Dobro je, hvala na pitanju

ritn by: Mladen Barbarić | 10.12.2014.

Iako su radnici produktivniji nego ikada, odnosno, u istoj jedinici vremena proizvode više nego je to do sada bio slučaj, njihove plaće ne odražavaju ovu produktivnost. To pak znači da sve manje osjećaju blagodati ekonomskog rasta te od njega sve veću korist imaju vlasnici kapitala. Izvještaj UN-ove Međunarodne organizacije rada samo je jedan u nizu sada sve veće hrpe studija koje redom potvrđuju kako mali broj bogatih ne može pogoniti ekonomiju ako je većina stanovnika siromašna. Prirodni je to put profita koji ima neobičnu naviku da se množi tamo gdje ga već ima. To nipošto ne znači da je milenijski kapitalizam u krizi. Gospodarski podaci gotovo bez greške bilježe rast, ako to i ne važi za građane - potom gore za njih.

Opširni izvještaj UN-ove agencije na 137 stranica bavi se trendovima rasta (ili točnije, stagnacije) plaća u svijetu te analizom uloge plaća u nejednakosti prihoda. Prvi dio izvještaja pokazuje kako globalni rast plaća možemo zahvaliti prvenstveno ekonomijama u razvoju poput Kine bez koje bi rast bio upola manji. Razvijene zapadne ekonomije bilježe stagnaciju rasta plaća dok brojne zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Japana i Italije još uvijek nisu došle na razine koje su bilježile prije krize 2007. godine.

"Drugi dio izvještaja analizira ulogu plaća u nejednakosti prihoda za što posljednjih godina postoji sve više interesa. Rastuća nejednakost prihoda ne potkopava samo socijalnu pravdu, već ima i štetan utjecaj na ekonomiju", tvrdi generalni direktor Međunarodne organizacije rada Guy Ryder naglašavajući kako istraživanje pokazuje da su za smanjenje nejednakosti iznimno važni kolektivni ugovori i minimalne plaće koji mogu korigirati tržište rada.

Osim sve izraženije nejednakosti prihoda između najsiromašnijih i onih najbogatijih, MOR-ov izvještaj naglašava i nesrazmjer u plaćama između žena i muškaraca te posebno ističe ugrožene skupine poput migranata koji zarađuju manje čak i kada imaju iste kvalifikacije i rade jednake poslove kao i domicilno stanovništvo.

Razlozi rastuće nejednakosti

Premda ih doživljavamo kao obećane zemlje blagostanja, razvijene zapadne ekonomije već godinama bilježe minimalan ili gotovo zanemariv rast plaća. Iako je uglavnom riječ o zemljama s niskim stopama nezaposlenosti, poput Njemačke ili SAD-a, liberalizacija tržišta rada u razvijenim zapadnim ekonomijama dovela je do toga da su brojni građani (čak petina radnika u Njemačkoj) "zaglavili" na mini poslovima. Ukoliko se zadržimo na primjeru europskog gospodarskog giganta - Njemačke, oko pet milijuna Nijemaca nije nezaposleno, ali radi za 450 eura mjesečno. Poslodavcima ovakva situacija odgovara obzirom da konkurencija jeftinih poslova i plaće ostalih radnika povlači prema dolje.

U razvijenim ekonomijama godišnji realni rast plaća je u glavnom - oko nule (IZVOR: MOR)

Dok od toga prosperiraju vlasnici kapitala, većina stanovništva dobiva tek mrvice u vidu sve popularnijih mini poslova.

"U mnogim zemljama nejednakost započinje na tržištu rada i prvenstveno leži u plaćama odnosno zaposlenosti", tvrdi Rosalia Vazquez-Alvarez, stručnjak za plaće pri MOR-u i jedan od autora izvještaja.

U većini zemalja u kojima je zabilježen rast nejednakosti, poput SAD-a ili Španjolske, upravo su promjene u visini primanja i povećana zaposlenost uzrok nejednakosti. Riječ je dakako o povećanom broju zaposlenih na mini poslovima (ili McJob kako ih zovu u SAD-u) te politici štednje i smanjenju plaća u javnom sektoru u primjeru Španjolske.

Sve veći nesrazmjer u primanjima utječe na potrošnju kućanstava što se ogleda i na sporijem gospodarskom rastu zapadnih ekonomija. Osim ekonomskih analitičara ovaj trend uvidjeli su i zakonodavci. U Njemačkoj se od sljedeće godine ipak uvodi do sada nepostojeća minimalna plaća. Problem je utvrdio i MMF koji je od SAD-a zatražio povećanje minimalne plaće kombinirano s povećanjem neoporezivog dijela dohotka kako bi se smanjila razina siromaštva te se povećala potražnja. Europske zemlje koje su najviše osjetile krizu uglavnom su se oslonile na smanjenje plaća kako bi osigurale kompetitivnost radne snage i time privukle investicije.

