Indijski računi
Prošlotjedni neredi u sjevernoindijskoj državi Gujarat su odnijeli oko 600 života. Sukobi su izbili u prošlu srijedu kada su militantni muslimani napali vlak s hinduskim hodočasnicima te spalili vlak i u njemu 58 osoba. To je izazvalo osvetničke napade hindusa. Svijet su obišle slike spaljenih kuća te izvještaji o sukobima u kojima su djeca i žene polijevane benzinom i paljene.
Kako to već biva sa svim vjerskim ili etničkim sukobima, uzroci leže u prošlosti i vezujući se jedan za drugi dolaze gotovo do vremena kad smo bili dlakaviji i pogrbljeniji. Sukobi hindusa i muslimana u Indiji su stariji od onih koji ih danas vode, a u ovom su stoljeću više puta eruptirali uzrokujući najkrvaviju humanu razmjenu stanovništva, podjelu indijskog potkontinenta te međudržavni sukob na granici nuklearnog uvjeravanja.
Prošlotjedni sukobi su se sveli na ižvljavanje masa nad nedužnim. Ljudi su živi spaljivivani a mržnja se iskaljivala nad ženom i djecom. Grad u kojem se po tko zna koji put izlila međuvjerska mržnja hindusa i muslimana je Ahmedabad u pokrajini Gujarat, ujedno i grad Mahatme Gandhija. Mjesto odakle je potekao indijski pacifizam je i mjesto otkud krvari indijska multietničnost.
Sukobi su možda za sve koji prate vijesti iz svijeta počeli u prošlu srijedu, ali bi bilo ispravnije reći da su počeli davno prije. Prije ravno deset godina nešto je počelo ići jako ukrivo u Ayodhyai u pokrajini Uttar Pradesh. Za mjesto gdje se nalazila muslimanska džamija iz 16. stoljeća, hindusi su tvrdili da je rodno mjesto boga Rama. U Gujaratu VHP (Svjetski Hindu Sabor), hinduska desno orjentirana vjerska organizacija, osamdesetih počinje s kampanjom da se na mjestu rođenja boga Rama izgradi hram. Kako se upravo na tom mjestu već stoljećima nalazi muslimanska džamija, VHP poziva na njeno rušenje.
Također osamdesetih sve važniju ulogu u indijskoj politici igra desna Bharatiya Janata Party (BJP), koja je tijesno povezana s prijespomenutim Višna Hindu Parišadom (VHP). Istovremeno je dugo vladajuća Kongresna stranka u krizi i opadanju, osobito nakon atentata na Indiru Gndhi 1984..
Želeći iskoristiti vjerski zanos za politički probitak, vođe BJP-a se stavljaju na čelo pokreta za izgradnju hrama bogu Ramu. Rastuće tenzije su 1992. toliko narasle da su srušile džamiju. Par tisuća poginulih kasnije su se tenzije malo primirile, dok je džamija ostala u ruševinama.
Hindusi su na mjestu džamije odmah htjeli početi s izgradnjom hrama. U tome ih je spriječila sudska zabrana. Par godina kasnije, očito uspješno iskoristivši vjerski zanos na biralištima, najjačom indijskom strankom postaje BJP. Premijer iz njihovih redova, Vaypajee je općenito smatran umjerenijim u društvu desnih hindusa. Ipak se i jednom umjerenijem političaru unutar stranke povezane s radikalnom vjerskom skupinom lako omakne izjava u kojoj rušenje džamije opisuje kao izraz narodnog sentimenta.
I dok se Vaypajee uglavnom ipak trudi osobno distancirati od još trajućeg sudskog procesa i uopće od gradnje i rušenja hramova, u njegovoj se vladi nalaze osobe koje su 92. aktivno sudjelovale u vjerskim sukobima. Ministar umutrašnjih poslova i premijer pokrajine Gujarat su bili među ljudima koji su povukli ljude za vjeru, muslimane unizili za jednu džamiju, a sve to začinili s dvije-tri tisuće života. I još su za to nagrađeni povjerenjem na izborima.
Ove godine su hindusi najavili početak izgradnje hrama. Kao datum su naveli 15. ožujka, a do tada su se posvetili čišćenju ostataka građevine koja je tu stajala do prije kojih deset godina. Na rad dolaze vjernici koji to smatraju hodočašćem, a na povratku s rada sretni pjevaju vjerske pjesme. Upravo su taj vlak napali revoltirani i militantni mulimani. Odmazda je uslijedila. Većina pobijenih su muslimani, a javljaju se i osude vlasti da nisu poduzele dovoljno u zaustavljanju sukoba.
