|
|
|
DJ Spooky lagano ug(b)rijavanje |
Ne događa se često da neki
strani DJ na proputovanju kroz
Zagreb uz svoj muzički set usput održi i
predavanje. E pa ovdje imamo takav slučaj, valjda zato što se radi o
Paulu D. Milleru aka
DJ Spookyju iz Washingtona, D.C., profesoru francuske književnosti i filozofije, čovjeku koji je među prvima počeo problematizirati ulogu DJ-a kao umjetnika i njegovo mjesto u društvu. Virtuoz za gramofonima i miksetom, istinski predstavnik tzv.
turntablism-a, pristupa hip-hopu i DJ-iranju gdje su tehnike miksanja usko povezane sa znanstvenim razmatranjem zvuka. kao takvog, u skladu sa svojim pedigreom, koji ponekad može predstavljati i opterećenje, predstavio se zg-publici kao zaigrani tip koji čini čuda za gramofonima a i cd-plejerima. Ah da, ujedno je bio i sam svoj VJ, a tzv. visualsi nimalo nisu zaostajali za audio-proizvodom.
|
|
|
Majstor svog zanata |
Sam set je bio jedna
freestyle-šetnja od duba preko funka i drum'n'bassa do housea, ali nit vodilja ipak su bili breakbeat odnosno "apstraktni"/"konkretni" hip-hop. Prepoznati su između ostalih uradci tj. semplovi slijedećih izvođača: Kriss Kross, House of Pain, Sean Paul, James Brown (Sex Machine – a šta drugo?!) kojim je led između Spookyja i okupljenih definitivno probijen, Beastie Boys, Police, Groove Armada, Soul II Soul ... Po tome je podsjetio na
Dynamo Productions koji su navodno svojevremeno u SKUC-u napravili dar-mar. Međutim, nije to bilo nizanje hitova, daleko od toga, jer kostur seta 'tog dječarca ispod praga svijesti' činile su umnogome opskurnije i atmosferičnije stvari. S obzirom da Zagreb nije navikao na takve setove publika je ispočetka reagirala donekle mlako i ukočeno, što je do kraja Spooky naravno znao okrenuti u svoju korist. Na koncu su ga "
molili" za još. U tome se i krije kvaliteta tog prekaljenog DJ-a koji se tamo ne nalazi da bi ga se pobožno gledalo i stajalo nego je red da se malo i drmne dupetom. Možda bi Blackout hip-hop banda koja se skupila istu večer (sic!) u Aquariusu tu malo u početku i podigla atmosferu, ali do Spookyja očito još nisu doprli.
|
|
|
A na kraju: Jao boli glava! Daj još! |
Nakon prvih pola sata posvemašnje zaokupljenosti sa
2 gramofona, isto toliko
CD-plejera i
Apple laptopom, Spooky je sve više dizao pogled prema publici, a tu i tamo bi i suptilno zaplesao obilato koristeći svoj karakteristični pokret rukama. (Napokon neki DJ koji za svoje plesne sposobnosti dobiva visoku prosječnu ocjenu od strane Lupiginog stručnog žirija.) Uz obilje scratcheva i inih DJ-majstorija
dvosatni set je potrajao do desetak minuta iza ponoći (KSET-ovog obaveznog kraja radnog vremena), a nakon paljenja svjetala i prije zadnje stvari raspoloženi Spooky se mikrofonom obratio publici, zahvalio joj se, izreklamirao svoj web-site i pozvao je na svoje sutrašnje predavanje. Prilično nesvakidašnji prizor, zar ne?
