Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nestao je iz javnosti. Ako se ne računa ručak što ga je u četvrtak imao s koalicijskim partnerima, o čemu je HDZ izdao priopćenje, Karamarko, lider parlamentarne opozicije, nije se već desetak dana nigdje pojavio. Poklopilo se to sa sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost, na kojoj je 4. srpnja zaključeno da su u vrijeme dok je Karamarko bio ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) u toj agenciji ljudi primani i na samo jedan dan, da bi potom bili premješteni u druge dijelove državne uprave, čime se "kršilo zakon i etička načela postupanja odgovornih osoba te narušavala vjerodostojnost SOA-e".

Nije ova tema izazvala značajniji odjek u medijima, ali Karamarko je, čini se, svjestan koliko je ona neugodna za njega. Naročito zato što se Državno odvjetništvo već počelo baviti tim slučajevima stranačkog nepotizma, jer na ovakav su način u SOA-i isključivo zapošljavani HDZ-ovci s preporukama, dvoje od njih čak nosi prezime Karamarko. Stoga se predsjednik HDZ-a možda povukao dok javnost do kraja ne zaboravi na zaključke VNS-a o njegovim zloupotrebama. Međutim, u međuvremenu je jedna još snažnija i zloćudnija afera pogodila HDZ, a također se tiče sigurnosnog sustava.

Nevjerojatno je što članovima saborskog Odbora omogućava postojeći zakonski okvir (FOTO: Lupiga.Com)

Dvojica HDZ-ovih zastupnika, Miroslav Tuđman i Tomislav Čuljak, napravili su nešto uistinu zapanjujuće. saborski Odbor za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku istraživao je pomalo čudne tvrdnje bivšeg ministra financija Slavka Linića da ga je premijer Zoran Milanović, koristeći se policijom, pratio. Kako njega tako i članove njegove obitelji te prijatelje. Premda Linić nikad nije rekao da su mu pritom i prisluškivali telefone, odlučeno je da se ispita i ta mogućnost, pa je Odbor otišao i u neposredan nadzor Operativno-tehničkog centra (OTC), u kojem se rade te stvari.

S obzirom da niti u Ravnateljstvu policije niti u OTC-u predsjednik Odbora Tuđman i ostali nisu pronašli nikakvu potvrdu za Linićeve optužbe na Milanovićev račun, to je parlamentarno tijelo većinom glasova zaključilo da su one potpuno neutemeljene. No, više od toga pažnju je izazvalo izdvojeno mišljenje SDP-ovca Igora Rađenovića da su "u sklopu nadzora OTC-a, osim provjere telefonskog broja Slavka Linića, pojedini članovi Odbora zatražili i provjeru za još nekoliko telefonskih brojeva, o čemu je sastavljena službena bilješka".

Brzo se doznalo i što se krije iza te formulacije. Tuđman i Čuljak su u OTC-u tražili provjeru svojih i telefonskih brojeva glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića te zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Kad su došli u taj centar, svatko je od zastupnika mogao na posebnom obrascu napisati telefonske brojeve za koje je želio provjeru jesu li pod mjerama. Tuđman i Čuljak ponašali su se tom prilikom kao da je OTC jedan fantastičan švedski stol, s kojeg se može uzeti što god se kome prohtije. I njih su dvojica, dakle, naručili provjeru Brkićevog i Bandićevog broja, a djelatnici OTC-a su im to i servirali.

HDZ je dužan suvislo objašnjenje zašto je Tomislav Čuljak tražio provjeru telefonskog broja Milijana Brkića i što je njegov saborski zastupnik potom prenio Brkiću (FOTO: Novilist.hr)

U tom trenutku SDP-ovi zastupnici nisu pojma imali za čije su se to brojevi zanimali HDZ-ovci, međutim, sačinjena je, eto, službena bilješka u kojoj su oni bili navedeni. A kad su te brojeve utipkali u svoje mobitele, shvatili su da ih imaju u imeniku. Tako su otkrili da su Tuđman i Čuljak, dok njihov stranački kolega Gordan Jandroković u OTC-u nije bio uključen u to, iz nekog razloga htjeli doznati prisluškuje li policija Brkića i Bandića. Ispostavilo se je da jedan od njih zaista bio pod mjerom telekomunikacijskog nadzora.

