Oni koji su prisustvovali prošlogodišnjem nastupu Kočani orkestra u čast šestog rođendana Tvornice, zasigurno nisu propustili sinoć skočiti do Aquariusa gdje se na pozornici našlo jedanaest vrhunskih svirača nikad popularnije romske glazbe. Dovoljno o tome govori slika optimalno popunjenog kluba, dok su se emocije posjetitelja, prouzrokovane sviračkim umijećem i pokojim alkoholnim pićem, izražavale iscrpljujućim plesanjem ... A neumorni limeni orkestar nije se tako lako zaustavljao, perfektno je mljeo kao stroj ...

Led se topio brže nego inače. Mobiteli su stalno bili podignuti u zrak, i to ne kako bi se snimilo Makedonce, već kako bi drago uho s druge strane "žice" moglo osjetiti uzavrelu atmosferu. Čulo se sinoć dosta toga sa sva njihova četiri albuma ("A Gypsy Brass Band", "L'orient est rouge", "Gypsy Mambo" i "Alone At My Wedding"), a jasno je kao dan da su domaću publiku najviše pogodile stvari koje im je otkrio Goran Bregović, poput "Mesečine" ili "Kalašnjikova", dok ju je bitno manje zanimala izvedba muzike za svadbe makedonskih Roma i žustra kola.

Dakako, kao i uvijek, orkestrom je gotovo tri sata rukovodio saksofonist i klarinetist Ismail Saliev, a usprkos ovacijama, gromoglasnom pljesku i navaljivanju gostiju raspoloženih "za još", Makedonci su na bis izašli samo jednom, doduše na petnaestak minuta, i to bez Ismaila (godine su sad već to). Na kraju možemo tek zaključiti da je Kočani orkestar još jednom dokazao kako se danas nalazi među pet najboljih skupina koje praše romsku muziku.