Opet osrednje, prosječno, zapravo loše i baš onako kako Hrvatska televizija percipira svoje gledatelje. Pa to su uglavnom domaćice, umirovljenici, nezaposleni, izgubljeni u prostoru i vremenu. Svi drugi ipak subotom navečer rade nešto pametnije i zabavnije od gledanja Prvoga programa HTV-a i ludoga, nezaboravnoga šoua. Tako o nama misli HTV, pa nam je zato u ovu subotnju večer ponudio na pladnju Ninu Badrić u, za oko jako lijepom izdanju, a za uho znatno lošijem.

Najsigurnije na playback (FOTO: Screenshot HRT)

Nina inače dobro pjeva, čini se najbolje i najsigurnije na playback, jer je tako otpjevala pjesmu s kojom će ovu državu predstavljati na Eurosongu. Da, državu, jer ne natječu se televizijske kuće, kako bi se nekome moglo činiti. Ona još bolje izgleda, mala balerina koja je na audiciji za sljedeću emisiju „Ples sa zvijezdama“. Previše je toga što će morati naučiti ne želi li ispasti u drugoj emisiji, odnosno, prva. Taj stav  „ulične razbojnice“, kad u prelijepoj i kratkoj opravici što asocira na baletnu haljinu, stoji raširenih nogu kao John Wayne u najboljim filmovima, ne priliči pjevačici koja želi biti dama na domaćoj estradi. Zamislite Josipu Lisac u takvoj pozi. Nezamislivo.

Najbolji u ovom šouu bili su gosti. I hvala Nini što je pozvala, a HTV-u što je uspio dovesti Harija Varešanovića, Kaliopi, Nicolasa, Emiliju. A bilo bi bolje da Nina nije uživo razgovarala sa Rambom Amadeusom, pa se kao čudila što nije došao, pa „koga nema, bez toga se može“, kakva duhovitost i vrckavost pjevačke zvijezde. Na nivou emisija i konverzacije uživo otprije pedesetak godina.

Oh, ne želim vrijeđati zabavne emisije iz toga vremena. Samo mislim da bi u ovu subotnju večer, uz sav napredak tehnologije i znanja, razvoj inteligencije i pameti, neki šou kvarteta „4 M“ u režiji Antona Martija, otprije 30 – 40 godina, bio možda zabavniji od ovoga što smo gledali, pogotovo ako bismo cijelo vrijeme imali na umu kada je i u kakvim uvjetima sniman. A da smo tek mogli pratiti Sanremo … Ili je možda bolje da ne vidimo, pa da ne možemo uspoređivati, a da bi nam ovo naše bilo što bolje. Baš onako kako smo i zaslužili, svi mi koji smo gledali.

A koliko to košta (FOTO: Screenshot HRT)

Netko odgovoran na HTV-u morao bi poslušati, ne mora i gledati jer onda i slika i Ninine noge odvlače pažnju, dakle samo odslušati taj zvuk i ton koji su se gubili, pa su mi još jutros bubnjići natečeni i uši zagluvljene od napora da, zapravo, čujem što to zvijezda izgovara i o kojim emocijama pjeva. Samo je playback bio jasan i razgovijetan. O pjesmi ništa ne znam, ne mogu suditi, nisam astrolog koji predviđa. Eh, da nas zastupa Hari Mata Hari na Eurosongu, nekako bih bolje spavala. Pa makar završila tu večer i u Nebu.

Bez obzira da li će ova država sa Ninom Badrić biti u gornjoj ili donjoj polovini plasiranih, ipak bi me zanimalo koliko ovaj osrednji šou košta HTV i koliko mi pretplatnici plaćamo zapravo sav taj eurosonški spektakl, za koji nas uvjeravaju da nam jako koristi i pridonosi afirmaciji Republike Hrvatske u Europi i šire, na planeti Zemlji.

Lupiga.Com