"Nitko nije htio dati prostor, išli smo svugdje, od prvog do drugog. Ni za pare nisu htjeli", kazala nam je jedna od organizatorica, nakon što je plenum odgođen za petak u sarajevskoj olimpijskoj dvorani Zetra. Razlog ovome bila je činjenica da je ispred Centra na kiši stajalo više stotina ljudi, dok je iz zatvorenih prostora zrak bio isisan vrlo brzo, jer sudionici su bili "zgurani kao sardine". Redarima i moderatorima je ubrzo postalo nemoguće kontrolirati mikrofon. Otiman im je iz ruku da bi na njega očajni sudionici izvikivali svoje osobne boli, među ostalim i o djeci koju su ostavili kod kuće sa sto postotnim invaliditetom, a za čije uzdržavanje nemaju novca. Drugi su pak, predlagali sebe za članove nekakvog peteročlanog predsjedništva plenuma, što je apsurdno.

Organizatori su nam se požalili i da su uočili provokatore, od ranije im poznate s prosvjeda. Najčešće pitanje bilo je: "Tko stoji iza ovoga?". Na njega se, među ostalima, odvažio odgovoriti jedan penzioner i rekao: "Ja stojim iza ovoga, ja sam organizator i koga god ovdje pitate na to pitanje odgovorit će vam isto".

Iako bi svaki javni prostor u načelu trebao biti bespogovorno dan na korištenje zbog građanskog zahtjeva ovog tipa, to nije bio slučaj u Sarajevu, gdje se vlast radije baca na nabavku gumenih metaka, doza suzavaca, policijskih štitova i vodenih topova, nego da sasluša očajnike među kojima ima i onih koji više nemaju što za izgubiti. Nakon svih odbijenica koje su dobili po cijelome gradu, tko bi im mogao garantirati jednu Zetru?

"Bolje da Zetru da građanima na korištenje nego da se razvali", odgovorio nam je na to pitanje jedan od organizatora plenuma. No, tu je i objektivan problem - dvorana u Zetri je trenutno klizalište. 

"Zetra nije sporna, zaista ... ali, ako neko želi doći u Zetru, mora imati klizaljke i pet maraka za ulaz. Za razglas se ne moraju brinuti, ustupit ćemo ga besplatno'', kazao je na to direktor tog prostora Džemo Bisić. Ubrzo su organizatori uputili vlastima prvi zahtjev - osiguravanje prostora za plenum u kojemu će biti moguće uspostaviti strukturiranu raspravu o pisanim prijedlozima. 

O atmosferi u Sarajevu i pritiscima na organizatore najbolje govori činjenica da neki od njih nisu dozvolili da ih se fotografira, ili su odustali od davanja izjava za medije. Jedna od njih je i aktivistica Svjetlana Nedimović, koja je zadnjih tjedan dana pozivala na ujedinjavanje građana i formuliranje zahtjeva prema vlastima putem plenuma. 

Svjetlana Nedimović okrenula je leđa medijima zbog pritisaka koji se vrše na njenu obitelj (FOTO: Lupiga.Com)

"Znate li vi gdje mi živimo?", pitao me jedan od sudionika plenuma u Centru, nakon što nam je Nedimović odbila govoriti o onome što se upravo dogodilo.

Nezabilježeni pritisak na medije

Odgovor na to pitanje glasi - u Sarajevu, gdje se novinarima prijeti pritvorom i novčanim kaznama do 50 tisuća konvertibilnih maraka ukoliko kriminalističkoj policiji ne predaju sve audiovizualne i pisane materijale prikupljane na prosvjedima od 7. veljače do 11. veljače. Ovaj je zahtjev Kantonalnog tužiteljstva bez dileme prihvatio Općinski sud u Sarajevu. Ovu je nedopustivu naredbu oštro osudila poljska novinarka Paulina Janusz, koja smatra da je ovo odlučujući trenutak da se novinari solidariziraju i usprotive gušenju slobode medija.

"Ovdje se krši niz prava novinara i ja za ništa slično u svijetu dosad nisam čula. Ako su ovi materijali stvarno od velikog značaja za Tužilaštvo onda bi ono trebalo da nas zamoli za saradnju, a nikako da nam saradnju naređuje", kazala nam je, pozivajući novinare da odbiju ovu naredbu "pa šta bude". Međutim, skeptična je da će doći do novinarske pobune.

"Trebali bi da zamole, a ne da naređuju" (FOTO: Lupiga.Com)

"Šta se mene lično tiče, sve što sam napisala je javno i ako neko želi moje članke o protestima lako će ih naći na internetu, što je i slučaj većine drugih novinara. Ne znam odakle kod Tužilaštva ubijeđenje da posjedujemo neke nepoznate javnosti snimke. Ovo je čist populizam ove institucije", zaključuje Janusz.

