Radi se o čuvenim zadaćnicama legendarne bjelovarske gimnazije.
Prije koju godinu dana objavljene su u medijima, ali nisu izgubile na aktualnosti.

ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (25.05.2001)

“Moji uzori u svijetu kapitalizma i sporta”

Uvijek sam volio razmišljati o ozbiljnim stvarima kao što je kapitalizam, poslovi, lako zaraditi, kako se može propasti, o poslovnim tajnama i da li čovjek mora biti darovit za te stvari. Dok je sa sportom druga priča, sport je igra i uvijek treba razonode za gradskog čovjeka, današnji sport više tomu ne liči, nego svi idu za novcem, uzet ću za primjer tenis. U tenisu se samo raspucava da se prije dođe do bodova, dakle igra gubi čar. Što je najgore, igra je prešla u kapital, sve se vrti oko novca. Dok u našem bilogorskom gradiću nije tako, tu se igra radi gušta. Stara poslovica kaže “Ko voli nek izvoli”, dakle ja igram nogomet gotovo svaki dan, ali ne radi bilo čega nego radi sebe, da dobijem kondiciju te da se družim s prijateljima.

Moji uzori su konkretni i imaju trenutačne sposobnosti te potencijal koji još nisu iskoristili. Svi žive kao bubreg u loju. Naime njihova imena su Bill Gates, Đoni Tafra i Javier Saviola. Između njih postoji analogija koju ću pokušati objasniti u nastavku. Saviola je jedan od brazilskih perspektivnih nogometaša, kad se rodio, doktoru je ispao iz ruke te pao na glavu. Osobno mislim da mu se onda otkačio neki dobri gen, pa je prohodao već sa tri godine i to bez hodalice, sa šest je mogao dubiti na glavi, a sa četrnaest je već mogao trčati brzo kao ja s petnaest. On trenira u River Plate i čeka da mu naraste cijena, te da poboljša karakteristike, dakle on je kapitalist. Bill Gates hm? On je preporoditelj mojih snova, sanjam ga već punih godinu dana, a taj san je kako on broji novčanice od 10 000$, na kojima je njegova slika i dosad je došao do 3 milijarde, znači da ću ga sanjati još 25 godina dok ne izbroji sve novce. On je najuspješniji poslovni čovjek na svijetu i ima toliko novaca da bi mogao kupiti cijelo zviježđe. Preostao mi je još Đoni kojeg ću opisati u četri riječi: “Mješanac ova dva čovjeka”.

Kada bi se moj san ostvario i postao tri čovjeka u jednom, tada bi bio sretan kao mladi mjesec i uvijek bi nosio vijenac od tratinčica. Možda u drugom životu, ali sigurno će se moja duša sjediniti s ove tri. Mislim da vatru koja gori ne treba dirati, što će reći da se duše nebi trebale sjedinjavati, zato jer bi se mogle sjediniti sve loše i prljave i tada bi nastalo najveće zlo i slijedila bi apokalipsa. Došla bi i četiri jahača apokalipse te uništila svijet, kao ljudska zloba. Ljudska okrutnost naudila je i Đoniju kada je bio mali. Kao malog zlostavljao ga je susjed i time narušio njegov metafizički slijed.