Dolazi nam kralj beogradskog undergrounda, nemojte to propustiti!

ritn by: K.P. | 07.06.2017.

Radijski urednik i pisac Žikica Simić o njemu je zapisao: "Kralj Čačka je, zapravo, car. Sa imperatorskom lakoćom vlada carstvom umetnosti, lepote i muzike. Opasnom magistralom – preko raskrsnica i pored stranputica – sa gitarom preko ramena, kao junak starih dobrih filmova, Kralj je stigao na rok scenu. Sa sobom je doneo mudre, lepe i gorke pesme, u kojima se iskrenost i autentičnost oštro suprotstavljaju izopačenostima ovog vremena. Pararokerske muzičke idiome - kao što su kabaretska pesma, ulični moritat, kantri lament, bluz žalopojka ili pozorišni song – prilagodio je svojoj umetničkoj viziji." Beogradski mediji nazivaju ga srpskim Tom Waitsom. Sam se, kako i priliči umjetniku, nikad nije gurao u prve, a bogami niti u druge ili treće estradne redove. Put do uha i srca publike gazio je polako, bez žurbe i naročite želje da što prije stigne na cilj. „Ja sam povučen. Jedno vreme sam oko sebe imao samo dvoje, troje ljudi“, reći će o sebi.

U klubu Močvara, sutra (četvrtak 8. lipnja) od 22 sata, zagrebačkoj publici prvi put predstavit će se Nenad Marić, beogradski glazbenik koji nastupa pod umjetničkim imenom Kralj Čačka.

U srbijanskim underground krugovima Kralj Čačka, koji je pred publiku s novim imenom prvi puta izašao 2000. godine snimcima emitiranim na radiju Harizma, odavno je stekao status kultnog kantautora.

Radijski urednik i pisac Žikica Simić o njemu je svojedobno zapisao: "Kralj Čačka je, zapravo, car. Sa imperatorskom lakoćom vlada carstvom umetnosti, lepote i muzike. Opasnom magistralom – preko raskrsnica i pored stranputica – sa gitarom preko ramena, kao junak starih dobrih filmova, Kralj je stigao na rok scenu. Sa sobom je doneo mudre, lepe i gorke pesme, u kojima se iskrenost i autentičnost oštro suprotstavljaju izopačenostima ovog vremena. Pararokerske muzičke idiome - kao što su kabaretska pesma, ulični moritat, kantri lament, bluz žalopojka ili pozorišni song – prilagodio je svojoj umetničkoj viziji."

Beogradski mediji nazivaju ga srpskim Tom Waitsom. Sam se, kako i priliči umjetniku, nikad nije gurao u prve, a bogami niti u druge ili treće estradne redove. Put do uha i srca publike gazio je polako, bez žurbe i naročite želje da što prije stigne na cilj.

"Ja sam povučen. Nisam se kretao mnogo, komunicirao. Jedno vreme sam oko sebe imao samo dvoje, troje ljudi", reći će o sebi u razgovoru za beogradski tjednik Vreme.

Njegova muzika naslonjena je na blues, a tekstovi na život dobronamjernog marginalca, koji se zatekao u svijetu što okrutno kažnjava ljude kojima nisu iznikli vučji očnjaci, zbog čega mu ne ostaje drugo nego da u jednoj od svojih pjesama rezignirano zaključi: "Ljude nije briga / ni za nebo ni za cvet..."

"U poslednje vreme više sviram jer nemam kud, nazad ne mogu a napred moram", otkrio je prije dvije godine u razgovoru za City Magazin jedan od svojih motiva za muziciranje po beogradskim klubovima.

Publici naposljetku nije ostalo drugo nego da Kralja Čačka zaista prihvati kao kralja pa je svaki njegov nastup krunisan dobrim emocijama, emocijama koje struje dvosmjerno, iz partera na pozornicu, s pozornice na parter.

Zbog svega navedenog pozivamo vas da otkrijete Kralja iz susjedstva. Močvara, sutra u četvrtak, deset sati navečer, pivo i rakija, Kraljeva gitara i prateći bend. Upad je nevelikih 30 kuna, ljubav je zagarantirana.