Upravo u trenutku kada autor ovih redaka veliku većinu svog vremena posvećuje u uvodnom dijelu teksta spomenutim narodima, odnosno proučavanju njihovih nacionalizama i utemljenja njihovih državnosti, naiđoh na članak iz talijanskog lista "Il Picolo". U članku za ove, inače trščanske novine, neimenovani dužnosnik EU-a odlučio je ovako nabrzaka okarakterizirati pregovarače, a samim time i otprilike 70 milijuna ljudi koliko živi u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji. Ili su možda oni drugačiji od ekipa ljudi koji u njihovo ime pregovaraju? Pa da ponovimo najzanimljivije od rečenog:
Poljaci su tvrdoglavi nacionalisti, ali nisu teški pregovarači, za
razliku od Čeha koji su šutljivi i teški. Mađari su neustrašivi i
relaksirani, Slovaci nesigurni i nepovjerljivi, a Slovenci nadmeni
i puni samosvijesti.
Kako primjećujete svi spomenuti su iz država koje će u 2004. godinu gotovo sigurno ući kao dio velike i sretne obitelji Europske Unije. Nikako ne bi trebalo propustiti reći kako će tada Hrvatska ostati sasvim sama na cijelom prostoru Srednje Europe, za koju se toliko veže. Očito je i kako su u opisu ovog Europejca najgore prošli Slovenci, a najsimaptičnijima se pokazaše Mađari.
Što bi na ovu karakterizaciju rekao Franjo Josip, posljednji veliki dinast Habsburške monarhije pod čijom su vlašću bile sve ove države? On koji je toliku muku mučio kako bi pronašao način da zauzda pregovarače sa zahtjevima za neovisnostima i autonomijama svojih zemalja osvješćenih spoznajom vlastite nacije. Ti silni pregovarači su na kraju krajeva i zauvijek srušili monarhiju i time dali novi izgled zemljopisnoj karti Srednje Europe.