličku krizu. 

Modeli djelovanja terorista na zapadu

Nadalje, promatrajući protekle islamističke terorističke napade na zapadu, vrijedi primijetiti da niti jedan od tih napada nije bio izveden od strane terorista koji su se infiltrirali u državu kao izbjeglice. Teroristi koji su izveli napade na New York i Washington 11. rujna 2001. godine bili su državljani drugih zemalja, uglavnom Saudijske Arabije u svojstvu putnika. Bombaške napade na madridsku željeznicu 2004. godine izvela je skupina poznanika i suradnika od kojih nitko nije bio u svojstvu izbjeglice, a napade na podzemnu željeznicu i autobuse u Londonu 2005. godine izveli su pojedinci rođeni i odrasli u Engleskoj. Napad na maraton u Bostonu 2013. godine izveli su braća Tsarnajev koji su bili politički azilanti, ali su se u SAD doselili kao djeca, dok su napad na redakciju časopisa Charlie Hebdo ranije ove godine izveli braća Kuači rođeni i odrasli u Francuskoj.

Dolazak iz Turske do EU kao izbjeglica košta nekoliko tisuća eura i zahtijeva prelazak preko mora u izuzetno nesigurnom i prenatrpanom brodu (FOTO: Hina)

Dakle, nitko od navedenih nije bio terorist prerušen u izbjeglicu, ali su zato sve grupe imale među sobom pojedince koji su ili na neki način bili povezani s terorističkim skupinama ili su se u nekom razdoblju svog života otišli boriti na Bliski istok i širu regiju ili trenirati s tamošnjim paravojskama. Razloge zašto se teroristi ne prerušavaju u izbjeglice možemo pronaći i u neisplativosti i nesigurnosti. Današnja aktivnost islamističkih grupa na Bliskom istoku privlači jako veliki broj stranih boraca, među kojima su i borci iz Europe. Procjenjuje se da među vojnicima 'Islamske Države' ima, da navedemo samo dio, između 500 i 1.500 Britanaca, oko 1.200 Francuza, oko 500 Nijemaca, 440 Belgijanaca, 330 državljana Bosne i Hercegovine, oko 200 Kosovara i jedan Estonac. To su sve ljudi s uglavnom važećim putovnicama od kojih većina zasigurno mogu doći u Europu kad god požele. Avionska karta iz Istanbula do Mađarske košta otprilike 100 do 200 eura. Daljnji prijevoz do nekog od većih gradova EU okvirno košta još toliko. Za tisuću eura i maksimalno tjedan dana vremena 'Islamska Država' može imati svojeg agenta u bilo kojoj državi Europe pod uvjetom da ga sigurnosne službe ne „nanjuše".

Za usporedbu, dolazak iz Turske do EU kao izbjeglica koštao bi nekoliko tisuća eura, zahtijevao bi prelazak preko mora u izuzetno nesigurnom i prenatrpanom brodu, trajao bi tjednima u užasnim uvjetima, tražio bi prelazak preko najmanje četiri granice (ilegalno ili legalno) i naš terorist-izbjeglica bi morao konstantno biti pod prismotrom organa reda i sigurnosti te bi morao od njih pobjeći i živjeti u ilegali da bi mogao nekako, pod dodatnim pritiskom, izvesti teroristički napad kojeg je ionako zahtjevno isplanirati i izvesti. Povrh svega toga, morao bi se zadovoljiti lokacijom koja ga dopadne, a ne lokacijom koju poželi napasti. Valja, također, imati na umu da najvjerojatnije ne bi mogla biti riječ o samo jednoj osobi - najčešće je riječ o napadima u kojima sudjeluje barem dvoje ljudi. Dakle nesigurnost u postavljanju čovjeka na željeno mjesto se višestruko pojačava.

Ukratko, ubacivanje terorista u izbjeglice košta više, traje duže, nesigurnije je i neizvjesnije od slanja stranog borca natrag u rodnu zemlju kako bi on obavio „posao“. No političari i javnost su se zakačili za tu slabo vjerojatnu i uglavnom besmislenu ideju da bi si dizali rejting na račun brige o nacionalnoj sigurnosti istovremeno zanemarujući veće prijetnje i zanemarujući dobrobit ljudi koji su u njihovim državama potražili sklonište. Takva jeftina politizacija problema je neozbiljna i štetna, te puno više govori o političarima koji takve gluposti izjavljuju bez susprezanja nego o ljudima na koje se te optužbe odnose. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".