Sukobi u Jeruzalemu između Palestinaca i Židova, na žalost, traju već desetljećima, a posljednjih dana ponovno su u fokusu svjetske javnosti. Iako izraelska vlast i inače ima praksu da sprječava masovne molitve u najstarijoj jeruzalemskoj džamiji Al Aqsa, ove godine policija je odlučila batinama i suzavcem rastjerati Palestince uoči Ramazanskog bajrama.

Sukob je eskalirao Hamasovim bombardiranjem izraelskih naselja i razmjenom žestoke vatre s obje strane, a sve se proširilo i na druge veće gradove u Izraelu. Potresne fotografije i snimke granatiranja Tel Aviva, Jeruzalema, Gaze, sukobi Palestinaca i Izraelaca na ulicama Ašdoda, Tiberijade i Aškelon, fotografije uplakane djece, preplavile su medije diljem svijeta. 

MALA POVIJEST VELIKOG SUKOBA: Krvavi ples Izraelaca i Palestinaca koji traje već sto godina

LUPIGA S VOĐOM PALESTINSKOG OTPORA: "Jedna država za Izraelce i Palestince znači trajni rat!

EYAL WEIZMAN O LEGALNIM UBOJSTVIMA: Izrael Palestince drži u koncentracijskom logoru i nastoji ih ubiti po zakonu!

EYAL SIVAN: „Ovo je odgovor na pitanje zašto se Izrael ponaša kako se ponaša“

Sukobi zapravo traju već nekoliko posljednjih tjedana, otkako se izraelska policija sukobljava s Palestincima koji prosvjeduju protiv najnovijeg vala nasilnog iseljavanja Palestinaca, ovaj put konkretno iz naselja Sheikh Jarrah u Jeruzalemu. Takva praksa Izraela ustvari je višedesetljetna, dakle, dobro provjerena taktika “čišćenja” zemlje.

Kako bi situacija bila još kompliciranija, svjedočimo licemjerju međunarodne zajednice, koja uglavnom ignorira kontinuirano iseljavanje Palestinaca i sustavni aparthejd, posebno američki politički krugovi. Dodatni doprinos razvijanju ovog problema dao je bivši predsjednik Donald Trump kada je 2017. godine odlučio da iz Tel Aviva u Jeruzalem preseli američku ambasadu i time neslužbeno prizna Jeruzalem kao izraelsku prijestolnicu. Ovim potezom je još više uzburkao strasti i jasno pokazao da je potpuno na strani Izraela, zaboravljajući kako je Izrael u ratu 1980. godine proveo aneksiju istočnog Jeruzalema i proglasio ga glavnim gradom. S ovom se odlukom međunarodna zajednica nije usuglasila, ali osim načelne osude, nisu uslijedile nikakve konkretne reakcije.

KAKO SE KALIO IZRAELSKI APARTHEID: "Ove krave su prijetnja za nacionalnu sigurnost"

ZIMA U IZRAELU I PALESTINI: Svakodnevica uhvaćena fotoobjektivom

MAHDI FLEIFEL ZA LUPIGU: „Takva mjesta ne bi smjela postojati“

Danas američka administracija taktički šuti o napadima, dok su se na Twiteru oglasili demokrati kao Rashida Tlaib, Cori Bush, Elizabeth Warren, Bernie Sanders i Alexandria Ocasio Cortez. Uglavnom su osudili napade policije, sistemsko iseljavanje Palestinaca i implementacije aparthejda od strane izraelskih vlasti. S druge strane, reakcije republikanaca bile su rijetke i svodile se na osudu Hamasovih napada na izraelske ciljeve u Jeruzalemu uz konstataciju da se bombardiranjem problem neće riješiti. 

Dok međunarodna javnost traži prekidanje bombardiranja s obje strane, brojeći poginule i ranjene, izraelski novinar Louis Fishman u svojoj kolumni za izraelski Haaretz ukratko objašnjava dugogodišnju politiku izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. 

„Generacije i generacije ljudi u Izraelu su odrasle sa stavom da ne postoji palestinsko pitanje i da ne postoji sistemski aparthejd prema Palestincima“, piše Fishman, objašnjavajući kako je tijekom svoje dugogodišnje vladavine premijer Netanyahu okupirao medije, implementirao segregaciju na račun Palestinaca, nastavio nasilno iseljavanje Palestinaca iz njihovih domova. 