Građani su za hapšenja, što je objektivan problem

Koliko će plenumi što niču širom Bosne i Hercegovine prebaciti težište političke snage na trenutno potpuno obespravljene građane, nitko se ne usudi prognozirati, premda čak 88 posto državljana BiH podržava prosvjede. Agencija Velicon objavila je kako čak 93 posto građana Federacije BiH i 78 posto građana Republike Srpske, koja represivnim mjerama poput izricanja kazni za postavljanje transparenata od 550 maraka još uvijek kontrolira građanski bunt, podržava pobunu protiv korupcije i uništavanja privrede koji su doveli do očaja "dejtonskog frankenštajna". Ta disfunkcionalna zemlja, kojoj je korjenita izmjena ustava neizbježna, mogla bi postati plodnim tlom za radikalne zaokrete, no oni bi po zahtjevima građana trebali podrazumijevati i masovna hapšenja tajkuna i političara, koja su zaobišla BiH čak i onda kad su pali hrvatski bivši premijer Ivo Sanader te srpski tajkun Miroslav Mišković.

Krajnje kompliciranoj političkoj i ekonomskoj situaciji u BiH, koja sama po sebi demoralizira građane, treba, dakle, dodati i otpor centara moći građanskom samoorganiziranju koji će biti jak. U tijeku je konsolidacija državnih i kantonalnih vlasti šokiranih paljevinama u petak, kao i paralelna opstrukcija i obesmišljavanje pobune porukama da je ona motivirana nacionalizmom i da se problemi trebaju riješiti demokratskim putem, čitaj: biranjem jednih te istih nesposobnih stranaka po poznatom 20-godišnjem modelu.

Zato ne čudi što je nemogućnost održavanja plenuma u Sarajevu oglašena kao njegova propast. No, ostaje činjenica da se broj prosvjednika na ulicama bh gradova smanjuje, dok broj sudionika plenuma, s naglaskom na Tuzlu u kojoj je sve počelo, povećava. Pesimisti će to tumačiti tezom da je sve što se događa potpuno jalovo i da ide svome kraju; oni umjereni će kazati da je rezultat pozitivan i ograničen na mali pomak u korist građana i nešto veći strah političara; optimisti će ustvrditi da je demokracija konačno stigla u taj grad.

Bolno, komplicirano i konfuzno, ali konačno demokratski

"Koliko god da je izgledalo konfuzno, zadovoljna sam što je toliko ljudi bilo spremno vježbati demokraciju, a ovo je demokracija uživo: bolno je, komplikovano je, teško je, još uvijek nemamo jasne zahtjeve, ali ovo nam je prvi put", kazala nam je novinarka i aktivistica Nidžara Ahmetašević.

Stotine ljudi stajale su na kiši slušajući događanja unutar Centra preko razglasa (FOTO: Lupiga.Com)

Iako su postojala jasna pravila plenuma, prostor je bio premali, jer su na čelima svih javnih institucija i poduzeća raspoređeni stranački ljudi kojima nije u interesu da se plenum održi, tvrdi ona. Poruka je da ga neće moći sprječavati dovijeka i da će se građani već u petak iza 17 sati u novom prostoru imati priliku ponovno se okupiti i reći svoje misli, naravno, ukoliko budu poštivali osnovna pravila plenuma.

Uspjeh plenuma u drugim gradovima

Plenumi se održavaju i u Bugojnu, Travniku, Mostaru, Zenici ..., i oni, kako rekosmo, rastu. Tuzla, koja je bila prva i poslužila je ostalim gradovima kao primjer, preselila je svoj plenum iz skromnih prostorija u Narodno kazalište gdje se svakodnevno sastaju građani i izriču svoje prijedloge u prilično demokratičnom i konstruktivnom tonu. Tako je u Bugojnu uspješno održan već drugi plenum u kojemu su, među ostalim, zatražili da se lokalnim dužnosnicima prepolove plaće i ukinu sva ostala davanja, zaustavljanje privatizacije i otimačine poljoprivrednih zemljišta na području općine, pokretanje revizije rada javnih poduzeća, privatizacije poduzeća, kao i zapošljavanja u javnim ustanovama i poduzećima, te otvaranje pučke kuhinje do 1. ožujka.

Poveznica među tim uspješnim plenumima je upravo jasno određivanje uloga moderatora, redara i osoba za odnose s javnošću uz podršku svih građana.

Lupiga.Com