Do požara skladišta opasnog kemijskog otpada poduzeća PUTO došlo je zbog nepropisnog skladištenja opasnih tekućih tvari - dušične ili kromosumporne kiseline, petroletera, ksilena, tetrahidrofurana, acetona i sličnih kemijskih spojeva još čudnijih imena.
Otpad je - pazi sad - skladišten u kartonskoj ambalaži na drvenim paletama, pa je paleta pukla, pa se razbila staklena ambalaža, pa je došlo do međusobnog kontakta spomenutih kemijskih tvari, pa je nastala kemijska reakcija, pa se niotkud stvorila vatrica i progutala 100 tona opasnog otpada.
Za nepropisno skladištenje osumnjičeno je pet službenih i (ne)odgovornih ljudi iz PUTO-a, a ako bude riječ o opravdanoj sumnji, točnije ako ih stisnu za jaja, prijeti im od jedne do tri godine u Remetincu ili nekoj drugoj kaznionici. Iz pouzdanih izvora doznajemo da u kaznionicama nema janjetine i pečenih praščića, te nije jasno što će se dogoditi ukoliko osumnjičeni - pazi sad - rukovodioci završe onkraj brave. Onkraj brave je inače moja omiljena najmrža fraza na svijetu, što nije bitno za ovu vijest. Ono što je bitno jest to da policija tvrdi kako nisu pribavljena saznanja mjerodavnih službi i institucija koja bi ukazivala na zagađenje okoliša ili ostavila štetne posljedice po živote i zdravlje ljudi. Ipak, istraga u tom pravcu, kaže čika policija, nastavlja se do daljnjeg.
Međutim, za pretpostaviti je da je sve cool, jer tko je ikad vidio da udisanje kromosumporne kiseline, petroletera, ksilena, tetrahidrofurana, acetona i sličnih kemijskih spojeva još čudnijih imena može naštetiti živom, a kamoli mrtvom čovjeku. Dakle, sve je super - uživajte u neonečišćenju zraka, vode i tla. Ako imate vremena otiđite do zgarišta odlagališta opasnog otpada, duboko udahnite i zamislite da ste na Bjelolasici. Napijte se vode iz retencijskog jezera kod spalionioce, koje je doduše malo zagađeno olovom ili drugim teškim metalima, ali zato je ukusno kao velika čokolada od lješnjaka.