Prema posljednjim vijestima, policijski dužnosnici su izjavili kako su među onima koji su vodili napade na muslimane identificirali vođe VHP-a. U preliminarnom izvješću koje je u indijskom pravosuđu prvi korak prema podizanju optužnice se navodi kako su upravo lideri VHP-a vodili naoružane mase na pretežno muslimanska naselja pozivajući na linč.
Kako to već biva sa svim vjerskim ili etničkim sukobima, uzroci leže u prošlosti i vezujući se jedan za drugi dolaze gotovo do vremena kad smo bili dlakaviji i pogrbljeniji. Sukobi hindusa i muslimana u Indiji su stariji od onih koji ih danas vode, a u ovom su stoljeću više puta eruptirali uzrokujući najkrvaviju humanu razmjenu stanovništva, podjelu indijskog potkontinenta te međudržavni sukob na granici nuklearnog uvjeravanja.
Prošlotjedni sukobi su se sveli na ižvljavanje masa nad nedužnim. Ljudi su živi spaljivivani a mržnja se iskaljivala nad ženom i djecom. Grad u kojem se po tko zna koji put izlila međuvjerska mržnja hindusa i muslimana je Ahmedabad u pokrajini Gujarat, ujedno i grad Mahatme Gandhija. Mjesto odakle je potekao indijski pacifizam je i mjesto otkud krvari indijska multietničnost.
Sukobi su možda za sve koji prate vijesti iz svijeta počeli u prošlu srijedu, ali bi bilo ispravnije reći da su počeli davno prije. Prije ravno deset godina nešto je počelo ići jako ukrivo u Ayodhyai u pokrajini Uttar Pradesh. Za mjesto gdje se nalazila muslimanska džamija iz 16. stoljeća, hindusi su tvrdili da je rodno mjesto boga Rama. U Gujaratu VHP (Svjetski Hindu Sabor), hinduska desno orjentirana vjerska organizacija, osamdesetih počinje s kampanjom da se na mjestu rođenja boga Rama izgradi hram. Kako se upravo na tom mjestu već stoljećima nalazi muslimanska džamija, VHP poziva na njeno rušenje.
Također osamdesetih sve važniju ulogu u indijskoj politici igra desna Bharatiya Janata Party (BJP), koja je tijesno povezana s prijespomenutim Višna Hindu Parišadom (VHP). Istovremeno je dugo vladajuća Kongresna stranka u krizi i opadanju, osobito nakon atentata na Indiru Gndhi 1984..
Želeći iskoristiti vjerski zanos za politički probitak, vođe BJP-a se stavljaju na čelo pokreta za izgradnju hrama bogu Ramu. Rastuće tenzije su 1992. toliko narasle da su srušile džamiju. Par tisuća poginulih kasnije su se tenzije malo primirile, dok je džamija ostala u ruševinama.
Hindusi su na mjestu džamije odmah htjeli početi s izgradnjom hrama. U tome ih je spriječila sudska zabrana. Par godina kasnije, očito uspješno iskoristivši vjerski zanos na biralištima, najjačom indijskom strankom postaje BJP. Premijer iz njihovih redova, Vaypajee je općenito smatran umjerenijim u društvu desnih hindusa. Ipak se i jednom umjerenijem političaru unutar stranke povezane s radikalnom vjerskom skupinom lako omakne izjava u kojoj rušenje džamije opisuje kao izraz narodnog sentimenta.
I dok se Vaypajee uglavnom ipak trudi osobno distancirati od još trajućeg sudskog procesa i uopće od gradnje i rušenja hramova, u njegovoj se vladi nalaze osobe koje su 92. aktivno sudjelovale u vjerskim sukobima. Ministar umutrašnjih poslova i premijer pokrajine Gujarat su bili među ljudima koji su povukli ljude za vjeru, muslimane unizili za jednu džamiju, a sve to začinili s dvije-tri tisuće života. I još su za to nagrađeni povjerenjem na izborima.
Ove godine su hindusi najavili početak izgradnje hrama. Kao datum su naveli 15. ožujka, a do tada su se posvetili čišćenju ostataka građevine koja je tu stajala do prije kojih deset godina. Na rad dolaze vjernici koji to smatraju hodočašćem, a na povratku s rada sretni pjevaju vjerske pjesme. Upravo su taj vlak napali revoltirani i militantni mulimani. Odmazda je uslijedila. Većina pobijenih su muslimani, a javljaju se i osude vlasti da nisu poduzele dovoljno u zaustavljanju sukoba.
Prema posljednjim vijestima, policijski dužnosnici su izjavili kako su među onima koji su vodili napade na muslimane identificirali vođe VHP-a. U preliminarnom izvješću koje je u indijskom pravosuđu prvi korak prema podizanju optužnice se navodi kako su upravo lideri VHP-a vodili naoružane mase na pretežno muslimanska naselja pozivajući na linč.
Hindusi, krscani i Jevreji - u globalnom napadu na muslimane.