Bugojno je srednjobosanski grad na Vrbasu, i općina s prijeratnih 47 000 stanovnika. Građani tog poprilično urbanog grada mogli su se pohvaliti s mnogo čime, od kulturne ponude kao što je raznovrsna muzička scena i Lutkarsko bijenale, preko sportskih događanja kao što je najjači šahovski turnir svijeta, pa sve do viška radnih mjesta u tamošnjim gigantskim poduzećima, naravno u jugoslavenskim razmjerima. Upravo jedno od tih poduzeća tema je današnje novice. Riječ je o vojnoj tvornici "Slavko Rodić" koja je u prijeratnim godinama zapošljavala zajedno s Tvornicom biro mašina, negdje oko 9 500 radnika. Tvornica smještena u bugojanskom naselju Čipuljić bila je jedan od najvećih proizvođača streljiva na području cijele jugoistočne Europe. Uoči početka rata jugoslavenske snage su iz Rodića danonoćno iznosile svu pokretnu vojnu opremu. Stotine i stotine vojnih kamiona danima su odvozili sve što se iz pogona moglo odnijeti, a kažu kako je tu bilo svega i svačega. Da se nešto od onoga što je preostalo ne bi na neki način upotrijebilo, pobrinuli su se avioni JNA još 1992. godine, kada su od goleme tvornice stvorili hrpu ruševina koje su i dan danas na istom mjestu. Želja za čišćenjem tih ruševina pojavila se u zadnje vrijeme, pa se tako pokrenula i priča o odlagalištu tvorničkog otpada za koje nekadašnji zaposlenici Rodića tvrde kako je prepuno otrovnih tvari. O toj temi kantonalni štab civilne zaštite Srednjobosanskog kantona raspravlja već duže vrijeme, ali su se tek danas odlučili javno obzaniti kako se na odlagalištu otpada nalaze otrovne tvari.
Kako se saznaje iz neslužbenih izvora riječ je uglavnom o cijanidima. Procjenjuje se kako se na odlagalištu nalazi oko 35 tona otpada, od čega osam kilograma cijanida, otrova iz prve skupine otrova najjačeg i najbržeg djelovanja. Cijanidi su se prema riječima bivših zaposlenika koristili za zagrijavanje metala radi proizvodnje streljiva i oružja. Rješenje se kao i sva bosanska rješenja traži kod stranaca, ovoga puta kod SFOR-a, koji bi uz financiranje nizozemske vlade otpremio otpad u Njemačku.
Cijanid postaje nezgodan čim dospije u dodir sa okolinom, posebno ukoliko dođe u dodir s vodom u kojoj postaje vrlo lako razgradiv. S obzirom da Bugojno leži na Vrbasu, stanovništvo strahuje kako bi dospijevanje samo nekoliko kilograma cijanida u Vrbas moglo izazvati pravu katastofu. Srećom tvornica je udaljena od Vrbasa više od dva kilometra, ali na nesreću tek pedesetak metara od jedne Vrbasove pritoke. Ipak dobra vijest za sve one koji vole bugojansku vodu je da je gradski vodovod "Kruščica" os spomenutog pritoka udaljen više kilometara uzvodno. Na kalkulacije kako je moguće da se neki "negativci" dokapaju otrova, lokalne vlasti smiruju situaciju tvrnjom kako su sve opasne tvari zaštićene od eventualne uporabe. Nadam se samo da ta zaštita nije onaj uspavani stražar kojeg sam nedavno vidio greškom skrenuvši u porušeni tvornički krug.