Kratki (jako, jako kratki) sažetak cijele naftne priče ste pročitali, pa ako vas zanima vijest pročitajte i nastavak.

Dugo se čekalo no, Hrvatska je ipak morala popustiti. Prva cisterna je otišla preko graničnog prijelaza Izačić (nedaleko od Bihaća). Nije bilo konvoja kako se očekivalo i zbog čega je policija trljala ruke, već samo jedna jedina cisterna i to s plinom. Ovako bi trebalo ići i dalje sve do 15. lipnja kada prijevoz nafte mora biti zaustavljen zbog početka turističke sezone, a nastavio bi se svršetkom iste 15. rujna.
Stvari su riješene na slijedeći način. Cisterne s nafom i naftnim derivatima će moći voziti cestom D1 (Karlovac-Gračac), ali uz neke uvjete. Svaki prijevoznik koji je naumio tim putem prevesti dragocjenu tekućinu, dužan je dati 200 kuna. Od toga 100 kuna ide policiji koja će prijevoznicima pružiti obveznu uslugu pratnje, a drugih 100 kuna daje se kao osiguranje od eventualnog ekološkog incidenta. Zanimljiv način zarade. Također je zanimljivo kako odgovorni za ovu odluku misle da 100 kuna po šleperu može pomoći pri eventualnoj katastrofi ili misle da nam ne može ništa biti od malo masne vode.
Organizirati će se konvoji, pa će kada se nekoliko cisterni okupi, murijak sijesti u auto, upaliti rotirku i svi će kao jedna sretna obitelj krenuti prema BiH. Možda će moći i na svoj račun uvaliti jednu, dvije cisterne, pa na dobru večeru, a onda po drugu turu. Problem mjesta za okupljanje konvoja još uvijek nije riješen. Naime traži se prikladno mjesto na kojem bi se sve cisterne mogle okupiti. Većina mjesta uzetih u obzir je otpala zbog nesigurnosti za toliki opasni teret na jednom mjestu.