"Te su se mjere pokazale štetnijima nego se činilo i dodatno rezanje plaća bilo bi kontraproduktivno", navodi MOR zapažanja OECD-a u Globalnom izvještaju o plaćama.

Produktivnost raste ali plaće ne

Produktivnost rada, odnosno vrijednost roba i usluga koje radnik proizvede, konstantno raste i uvelike nadilazi rast plaća u razvijenim ekonomijama. To je duži trend koji je zakratko zaustavljen u jeku krize 2008. i 2009. godine. Nesrazmjer između rasta produktivnosti radnika i rasta (odnosno stagnacije) plaća, rezultira smanjenim udjelom rada u BDP-u razvijenih zemalja. Ovaj trend praktički znači da radnici i njihova kućanstva ubiru sve manji dio plodova gospodarskog rasta. Za vlasnike kapitala vrijedi pak obrnuto proporcionalna logika. S manjim udjelom radnika njihova je dobit sve veća, zaključuje izvještaj Međunarodne organizacije rada.

Usporedni graf globalnog rasta plaća i produktivnosti radnika otkriva kako u glavnom raste produktivnost (IZVOR: MOR)

Studije pokazuju kako je u razvijenim zemljama ovaj trend prisutan još od '80-ih godina prošlog stoljeća. Literatura, navodi se u izvještaju, sugerira kako se radi o kombinaciji pritisaka financijskih tržišta zbog više stope povrata kapitala, globalizacije međunarodne trgovine, tehnoloških promjena te erozije institucija koje reguliraju tržište rada. Ovo posljednje može se protumačiti i kao posljedica odumiranja države blagostanja.

Makroekonomske posljedice situacije u kojoj produktivnost raste, ali plaće stagniraju potencijalno su goleme, oprezno tvrde činovnici Međunarodne organizacije rada. Uistinu, brojna su ih istraživanja detektirala, a među njima su i ona srednjostrujaških institucija koje vode globalnu ekonomsku politiku.

"Smanjeni prihodi kućanstava utječu na potrošnju što može doprinijeti stagnaciji ukupne potražnje i potkopati namjere tvrtki da dalje investiraju zbog nesigurnosti u potražnju", stoji u izvješću Svjetske Banke. Ono što se događa u ekonomiji, posebno onoj u Europskoj Uniji, gdje se niskim plaćama i rezanjem socijalnih izdataka potiče konkurentnost, posebno izvoznika, dovodi do zaustavljanja ekonomije i samo produbljuje krizu.

"Rješenje jest dijelom u povećanoj socijalnoj zaštiti i progresivnim porezima, no to nisu dovoljna sredstva da zaustavimo nejednakost. Moramo se usredotočiti na sveobuhvatnu strategiju koja će uključivati minimalne plaće, ojačati kolektivne ugovore i eliminirati diskriminaciju ugroženih skupina poput migranata, žena i mladih", navodi Sandra Polaski, zamjenica generalnog direktora za politike MOR-a.

Izvještaj MOR-a samo je jedan u nizu sve veće gomile studija koje još jednom potvrđuju kako milenijski kapitalizam nipošto nije u krizi. Gospodarski podaci gotovo bez greške bilježe rast, ako to i ne važi za građane, potom gore po njih.

Lupiga.com

Naslovna fotografija: Pixabay.com

Do sada komentara: 3

Komentiraj

zlatan prije više od 10 godina

Britansku kvin Viktori su 1877god proglasili caricom Indije. Upravo tih godina bio je jedan odvratni proces u nekim indijskim zemljama. Seljake su tjerali sa zemlje da bi na njihovoj zemlji sadili indigo, pamuk i šta ja znam što još, a njih su pretvorili u bezemljaše, sirotinju, otjerali su ih u glad i smrt. Mislim da je to najviše napravljeno u Bengalu, koji je u 18-tom stoljeću bio najnapredniji dio Potkontinenta, za ono vrijeme dakako. A nakon odlaska Britanaca sa Potkontinenta 1947, upravo je Bengal bio najsiromašniji, ili jedan od nasiromašnijih dijelova Indije. To se danas posebno vidi u istočnoj polovici nekada zajedničke bengalske zemlje. To mislim na Bangladeš, koji je od 1947-71 bio dio Pakistana, od 1971 samostalan.
Upravo se tu vidi kako neki daleki i brutalni događaji mogu utjecati na razdoblje od nekoliko stoljeća. Nisam ja to izumislio, o tome sam pročitao. Volio bi da netko napiše više o tome, ja ne znam dovoljno.
zlatan prije više od 10 godina

