Drugo, nije isto Aquarius i KSET makar je isti band. Bila je to punokrvna večer klupskog r'n'r-a. Ni previše ni premalo ljudi. U istom omjeru i međusobno oduševljenje mase i benda. Treće, šteta da ove fotke ne vidi širi krug ljudi. Što nije objavljeno na Lupigi, nije se ni dogodilo. Četvrto i peto nećete dobiti, jer ja ovo ionako pišem iz ljubavi. Ha jel' tako! Jedna od prvih Canetovih rečenica nakon "Ovo svetlo nam jebe kevu!", bilo je nešto u stilu "fala Vam što ste odani mada smo uvek bili isti".

U prvi mah mi je izgledalo da mu je izletjelo, ali sad mi se nekako čini da je to viši stupanj prijenosa ironije. A, kao što se vidjelo u Aquariusu, mora pošten čovjek svašta istrpjeti ako je pristaša "Brejkersa". I u KSET-u ništa nije zafalilo od repertoara Beograđana. Da nisu ništa iskreirali "Hoću da znam" je stvar zbog kojeg idem na svaki koncert. "Koji je početak, koji je kraj ...", tu je sve rečeno. Numera važna i zbog dokumentarca o pokojnom Čavketu, u kojem je Brejkersi izvode u nekom potkrovlju.

Najviše šaka poletjelo je u zrak na "Sunca sin",  a nikakvo iznenađenje nije da su stvari s novog albuma pjevane s publikom kao i one iz galerije nezamjenjivih. Na "Putu" se pridružio popularni Banana s usnom harmonikom kojeg smo ukebali kod šanka u društvu jednog gospodina te su nam spremno pozirali. Kako i priliči srpskom bandu, bilo je i truba.

Od specijalnih efekata još valja istaći "obleku" i fizionomiju bubnjara kojom je mamio poglede, komentare i osvrte ženskog dijela publike, barem onog dijela koji je asistirao reporterskoj ekipi ovog sajta. To je važno, jer kada se prije koncerta ušetao u dvoranu reakcija ne bješe tako automatska. Eto, kao da je bilo jučer, kao da je bilo tu. Ostat će okrugli trag na mestu šatre i tako to ...