Ima li dekadencija granica?
Iako ne dvojimo da se sjajan tulum može organizirati uz minimalna sredstva kad je u pitanju dobra ekipa, nešto novaca ipak nije na odmet čak i kad je ekipa dobra. Ako vam pak ekipa i nije nešto, onda bar morate novce uložiti. No, ako na tulum pozovete Salvadora Dalija, a pri tom ste i potomak bezobrazno bogate bankarske dinastije, onda tulum predstavlja kulturni događaj godine.
Dekadentni bogataši znaju nekada uistinu pretjerati, no to što je netko bogat ne znači da mu automatski nedostaje stila. Marie-Hélène de Rothschild svakako ne nedostaje maštovitosti, a ono što je prosincu 1972. godine priredila svojim gostima moralo je zadovoljiti valjda i najzahtjevnijeg među njima - Salvadora Dalija.
Bogata nasljednica bal je organizirala u obiteljskom dvorcu, najvećoj i najluksuznijoj građevini sagrađenoj u 19-om stoljeću niti 30 kilometara od centra Pariza. Pozivnice su ispisane naopako, a kako je navela organizatorica "obavezan je smoking, večernje haljine i nadrealne glave“. Kada su gosti jednom ušli u dvorac dočekale su ih sluge odjevene u mačke kako u različitim pozama spavaju na stubištu. Preskačući ih morali su proći mračni labirint na kraju kojeg ih je dočekivala dekadentna domaćica koja valjda u životu ništa nije skuhala.
Je li ovdje riječ o kulturi, umjetnosti ili tek dekadenciji i bezobrazluku ostavit ćemo vama na prosudbu…
Obiteljski dvorac bogate nasljednice (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Naopako napisane pozivnice (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Domaćica s rogovima (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Audrey Hepburn s kavezom za ptice na glavi (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Charles de Croisset, Marisa Berenson i Paul-Louis Weiller (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Barun Guy de Rothschild i barunica Marie-Hélène de Rothschild (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Senhora Espírito Santo, vojvoda i vojvotkinja od Cadavala (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Jacqueline Delubac (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Još otmjenih uzvanica (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Hélène Rochas i François-Marie Banier (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Alfred Duff Cooper(FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Barunica Thyssen-Bornemizza i Guy Baguenault de Puchesse (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Salvador Dalí i talijanska princeza Maria Gabriella de Savoia(FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Stol s "osakaćenim" lutkama (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Stol sa "nježnim" kornjačama (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Za desert: žena napravljena od šećera polegnuta na krevet od ruža (FOTO: reallifeiselsewhere.blogspot.com)
Lupiga.Com
Što je kriza jača, štp više ljudi svakog dana oseća veću ugroženost, to će veća da bude i raskalašnost bogatih. Gubitak smisla za običnu ljudsku nesreću neki pokazuju na tako "kreativne" načine, da sirota Marija Antoaneta izgleda samo kao mala naivka iz provincije koja je u svojoj neobrazovanosti prosto posegla za svim što joj titula nudi; danas rasipnici postaju nastrojeni "umetnički", i pri tome potpuno zaboravljaju da je umetnost za kojom posežu imala daleko plemenitije ciljeve. Nadrealizam je kao izrazito levičarski pokret izražavao protest nad vekovnim konvencijama "kulture", smisla, novca, društva koje je od poseda i upravljanja ljudskim životima stvorilo svoju "plemenitost" i ideale. To što je Salvador Dali na kraju potao Frankov dvorski umetnik, nije nikakvo opravdanje da ga danas na svojoj pomodnoj većernjoj zabavi upotrebljava i jedna mala američka princeza. Ovo mije lament nad umetnošću, već samo poziv na zdrav razum. Danas sve manje mladih poznaje umetnost, posećuje muzeju, ali zar o Daliju treba da saznaju iz tabloida i društvenih hronika? MOžda to i nije tako strašno, konačno, veči deo likovnog iskustva savremenog čoveka je kič koji biva brzo zaboravljen, ili prepravljen za upotrebu na sceni pop kulture, u stilu Lady Gage.