Međutim, na koje se sve načine ugrožavaju životi Palestinaca najbolje svjedoči jedan svježi i poprilično nezamislivi primjer u civiliziranom svijetu. Naime, izraelska vlada, u trenutku kada je Izrael već provodio masovno cijepljenje, odlučila je zabraniti unošenje 2.000 cjepiva Sputnik V na područje Gaze s kojima se trebalo cijepiti palestinsko medicinsko osoblje. Policijska država koju je instalirao Netanyahu uredno koristi nasilje kako bi provodila segregaciju i neoliberalne politike i politiku aparthejda prema Palestincima. Na učestalo nasilje izraelskih ekstremista policija uredno zatvara oči, jer zapravo oni na taj način dovršavaju policijski posao. 

A što je korijen ovih sukoba, njihov početak? Teritorij i suludo pravo tko je prvi došao na tu zemlju i tko ima više prava na nju. U principu se rasprave vode oko nekoliko pitanja. Je li ta zemlja dana Židovima od Boga, kao što proklamiraju cionisti? Ili palestinska plemena koja su tim područjem lutala još prije, prema predaji, dolaska Mojsija imaju više prava na tu zemlju nego „bijeli kolonizatori“. 

Izraelski novinar Gydeon Levy kao dugogodišnji komentator u dnevnim novinama Haaretz, vrlo otvoreno piše o izraelskom tretmanu Palestinaca. 

„Izrael je uistinu država aparthejda“, kaže Levy pišući kako mogu lagati sebe da ovo nije aparthejd, ali da je Izrael prešao crtu. Levy cinično komentira i kako će Sjedinjene Države poslije smirivanje sukoba opet nastaviti beskorisni “mirovni proces”, dok će zemlje zapadne Evrope tražiti zeleno svjetlo da podrže taj proces, bez osude ovakve politike Izraela. Njegovo pitanje je otvoreno: „Jesmo li spremni riješiti drugi aparthejd na isti način kao što smo riješili prvi? Zašto ne? Zbog toga što su bijelci ovdje Židovi? Zbog toga što je postojao Holokaust? Koja je razlika?“

GIDEON LEVY ZA LUPIGU: Zbog stavova o Palestini ulicama Tel Aviva danas hodam s tjelohraniteljem

ŠTO ŽELI IZRAEL: Pravi cilj je ne postići mir

GIDEON LEVY: Biden ili Trump, nama je isto

Zapadne zemlje se gotovo uvijek priklanjaju interesima SAD-a, dok Washington sasvim otvoreno podržava Izrael. Međutim, nije stvar samo u političkoj ljubavi nego i u vojnoj suradnji s Izraelom koju zemlje Europske Unije imaju razvijenu na vrlo visokom nivou. Ljudska prva su uvijek slabije cijenjena od bilateralnih ugovora između država za prodaju oružja, a Izrael je među najvećim svjetskim proizvođačima.

Dok svjetski političari kalkuliraju kako će reagirati na ovaj novi sukob i kako će birati riječi, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan je u razgovoru s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom otvoreno tražio da se Izrael „nauči pameti“. Jasno je da ova retorika dolazi iz želje da se Erdoğan nametne kao ultimativni zaštitnik muslimana u Palestini i u cijelom svijetu, ali ipak to može ukazati da su promjene na svjetskoj političkoj sceni neminovne u smjeru svrgavanja američke hegemonije. 

Što se tiče običnog naroda, u njegovo ime su progovorili nogometaši. Mesut Özil, Paul Pogba, Mohamed Salah imali su hrabrosti da obuku majice s porukom podrške Palestincima, ali i da izraze svoje žaljenje na društvenim mrežama s pozivom na mir i hashtagovima #FreePalestine #SavePalestine. Pored individualnih reakcija iz svijeta nogometa, bilježimo i jednu kolektivnu. Onu od čileanskog kluba Deportivo Palestino koji je osnovan 1920. godine od strane palestinskih emigranata. Ovaj klub je izrazio svoju solidarnost s palestinskim narodom, a priključili su se i fanovi Celtica iz Glasgowa koji redovno izražavaju podršku Palestini. 

Svjetsko licemjerje prema Palestincima ima svoje granice i možda su te granice dosegnute ovih dana. Pozivanje na mir uz nezauzimanje jasnog stajališta u sukobima diplomatski je pristup, kada se ne treba ugroziti državne interese te bilateralne i multilateralne suradnja. Ali kada smo svjedoci novog aparthejda i kada vidimo da su bijelci i židovi, važniji od Palestinaca i muslimana, nereagiranjem se samo ostavlja prostor za još jaču primjenu takve politike. Svake godine na dan oslobađanja Auschwitza šalju se poruke kako se ne smije zaboravi i ponoviti Holokaust. Danas se nešto slično ponavlja pred našim očima. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Abir Sultan