Sto kuna je sto kuna, al' Mostar Sevdah Reunion je Mostar Sevdah Reunion. Niste razumjeli? Mostar Sevdah Reunion, u daljnjem tekstu MSR, pruža nešto što se ne može izmjeriti novcem, jednostavno nije prispodobivo i to će vam potvrditi svatko od sinoćnjih, otprilike, 1 000 posjetitelja zagrebačke Tvornice kulture, što je gotovo identična situacija kao i na nastupu MSR-a u listopadu prošle godine. Jedina razlika između publike na ta dva koncerta je ta što prošlogodišnja izjava Riječnog konja (ups, pardon, mislio sam Riječnog raka) kako nikad nije vidio toliko Bosanaca na jednom mjestu, sinoć ne bi bila primjenjiva.

Iako, ispočetka pomalo rezervirana (ili možda do tada nezagrijana alkoholnim pićima) publika se s vremenom palila i žarila da bi na samom kraju koncerta atmosfera došla do svog usijanja zbog čega su brojne kamere (nikada ih toliko nisam vidio na jednom mjestu) umjesto svirača uglavnom snimale plesne atrakcije prisutnih. S druge strane, nikad manja Lupigina ekipa upotpunjena s nekoliko pridruženih članova, razgaljena je bila od prvih sinoćnjih taktova, a oni su, baš kao po našoj želji pripadali fenomenalnoj "Lijepi li su mostarski dućani".

Plan je bio slijedeći: devet stvari sam MSR, devet stvari s Ljiljanom Petrović Buttler, pa onda još devet samog MSR-a i ide se kućama. Plan je ispoštovan, uz dodatak jednog bisa, koji se sastojao samo od jedne pjesme – "Mostarske". Već na samom početku sinoćnjeg nastupa primijetilo se da u jedinoj zvijezdi MSR-a, 69-godišnjem Ilijazu Deliću, nema sevdaha, barem ne toliko koliko ga u tom karizmatičnom djedici ima inače. Jednostavno nije bio njegov dan, što ne znači da svoju rolu, unatoč tome nije odigrao apsolutno profesionalno.

Izlazak Ljiljane Petrović Buttler na pozornicu Tvornice popraćen je burnim ovacijama, da bi uskoro Ljilja zagrebačkoj publici pokazala što znače silne godine iskustva, skupljane još otkako je kao 17-godišnja djevojka nastupala po bijeljinskim kafanama. Frenetičnoj masi odmah je zahvalila – "Hvala lepo, najbolji ste!". Inače, evo jednog kurioziteta koji kaže da Ljilja prije nego zapjeva obavezno skine zubnu protezu, a počesto skine i cipele, te je tako i sinoć po daskama Tvornice koračala bosonoga.

Pijani pridruženi članovi s trijeznim  Mišom Petrovićem - Seka

Iako se Ljiljani ne može zamjeriti ama baš ništa, jer je njenih devet pjesama odrađeno zbilja majstorski, mi smo iz čisto sebičnih razloga čekali na povratak Ilijaza i nove bosanske sevdalinke iz MSR repertoara. I zbilja, uskoro se, pomalo raskomoćen, pojavio čovjek s crnom košuljom u bijelom odijelu i raspašoj se nastavio. Podij je postao u potpunosti plesni, i to za divno čudo, uglavnom ispunjen zamahajima ženskih bokova, a ne teturanjem pijanih muškaraca. Nitko nije mogao ostati ravnodušan, pa ni neka poznatija lica koja su te noći viđena u Tvornici kao što su Ibrica Jusić, Miljenko Jergović, Vesna Pisarović, Miroslav Mišo Bartulica, Mojmir Novaković, Ivica Blažičko, glavati Edo …

Ne mogu, a ne osvrnuti se na jednu priču nevezanu uz sam koncert. Kako pouzdano znam da će netko od djelatnika Tvornice pročitati ovaj tekst, želim ih upozoriti na odabir redara, koji ne dopuštaju ni teletu da se opusti u njihovoj blizini. Mrki pogledi ispunjeni mržnjom prema posjetiteljima nepoznatog podrijetla (možda zato što nije Ceca, već MSR) i stav kao da se osigurava predsjednika Busha koji je tu u publici (govorimo točno o redaru koji nije osiguravao pozornicu već pozadinu), prouzročili su da se iz dvorane eliminiraju neki, doista pijani ljudi, koji unatoč tome nisu pravili nikakve probleme. Takvo nešto loše utječe i na rad šankova u Tvornici, jer nakon viđenog stvarno smo se zapitali valjali nam popiti još koju pivu i rakijicu. Srećom, po šankove, odlučili smo da valja.

Nakon više od dva i pol sata i 27 pjesama, skupa s "Fato mori dušmanke" koju su u duetu otpjevali Ljiljana i Ilijaz, stvar je bila gotova. Iako je izgledalo da se nastupajući neće moći oduprijeti golemom pritisku za nastavak svirke i povratku na bis, takvo nešto se nije dogodilo. Prisustvovali smo tek, već spomenutom bisu na kojem je odsvirana samo jedna pjesma. Bez obzira koliko se Tvornica orila povicima "Hoćemo još", nismo dobili još, a možda je tako i bolje, jer pitanje je koliko sati bi još trebalo proći da bi se napokon zasitili Mostar Sevdah Reunionom. Ovako smo dobili sasvim dovoljnu porciju sevdaha upakiranu u jazzy aranžmane.