Već po dolasku u KSET shvatili smo da nešto nije kako bi trebalo biti. Nisu nas dočekale gole djevojačke sise, niti se tko potrudio obradovati nas rakijicom dobrodošlice. Vlastitim snagama trojica vaših reportera kupila su sebi nekoliko stotina piva i pet litara vina i taman kad smo to popili na pozornicu KSET-a stupila je Lidija Dokuzović i vokalno-instrumentalni sastav Afion.

Pribijeni uz šank talasanjem rulje, zabrinuto smo primijetili da se ne nalazimo na glazbenom, nego na izbjegličkom brodu koji prijeti da će se svaki trenutak prevrnuti i potopiti. Sramežljiva međimurska popevka doprla je do naših ušiju tek u desetoj minuti plovidbe, aranžirana vapajima uneređene omladine koja se uspjela dokopati šanka: meni pet piva!, meni dvije tamne i jednu običnu!, gdje je moj kusur?, ima li tko šta sitno?, vrati nije tvoje!, meni duplu ljutu!, kako nema duple ljute? ...

Svako je te večeri ponio sa sobom nekog kurca za reći i bogami je svatko svakom rekao šta je imao. Studentska stoka raspravljala je o komadima mesa u menzi za vrijeme interpretiranja bosanskih sevdalinki, tri raspjevana gabora izložila su svoje čubave fanfulje javnosti, jedna kudrava maloljetnica, vidno usrećena tripom, buljila je zid i ispuštala neljudske zvuke, a preko svega toga, kao tanak sloj zlatne prašine, padao je zvuk benda.

Gurali smo se tako, propinjali na prste i proklinjali na sav glas sve što nam je palo na pamet, i trajalo je to tako brat bratu cijelih sat vremena, sve dok stoka studentska nije stala napuštati dvoranu. Na kraju smo shvatili da je bend već tri ili četiri puta izlazio na bis.

- Stvarno sjajan koncert, vikao nam je alkoholnim maliganima devastirani webmaster ove stranice.
- Sjajno posjećen, uzvraćali smo s razumijevanjem.
  
Kad je krdo bizona napustilo objekt, do šanka su došli i izvođači. Uljudno smo čestitali na izvedbi, čeznutljivo se prisjećajući vremena kad su etno festivali bili čista egzotika.