Što su Tuđman i Čuljak napravili s tom užasno važnom informacijom, koje su se dokopali na ovakav zavjerenički način, zasad se ne zna. Može se samo nagađati da su Brkića i Bandića obavijestili jesu li predmet istrage. Ako su Tuđman i Čuljak to doista učinili, onda se neosporno radi o teškom kaznenom djelu. Usto, Tuđman, iskusan obavještajni djelatnik, tvrdi da se i dosad uvijek tako radilo i da to članovima ovog saborskog Odbora omogućava postojeći zakonski okvir. Posve je, smatra, nebitno je li neki broj u vezi s osobom zbog koje se provodi nadzor ili nije.

To bi značilo da se Odbor može bilo kad sjetiti i otići u OTC, nije teško pronaći nekoga tko će se žaliti da mu policija bezrazložno diše za vratom, tako da se ima opravdanje, i tamo pribaviti povjerljive podatke o nekim sasvim desetim ljudima. Možda je ovo ipak presedan i nikad se ranije nije dogodilo da bi zastupnici u OTC-u operirali baš poput Tuđmana i Čuljka. Ali, sasvim je legitimno i pitanje što su HDZ-ovci tek radili u vremena dok su bili na vlasti, kad se i u opoziciji bez ikakvih skrupula služe ovakvim metodama. Naravno, shodno tome razložno je i zapitati se i na što bi sve Karamarko i njegova stranka bili spremni ako se za godinu i pol dana vrate na vlast. Hrvatski građani imaju razloga biti vrlo ozbiljno zabrinuti.

Predsjednik Josipović nedavno je konstatirao da Karamarkovo okruženje u HDZ-u podsjeća na obavještajnu bojnu, a ne na političku organizaciju, ali vjerojatno nije niti slutio koliko je u pravu (FOTO: Novilist.hr)

Mogu li HDZ-ovi zastupnici uistinu provjeriti bilo čiji broj i onda njegovog vlasnika upoznati sa stanjem stvari? Ako je to točno, radi se o golemoj moći i privilegiji članova saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Predsjednik Ivo Josipović nedavno je konstatirao da Karamarkovo okruženje u HDZ-u podsjeća na obavještajnu bojnu, a ne na političku organizaciju, vjerojatno nije niti slutio koliko je u pravu.  No, nužno je barem im otežati posao te promijeniti propise koji Tuđmanu i Čuljku dopuštaju da OTC tretiraju kao svoj dnevni boravak.

Smisleno je jedino da članovi Odbora prije odlaska u centar sastave popis telefonskih brojeva koji ih zanimaju, uz, naravno, uvjet da su svi oni povezani s predmetom kojim se to tijelo bavi. I kad dođu u OTC, predsjednik Odbora bi morao taj popis predati kao službeni dokument. Nema nikakvog dopisivanja brojeva na licu mjesta. To je što se tiče bliske budućnosti. Sadašnjost je, pak, u rukama DORH koji već zatražio istragu povodom "objava u medijima zbog mogućeg curenja informacija, a vezano uz postupanje članova Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u vezi s navodima Slavka Linića".

Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan dobio je, znači, uz nezakonito zapošljavanje u SOA-i u režiji Karamaka i tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, još jedan jako vrući krumpir. Na njemu je da u najkraćem mogućem vremenskom roku ustanovi zašto su Tuđman i Čuljak iskazivali znatiželju upravo za Brkićev i Bandićev broj i što su napravili kad su u OTC-u saznali je li neki od njih pod mjerama. A Karamarko? On je javnosti već dužan suvislo objašnjenje primanja članova HDZ-a u SOA-u i njihovog ekspresnog transferiranja u Carinsku upravu, kod Mladena Barišića, bivšeg glavnog rizničara HDZ-a i jednog od ključnih aktera afere Fimi Media. Sada Karamarko mora ponuditi odgovor na još nekoliko pitanja, što je znao o Tuđmanovoj i Čuljkovoj akciji u OTC-u, je li im možda on i dao nalog i smjernice te ima li saznanja što su ti njegovi zastupnici prenijeli Brkiću i Bandiću.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Laitr Keiows/Wikimedia