Victor je izgradio carstvo koje je vrijedilo 4 bilijuna dolara, uglavnom ga gradeći na financijskim i pravnim igrama oko preuzimanja vlasti nad kompanijama. Napredni kapitalizam zapada tako poznaje gotovo rutiniranu igru "velika riba jede malu ribu", koja ima pravila i odrednice.
Time se ekonomija kažu zapravo stabilizira jer omogućuje manjim kompanijama da postanu ili veće ili dio većih kompanija. Victor se u toj igri snašao vrlo brzo i kako smo rekli već s trinaest je krenuo u okrutni, ali njemu dragi svijet preotimanja. Od svoje prve tvornice cigareta napravio je holding koji je redom smicao kompanije, povlačeći u svoje carstvo tvornice bezalkoholnih pića, osiguravajuće kuće, lance brze hrane i čeličane.
Mnogi moderni ekonomisti su tvrdili da Victor vodi rat protiv cijelog tržišta Amerike, prikazujući ga kao izuzetno spretnog, inteligentnog, ali i okrutnog ekonomistu. Mnogi su pokušali čak u tom ratu postaviti obranu, no ta obrana je u mnoštvu slučajeva bila potpuno promašena. Naravno da znate kako završavaju takve priče. Prvo je 1987. optužen za utaju poreza i sud mu je za kaznu dodijelio keširanje 3 miljuna dolara u dobrotvorne svrhe i još je morao hraniti beskućnike osam tjedana. No, dobro zaštićen vojskom svojih odvjetnika provukao se polovičnom kaznom. Sedam godina kasnije Victor je ponovo optužen za nelegalno preuzimanje jedne kompanije s dvojicom ortaka. Sud mu je naravno opet dodijelio kaznu kojom će pomoći javnosti. Mnogi su u strahu od njega odahnuli kada su čuli da je umro, no mnogi su ga kao i svaku kontraverznu ličnost voljeli. Kažu da nije bio škrt i da je mnogo novca davao u humanitarne svrhe.
Dobar čovjek, nema što!