Djeca su sve više izložena vršnjačkom nasilju, pa se treba upitati od kuda to dolazi, rekao je Darko Tot iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, dodajući kako omalovažavanja i govora mržnje ima u mnogim TV emisijama, medijima, saborskim raspravama, na društvenim mrežama. Omalovažavanje na društvenim mrežama tipa "tko kakve ima tenisice" dovelo je i do samoubojstava, podsjetio je Tot. Mnogi kažu da su takvi drastični slučajevi u malom postotku, ali takav događaj je stopostotna tragedija za roditelje tog djeteta, za njegovu sredinu i školu, zato se velika pozornost treba posvetiti prevenciji vršnjačkog nasilja na svim razinama.

Dubravka Marušić iz Ministarstva socijalne politike i mladih poručila je kako se Vlada opredijelila za zaštitu i afirmaciju dječjih prava, stoga je u završnoj fazi izrada akcijskog plana na temelju lani usvojene Nacionalne strategije o pravima djece.

"Cilj je eliminacija svih oblika nasilja nad i među djecom, a ključ za postignuće je koordinacija i umrežavanje svih institucija i udruga civilnoga društava koje će pružiti potporu, školama, roditeljima i djeci", kaže Marušić.

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić izvijestila je da su u strukturi prijava u najvećoj mjeri nasilje u obitelji, a lani je zabilježen porast nasilja u institucijama i tzv. cyber nasilja na društvenim mrežama. To i ne čudi jer su djeca na društvenim mrežama već od tri - četiri godine starosti, a velika ih većina dnevno više od tri sata gleda televiziju. No, u istraživanju ih je više od 90 posto reklo da bi se to vrijeme radije družilo s vršnjacima.

"Upravo je taj podatak važan jer je jasno da bi se djeca htjela družiti i sudjelovati u raznim aktivnostima, pa im se to mora omogućiti", istaknula je Milas Klarić.

Djeca su na društvenim mrežama već od tri - četiri godine starosti (FOTO: commons.wikimedia.org)

"Programima za sprečavanje nasilja često nedostaje završno vrednovanje. Novci se potroše, a često izostane koordinacija, zato je nužno umrežavanje institucija i udruga civilnog društva, kako bi se postojeća sredstva maksimalno iskoristila za dobrobit djece", poručila je Milas Klarić.

Kako je situacija s nasiljem među djecom izgledala prije deset godina govori nam pak slično istraživanje, koje je u 25 hrvatskih osnovnih škola provela Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, pokazalo se da se šest posto djece osjeća loše u školi, a čak 20 posto ni dobro ni loše. Odbačeno u školi osjeća se tri posto djece, a devet posto ni prihvaćeno ni odbačeno. Što se tiče osjećaja sigurnosti u pojedinim dijelovima škole, 12 posto djece se osjeća nesigurno u školskom WC-u, 11 posto na putu iz/do škole, devet posto na školskom hodniku, osam posto na školskom igralištu, pet posto u dvorani za tjelesni, četiri posto u učionici i tri posto u blagovaonici. Uočeno je da je osjećaj sigurnosti znatno povezan i s doživljenim i s počinjenim nasiljem (djeca koja češće doživljavaju i čine nasilje, osjećaju se općenito nesigurnije u školi).

"Dobiveni rezultati su pokazali da otprilike svako četvrto dijete, tj. 27 posto ispitanih učenika doživljava barem jedan od oblika nasilja u školi skoro svakodnevno, pri čemu su 19 posto djece pasivne žrtve (samo doživljavaju nasilje), a osam posto djece su „provokativne žrtve“ (doživljavaju nasilje, ali ga i čine). Istraživanje je pokazalo da je osam posto djece svakodnevno nasilno prema drugoj djeci, a sama ne doživljavaju nasilje (tj. ukupno 16 posto djece se svakodnevno ponaša nasilno prema drugoj djeci). Postoji značajna povezanost između počinjenog i doživljenog nasilja. Djeca koja češće doživljavaju nasilje, češće su i sama nasilna prema drugoj djeci", stoji u rezultatima istraživanja iz 2003. godine. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: isuvoa.deviantart.com