Osiromašeni narod valjda se prisjetio parole - bolji život svima, a ne samo njima, kojom nas je putem jumbo plakata bombardirala Stranka demokratskih promjena. Možda jeste demokratska, ali promjena..., hm, teško. Isti par cipela kao i kod HDZ-a samo što imamo čast da nas više ne nazivaju stokom sitnog i krupnog zuba.
Baš se pitam ustaje li cijenjena supruga malog Ivice u dva ujutro da bi na pranje stavila njegove crvene kravate. Čisto sumnjam. U stvari ne zanima me. Hoću da mali Ivica dođe kod mene i da mi da tristo kuna za račun, iako moram priznati (ili se pohvaliti) da se za moj glas nije uspio ogrebati. Svejedno, mali Ivica je počeo proračunske rupe krpiti iz mog džepa, što mu, budući da mi jedan džep šupalj, stvarno ne služi na čast. Ovim putem ga obaviještavam da mi u drugi džep stane taman dovoljno za stan i hranu, te poručujem da se ne zajebava jer ću mu srušiti zgradu centralnog komiteta. Kad neozbiljne i neostvarive prijetnje ostavim po strani ostaje mi samo da se zapitam do kad će sve poskupljivati. Ako ovako nastavi Ivicu bi mogli kao izvozni proizvod plasirati u nedaleku Kinu, pa nek njima poskupljuje struju. Ispričavam se što ova vijest ne liči ni na šta i pokušat ću se izvaditi jednim sažetkom - Lupeži, struja je gadno poskupila.