Šesti je po redu, ime mu je NO JAZZ FESTIVAL, započinje danas i traje do petka 18. studenog. Matično mu je mjesto klub KSET, ali napokon se širi i na druge, veće prostore, pa će tako pojedini koncerti biti održani i u kazalištu &TD i kino dvorani SC-a. Zaslužan za izbor izvođača, ali i općenitu kvalitetu programa KSET-a je Mate (prezime mu ne znate, ni ja). To je onaj dugokosi mladić kojeg ste mogli vidjeti na ulazu, na stageu kako namješta žice, po gradu kako vodi izvođače, u DJ kabini, ali i na ulici kako lijepi plakate, ukratko, čovjek koji svojim angažmanom i entuzijazmom pokazuje kako se voli glazba. Mati je za vjerovati, u to sam se do sad uvjerila. Dakle, ne morate biti miljenici jazza da biste se došetali do Unske ulice već je dovoljno da ste otvoreni za nova glazbena iskustva. Zasigurno ćete biti iznenađeni viđeni i odslušanim, bilo ugodno ili neugodno. Uvijek se radi o najnovijim kombinacijama u glazbi, u kojima je naravno ipak prisutan i jazz, ali na neke nove ili drugačije načine. A zato je bitan Mate, jer on je taj koji te bendove, trubače, klarinetiste poziva i bira i do sad nije pogriješio. Istina, neke mi stvari nisu posebno legle, ali mi za ništa nije bilo žao što sam došla. Krenimo dakle, redom kroz bogati ovogodišnji program.

Danas, dakle u srijedu 2. studenog nastupa i festival otvara DAVE DOUGLAS i njegov KEYSTONE SEXTET. Ovdje će odlično uletit citat. Dakle: Ako danas u jazzu i među kritikom i među publikom postoji konsenzus oko nekog glazbenika, onda je zasigurno u pitanju Dave Douglas. Ovaj se njujorški trubač već punih deset godina smatra ključnom figurom modernog jazza što je u konačnici rezultiralo gomilom nagrada koje je za svoj rad u tom razdoblju dobio. Kraj citata. Dakle tip je trubač i velika faca, meni zvuči dovoljno privlačno, a ako se tome doda i podatak da mu se TOM WAITS rado odaziva na poziv za gostovanjem, ja sam već tamo. A kako će to zvučati, opet prepuštam citatu: glazba prepuna groovea i pozitivne energije, glazba u kojoj su akustični jazz i moderna elektronika savršeno srasli i koja možda najbolje ilustrira kako bi "vjerojatno zvučao Milesov kvintet iz sredine šezdesetih da mu je bila dostupna današnja tehnologija’’. Kraj citata.

Idemo na drugi dan, 3. studeni. Nastupit će dva benda - jazz-punk trio THE HUB iz New Yorka i francuski garage-punk "one man bend" KING AUTOMATIC. Bit će to dakle, nešto žešća večer, jer su Hub strastveni ljubitelji jazza kao i punka i hard core, a svojim nastupima oduševljavaju i šokiraju publiku. King Automatic bit će zaista zanimljiv za vidjeti jer je riječ o samo jednom čovjeku koji svira bas bubanj, doboš, hi-hat, farfis orgulje, sampler, gitaru te uz sve to i pjeva.

Subota 5. studeni, rezervirana je za goste iz Berlina. MASHA QRELLA nekoć je bila basistica u jednom i klavijaturistica u drugom bendu, ali se najzanimljivija pokazala u svojoj solo karijeri. Njen vokalni elektro pop ili kako ga novinari nazivaju neo folk-pop karakterizira stalna sklonost eksperimentiranju. Tako bar kažu, oni koje citiram. Bend JERSEY uglavnom izvodi instrumentale, a nađe se tu, opet citiram, lijepih vokala, opuštenih beatova, nenametljivih elektroničkih kolaža i, naravno, puno, puno krasnih melodija.

Nedjelja, 6. studeni, meni je osobno najzanimljivija, jer tad, i to u Teatru &TD, nastupa MATT DARRIAU's PARADOX TRIO. E, pa njih sam čula jedne večeri u KSET-u, nakon nekog koncerta kad se puštala neka genijalna muzika, pa sam pitala Matu što je to, pa mi je on rekao, posudio, ja spržila i tako usrećila sebe i CD player. Riječ je o kombinaciji jazza i istočnjačkih ritmova, kako onih našeg nam Balkana tako i onih tradicionalne židovske glazbe. Dakle iz prve ruke, fantastično je, a citat će to podebljat. Paradox Trio, zajedno s Pachorom i Tiny Bell Triom Davea Douglasa, figurirao jednim od ključnih među bendovima koji u svom izrazu miksaju prepoznatljivi njujorški downtown senzibilitet s istočnoeuropskom i bliskoistočnom glazbenom tradicijom. Ja idem, vi kako hoćete.

Što se tiče JOE MCPHEE TRIA koji nastupa u ponedjeljak, 7. studenog riječ prepuštam upućenijima od mene. Joe Mcphee apsolutna je legenda free jazza i jedna od najkreativnijih osoba na svjetskoj improvizatorskoj sceni. Ono što ovoga glazbenika posebno karakterizira je izuzetno emotivan i topao zvuk, bilo da se radi o saksofonu, bilo o trubi, zvuk koji svoju punu dimenziju dobiva prije svega na njegovim solo nastupima, u što su se uostalom mogli uvjeriti brojni posjetitelji njegovog preklanjskog nastupa na ovom festivalu. Joe McPhee se može pohvaliti i nevjerojatnom činjenicom da je svojevremeno jedan švicarski zaljubljenik u jazz osnovao diskografsku kuću samo i jedino zato da bi objavljivao njegove ploče. I ostatak trija čelist Fred Lonberg-Holm i udaraljkaš Michael Zerang velike su face, pa oni koji vole free jazz znaju što im je činiti. Ja baš i nisam ljubitelj tog žanra, ali ću isto otići, tko zna, možda me iznenade. Ej, čovjek je osnovao diskografsku kuću zbog njega, to ipak puno govori.

