Ono što se događa u hrvatskom rukometu posljednjih godina izgleda slično kao afere u Maksimiru u doba velikog Cezara, samo je tri puta gore. Došli smo u poziciju da se moramo sramiti jednog od naših najtrofejnijih sportova kojega kako znamo, krasi i olimpijsko zlato iz Atlante. Završila je još jedna rukometna sezona. Nakon prošlogodišnje blamaže u završnoj utakmici finala doigravanja koja je prekinuta minutu i pol prije kraja jer su Metkovčani napustili teren, malo je tko htio da se takav jadan rasplet ikada ponovi. Međutim, rukomet je ove sezone htio drugačije, Metković Jumbo nadigrao je Zagreb u prvenstvu, svladao ga u finalu kupa-sportski gledano, bio je bolji! Nakon 10 trofejnih godina pehar je morao preseliti u vitrinu RK Metkovića. A onda se ljiga u vrhu HRS-a predvođena Zoranom Gobcem sjetila kako će zadržati krunu u Zagrebu. Naime, prije početka sezone, u jednoj prijateljskoj utakmici za Metkovčane je igrao Blaženko Lacković, mladić za kojega kažu da "puca" od talenta. Isti je prosjedio sezonu na tribinama zbog neviđene gluposti HRS-a koji mu je sada produžio suspenziju još osam mjeseci. Lacković je navodno, u toj prijateljskoj utakmici igrao u nesređenim odnosima(papirima) sa svojim bivšim klubom Zagrebom. Osim njegove suspenzije, Metkoviću se oduzima šest bodova i Zagreb je ponovo-prvak. Upitajmo se zato; kako je ovo zaslužio mladi Lacković koji eto svojim talentom grije klupu, kako je ovo zaslužio grad Metković i na kraju kako je rukomet pao u ovako duboku jamu? Rat u koji ulazi sve više hrvatskih rukometnih klubova vodi se protiv vodstva HRS-a koji kako vidimo pred očima svih nas zatvara sva vrata u hrvatskom, ali i koči put ka europskom rukometu. Možemo li uskoro očekivati rukometni udar?