Gospon ZOKY, u pravu ste da je britanskim (ne engleskim) radnicima standard stalno rastao kroz 19-to stoljeće. Tu ste u pravu. Užasne prilike sa početka toga stoljeća, do kraja toga istog stoljeća bile sun sasvim podnošljive za najveću većinu stanovništva V.Britanije, koja je sve do oko 1870 god bila vodeća industrijska sila Svijeta. Tada su joj to mjesto preuzele SAD.
Ali, ali. Priča ima i drugo lice. Ma nemam pojma o ekonomiji i kapitalu, ali znam nešto o povijesti. Znamo kada su Britanci počeli kolonizaciju Indijskog potkontinenta (uzima se 1757 god, bitka kod Plaseya), da je to bio dug proces. Jer Indij.potkont., je tada bio razasut na ukupno 650 državica, lako im je bilo polako sve njih podjarmiti. Završetak kolonizacije 1849, ustanak u Hindustanu 1857, i proglašenje Indije britanskim potkraljevstvom 1858.
Ali sva ona užasna pljačka koju su napravili kolonizatori, namjerno upropaštavanje tradicionalne privrede, dovele su do jakog osiromašenja Indije i bogaćenja Britanije.
Kroz cijelo vrijeme 19-tog stoljeća, što je britanskim masama bilo sve bolje, indijslim masam je bilo sve gore. Gladi izazvane kolonijalnom politikom bile su najveće zadnjih 25 godina 19-tog stoljeća. Neki povjesničari tvrde da je najmanje 25 milijuna Indijaca pomrlo od gladi kao direktna posljedica kolonijalizma. Prema tome britiš kvin Viktori bila je zločinka. I još imaju morala prdekati o Staljinu.
A nije to jedini kolonijalni zločin. Šta reći u kolonijalnom zločinu belgijskog kralja Leopolda drugog (1856-1907 ili tu negdje god vladanja) i države Belgije nad plemenskim narodima Konga? Kada je monstrum Leopold počeo osvajati Kongo oko 1880 god, u Kongu je živjelo skoro 30 milijuna stanovnika. Neviđeni masakr, mučenja, tjelesna sakaćenja, smanjili su broj stan.Konga za samo 40 godina tri puta! Oko godine 1920 Kongo ima svega desetak milijuna stanovnika.
I dok je bjesnio Prvi svj.rat, i dok je Belgija bila okupirana osd strane njemačkih trupa, evropske kolonijalne sile priznaju toj tada okupiranoj Belgiji kolonijalno osvajanje Konga. Bilo je to 1917 godine, ne znam točan datum.
Pitam se, koliko u brbljaonici zvanoj EU Parlament, to zna ili želi znati? Kada će se naći zastupnici koji će to osuditi i donijeti nekakvu kurčevu rezoluciju o tome. Moš mislit, da će ta licemjerna euro bagra napraviti tako nešto.
Predlažem našem agilnom europarlamentarcu tra-la-la, tra la-la, Andreju Plenkoviću (HDZ) da pokrene takvu rezoluciju. Moš mislit, i još da mu se pridruži Ružica Tomašićka. Hm, moguće. Nemoguće. Neće oni protiv svojih, vrana vrani oči ne vadi!!!!!!
Zoky prije više od 10 godina

Stara priča. Cirka 1848. Zbog te su se "činjenice", izračunate od vodećih "ekonomista" 19. stoljeća porazbijale mnoge glave. I osnovao Sovjetski Savez. Vidjeli smo na što je to ličilo. Ekonomska je znanost neumoljiva: vrlo jake tržišne sile djeluju u smjeru povećanja nadnica do razine marginalne produktivnosti radnika, vrlo jake tržišne sile djeluju u smjeru minimizacije profita i u konačnici njegovog uklanjanja. U čistom tržišnom sistemu je običan radnik, dugoročno gledano, prirodno na dobitku, a običan poduzetnik prirodno na gubitku. Zbog toga poduzetnik konstantno mora ulagati napore u poboljšanje proizvoda ili proizvodnog procesa. Inače mu tržište uzima kapital iz ruku i predaje ga nekome tko je sposobniji, tj. u mogućnosti na bolji način zadovoljiti najvažnije potrebe kupaca.
Dugoročni nesrazmjer između nadnice i produktivnosti nastaje samo ako dođe do induciranog disbalansa tržišnog mehanizma (odnosno državne intervencije), pojave monopola (opet nemoguće bez državne intervencije) ili ako "ekonomist" jednostavno lažira statističke podatke. U članku je opisan treći slučaj.
Ključno "znanstveno" predviđanje druga Marxa je bilo da će se nadnice engleskih radnika kroz 19. stoljeće nužno smanjivati, do razine minimuma za biološko održanje. Istina je bila da se samo za Marxova života nadnica engleskog (u ono doba nepismenog) radnika utrostručila. Pa su onda "ekonomski" statističari počeli izmišljati modele koji dokazuju suprotno. To rade sve do dana današnjeg. Najnoviji izdanak je gospodin Pickety koji je jednostavno izmislio podatke na kojima temelji svoja istraživanja. Suočen s tom činjenicom je jednostavno izjavio kako to nije važno, važni su zaključci. To se danas naziva "znanost".