Pišem izvještaj, tinta mi se ... Ma ne, natjeran urednikom - goničem robova da što prije napišem izvještaj s Tamarinog koncerta, unaprijed se ispričavam čitateljstvu zbog brainstormastog načina pisanja.

Dakle, bili smo na promociji Tamarinog albuma u Aquariusu. Iskreno, mislila sam da će biti veća gužva, jer ipak je koncert bio medijski jako dobro popraćen, dosta nagradnih igara po web portalima, pa još kad se doda veliki uspjeh filma "Što je muškarac bez brkova" koji bi mogao privući i one nesklonije jazzu ...

Aquarius je bio popunjen taman toliko da se zbog našeg malog kašnjenja nismo morali naskakivati iz zadnjeg reda kako bismo nešto vidjeli već smo se bez većih problema probili do prvog reda. Dobra ideja organizatora je što je u prvih nekoliko redova stavio stolice iz čega se dala iščitati poruka: ljudi ovdje ste došli slušati glazbu! Time je i atmosfera dobila svečaniji, intimniji karakter.

Prvih nekoliko žilorezačkih pjesama (Tamarine riječi) bile su prekrasne, lagane pjesme, koje je ona otpjevala s puno osjećaja. Gušt je slušati tehnički perfektnu pjevačicu koja zaista zna dirnuti dušu, pa njezine pjesme ne zvuče sterilno nego zrače životom. Tako su skladbe koje nose prilično jednostavan naslov Dolor ili Anđele moj te Bratello zaiste tople ozvukovljene personifikacije boli i drage osobe.

Da se stojeća publika ne bi ucrvala, pobrinula se ekipa iz Transhistrije rokenrol umetkom u pjesmi Črno zlo. Sve u svemu, svirka je trajala dva sata, dogodio se i jedan bis, a nakon toga razlaz, Aquarius se potpuno ispraznio. Koncert odličan, zvuk sjajan, kao i scenski nastup. Vidi se da Tamara, Uroš, Kruno, Žiga i Fausto zaista uživaju u onome što rade te da zajedno odlično funkcioniraju.