U četvrtak 10. studenog iz Los Angelesa stiže STEVE WYNN & MIRACLE 3, a iz domaće nam Rijeke pridružuje im se bend MY BUDDY MOOSE. Steve Wynn pionir je danas popularne americane, a bio je i lider Dream Syndicate, benda koji je svojevremeno predstavljao psihodelični pandan grupi R.E.M. Tijekom samostalne karijere izdao je 11 albuma i održao mnoštvo koncerata, a među njima i odličan nastup u KSET-u prije dvije godine. A kaže USA Today za njega: While clearly shaped by John Lennon, Bob Dylan and Neil Young, Wynn's sound bears his distinct stamp of noir euphoria. Riječki My Buddy Moose već imaju svoju publiku iako nemaju nijedan album, što valjda govori o njihovoj kvaliteti.

Petak 11. studeni u dvorani SC-a bit će zasigurno zabavan, jer nastupa MAMBO MANTIS iz New Yorka. Zaključila nakon što sam pročitala slijedeće: Kao što i sami kažu, Mambo Mantis je glazba za one hrabre i otvorene koji se ne boje iznenađenja u glazbi, jer Mambo Mantis njima obiluju. Eksplozivna i drugačija, glazba ove grupe može biti itekako poticajna, pa čak i zabavna, o čemu rječito govori činjenica dojavljena iz stožera legendarnog Marka Brecelja, da je na njihovom preklanjskom nastupu u Kopru gdje su svirali kao predgrupa Rambu Amadeusu u publici nastala totalna pomutnja, da bi se na kraju ispostavilo da su ovi ludi Njujorčani ukrali show popularnom Crnogorcu. Uz to, organizirat će i glazbene radionice o čemu ćemo biti već obaviješteni.

Dan nakon u subotu, 12. studenog nastupit će Čikažani SAM PREKOP & ARCHER PREWITT, dok će ovaj potonji predstaviti i svoj samostalni uradak. Obojica su bili članovi benda The Sea and Cake koji se pojavio kad i Tortoise pa su ih sve zajedno strpali pod post – rock, u koji spadaju po tome što su željeli izaći iz okvira rocka i svirati drugačiju pop glazbu. Sudeći prema mišljenju jednog glazbenog kritičara glazba je to koja očarava široki dijapazon ljudi - "Forget the details: The sheer comfort of this stuff can charm just about anyone, from the rock bar to the office to your grandma's house".

Još malo pa gotovo, u ponedjeljak, 14. studenog stižu nam gosti iz bližeg i daljeg susjedstva. Oni dalji stižu nam iz Beograda i zovu se BELGRADEYARD SOUND SYSTEM, dok su TRIANGULIZONA iz naše metropole. Iza beogradskog sound systema kriju se dva DJ-a i kontrabasistica, koji u svojim nastupima kombiniraju akustičnu i elektronsku glazbu s video instalacijama. Ovi naši su pak poznati zagrebački jazz gitarist Ivan Kapec i trubač Andrej Jakuš, kojima se uživo svojim video instalacijama priključuje Vladimir Koncar, a kod koijih sve rezultira kombinacijom jazza, funka i ambijentalne glazbe.

Zadnji je dan, petak 18. studeni, rezerviran za TREVOR DUNN'S TRIO CONVULSANT iz američkog Grada anđela, te zagrebačku TIGROVU MAST. Što se tiče Trevora ovako to otprilike jest: Godine 2000. postaje jedan od traženijih "jazz" kontrabasista pa tako počinje suradnju s Marcom Ribotom, postaje član David Krakauer Klezmer Madness, snima i svira koncerte s Tom Waitsom, Benom Goldbergom, Wayneom Horvitzom i Kronos Quartetom. I uz svu prezauzetost ipak pronalazi vremena i pokreće svoj vlastiti Convulsant Trio. Potpomognut bubnjarom Chesom Smithom i vanserijskom gitaristicom Mary Halvorson, Trevor Dunn ovim bendom objedinjuje sva svoja različita lica i sve, ili gotovo sve, svoje glazbene afinitete, rezultat čega je sjajan spoj svega i svačega od jazza i punka, pa do swinga i metala. Tigrovu sam mast imala priliku čuti i mogu reći da praše žestoki i kvalitetni rock’n’roll.

I to je to, što se tiče programa i vjerujte mi nije naporno svaki dan pohodit na koncerte, naprotiv, na taj način tako lijepo uronite u magični svijet glazbe da svaki dan željno iščekujete što ćete čuti. Što se tiče cijene svi su koncerti 30-ak ili 40-ak kuna i na dan koncerta deset kuna skuplji, a jedino je Dave Douglas 80, odnosno 100 kuna. Najbolja je i najjeftinija varijanta uplatiti 180 kuna za sve koncerte, osim spomenutog Douglasa i svaki dan biti na popisu.

Svi citati, bez pitanja, skinuti sa www.kset.org. Hvala.