Jedna od osnovnih informacija koja se nalazi na internetskoj stranici svake političke stranke je njezina struktura. Na taj se način mogu doznati imena predsjednika i članova središnjih stranačkih tijela. No, sa Živim zidom to nije slučaj. Na njihovom webu jednostavno nema rubrike u kojoj bi bilo navedeno tko vodi tu stranku. Statut Živog zida je ipak objavljen i u njemu piše da stranka ima predsjednika i Glavni odbor, ali o tome tko trenutačno obnaša te dužnosti nema ništa. Taj Statut je zanimljivo štivo i zato što otkriva da predsjednik Živog zida ima vrlo velike ovlasti, veće nego, primjerice, lideri sistemskih stranaka HDZ-a i SDP-a. Ta osoba, recimo, sama može kooptirati ljude u šesteročlani Glavni odbor. Nadalje, predsjednik Živog zida autonomno donosi odluke o suspenziji članova stranke i, na prijedlog Glavnog odbora, o izbornim kandidatima. 

I Andrej Plenković i Davor Bernardić mogu samo sanjati o statutarnim ovlastima kakve ima Ivan Vilibor Sinčić, za kojeg javnost zna da je na čelu Živog zida. Jako je to neobično za stranku koja se zalaže za izravnu demokraciju, za raspisivanje što više referenduma na kojima bi narod odlučivao o važnim stvarima, umjesto da to čini korumpirana politička oligarhija. 

Međutim, politička filozofija Živog zida ima i drugu stranu medalje. Njihovi saborski zastupnici redovito izražavaju simpatije za autoritarne vođe poput Vladimira Putina i Tayyipa Erdoğana. Valja se prisjetiti i kako je Ivan Pernar bio sretan nakon što mu je skupocjeni sat darovao emir iz Katara, zemlje koja nije poznata po demokratskim standardima. Stoga zapravo i ne iznenađuje da su u Živom zidu svog predsjednika naoružali snažnim ovlastima.

Naravno da nije lako zamisliti Sinčića kao autokrata pred kojim se Pernar i ostali u Živom zidu, koji, inače, ne priznaju nikakav autoritet, tresu. Ali, zabilježena su već dva javna slučaja u kojima se pokazalo da ta ekipa doista sluša Sinčića, pa čak i pod cijenu vlastitog samoponižavanja. 

I Bunjac je nedavno Sinčićev pravorijek prihvatio kao zapovijed (FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić)

Branimir Bunjac je krajem listopada prošle godine, u vrlo mutnim okolnostima, podnio ostavku na mjesto zastupnika u Saboru. On u parlamentu mijenja Sinčićevu suprugu Vladimiru Palfi, a dogovor je u startu bio da to bude samo u prvoj polovici ovog saziva. No, kad se približio trenutak da Vladimira Palfi počne konzumirati mandat koji je osvojila na izborima, Bunjac joj se preko društvenih mreža zahvalio što mu je omogućila da ipak ostane u Saboru. I mislilo se da je ova tema tako skinuta s dnevnog reda. Uskoro je, međutim, došlo do nikad razjašnjenog preokreta, Bunjac je napisao ostavku i predao je Mandatno-imunitetnom povjerenstvu, pa ju je povukao. Onda su pred novinare izašli Sinčić, njegova supruga i Bunjac, a predsjednik Živog zida objavio je kako je odlučio da Bunjac ne ide iz Sabora. I Branimir Bunjac i Vladimira Palfi tako su ispali u najmanju ruku neozbiljni, ali su Sinčićev pravorijek prihvatili kao zapovijed.

U srijedu je, pak, Sinčić svoj autoritet u Živom zidu demonstrirao na sirotom Pernaru. Jedan od najkontroverznijih zastupnika u povijesti Sabora se prije konstituirajuće sjednice učlanio u minornu stranku Abeceda demokracije. Bila je to Pernarova reakcija na previranja u Živom zidu, u kojem se pobunjena skupina izdvojila i prijetila da će preuzeti pravni subjektivitet stranke. Da su u tome uspjeli, njima bi pripao novac koji se iz državnog proračuna uplaćuje na račune parlamentarnih stranaka. Pernar je zato preventivno napravio deal s Abecedom demokracije, pa je novac za njegov saborski mandat usmjeren toj stranci. S tim da se njime koristi Pernar. 

Dvojac na početku političkih karijera (FOTO: Lupiga.Com)

Ali, Državnu reviziju Pernar nije uvjerio da je potpisao pristupnicu za Abecedu demokracije, pronašli su u financijskom poslovanju Živog zida i druge nepravilnosti te dokumentaciju o svemu tome predali Državnom odvjetništvu. Pernara to nije nimalo uznemirilo. Održao je u srijedu prijepodne ispred sjedišta DORH-a konferenciju za novinare s koje je inatljivo poručio da će i ubuduće biti član i Živog zida i Abecede demokracija, da će se, štoviše, ako mu bude gušt, priključiti i nekoj trećoj stranci. Na novinarsko pitanje hoće li napustiti Abecedu demokracije glasno je ponavljao izričito i nepokolebljivo "NE", pa i onda kada je upitan što ukoliko Živi zid to zatraži od njega. Tvrdio je u kamere kako je on autonoman, kako nikad ne bi postupio mimo svoje slobodne volje, kako je slobodan čovjek. 

Ustrajao je, međutim, na tome cijela dva sata, dok mu Sinčić nije rekao da mora promijeniti mišljenje. Skrušeno je Pernar, nekoliko sati nakon što je samouvjereno govorio da neće otići iz Abecede demokracije, stao pred televizijske kamere i izjavio da će se na Sinčićev zahtjev iščlaniti iz stranke na čiji je račun dosad leglo nešto više od milijun proračunskih kuna. Bila je to za Pernara poprilično neugodna situacija, temeljito se osramotio, ali je postupio onako kako mu je predsjednik Živog zida naložio. 

Sinčić ih, očito, sve drži na zaista kratkoj uzici i s njim nema igranja. Da njemu netko u Živom zidu pokuša raditi što vukovarski gradonačelnik Ivan Penava priređuje Plenkoviću, vjerojatno bi odmah letio iz stranke. Sinčić ne dopušta nikome da se osporava njegov autoritet. Može Pernar cirkusirati po Saboru, vikati na zastupnike i dvostruko starije od sebe, ali kad mu Sinčić nešto kaže miran je kao bubica. Opasan je neki lik taj Sinčić. Svašta bi se moglo događati ako on preuzme vlast u Hrvatskoj. Stoga bi možda trebalo žaliti Pernara, Bunjca i ostale u Živom zidu koji su već iskusili Sinčićeve metode vladanja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Admir Buljubašić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"