Do sad, relativno mali procenat izlaznosti na izbore u Bosni i Hercegovini, značio je samo jedno: pobjedu desnih, populističkih i nazadnjačkih stranaka, u koje su se ugnijezdili najgori među nama. Preduga vlast istih, zao je životni suputnik, pogotovo na Balkanu: ako računamo da je socijalizam trajao četrdeset i pet godina, epoha nacionalizma, s manjim prekidima traje – trideset. Od 1990. godine, kad su se neprirodno povezale zastave (uglavnom izmišljene) prošlosti i kad se krenulo u avanturu rušenja jednog svijeta iz temelja. Do te mjere, da se na njegovim ruševinama nije mogao sagraditi novi.

Nije bilo lako gledati Sarajevo kako, pogotovo, u posljednje četiri godine rapidno propada: grad koji je preživio, valjda, sve što se moglo preživjeti, opsadu, agresiju, posttraumatsko poraće i još uvijek krajnje neizvjesnu tranziciju, konačno bi mogao prodisati. Rezultati lokalnih izbora ove 2020. godine u kojoj su pale maske, razotkrivši svu bahatost i ogrezlost u korupciji i kriminalu triju najvećih stranaka – SDA BiH, HDZ-a, i SNSD-a, donijeli su iznenađenja koja je malo ko očekivao. Možda najviše oni koji su se potajno nadali ovakvom raspletu. 

Jer, na početku ništa nije ukazivalo na to. Vijesti o izlaznosti od oko 14 posto, u 11 i 38 posto u 16 sati upućivale su na produžavanje beskonačnog propadanja. U Sarajevu, u protekle četiri godine samo u Općini Stari Grad načelnik nije bio iz Stranke demokratske akcije, i to je, ako izuzmemo ratni period – bio najgori period u novijoj historiji grada. Urušavanje u svim segmentima, plemenska korupcija začinjena demagogijom ratnih narativa. Grad bez boje. 

Bakir Izetbegović na glasanju kojem je prethodila demagogija prepuna ratnog narativa (FOTO: HINA/FENA/ml)

Na društvenim mrežama već se počelo naricati. Kuknjava je omiljeni sport, a apeli da se, unatoč riziku od korone i sveopćoj letargiji izađe i ode glasati ličili su na vapaje iz pustinje. Do 19 sati izlaznost se podigla na oko 50 posto, a onda su počeli pristizati rezultati. Koji su graničili s nevjerojatnim. 

U Općini Centar, koja je zbog razjedinjenosti opozicije na prošlim izborima prvi put pala u ruke SDA, poveo je Srđan Mandić, kandidat koalicije Četvorka (Naša Stranka, Narod i Pravda, SDP i Nezavisna BH lista) i tako je ostalo do kraja. U Općini Novo Sarajevo dr. Hasan Tanović, liječnik koji je bio jedan od prvih koji se javno suprotstavio bestidnom ponašanju Sebije Izetbegović u zdravstvu i van njega, do nogu je potukao kandidata SDA Nedžada Koldžu. Na Ilidži, dosad najjačem bastionu SDA, notorni Fikret Prevljak, prema vlastitom priznanju poltron porodice Izetbegović, glatko je izgubio od Nermina Muzura iz Četvorke. Uz tijesnu borbu na Novom Gradu između Adnana Delića (nezavisni) i Semira Efendića (SDA), bio je to znak da su promjene tu. I, naravno, uz više nego ohrabrujuću vijest da u Banjoj Luci, Dodikov kandidat Igor Radojičić gubi od kandidata opozicije Draška Stanivukovića. Objavljeno je i da je HDZ izgubio Ramu i Tomislavgrad. Nakon toga, postalo je jasno da su izbori poraz „velikih“ mastodonta, lažnih firmi obučenih u (opet lažno) patriotsko odijelo i pobjeda malih, lokalnih snaga koje su shvatile da samo udružene mogu protiv kriminalnih hobotnica.

Rezultat je, dakle, tu i na njega je utjecalo nekoliko različitih faktora. Pandemija koronavirusa, svakako je jedan od njih. Starija populacija čiji je jedan dio dosad stabilan resurs nacionalista shvatila je da i najmanji rizik u ovom trenutku može značiti fatalan ishod. Jer, ukoliko se razbolite veća je šansa da vas Klinički centar pod vodstvom ravnateljice Izetbegović neće primiti, nego da će vam dati mogućnost barem minimalnog zdravstvenog tretmana. Tu je, svakako, još nekoliko razloga: birački spiskovi koji nisu mogli biti ažurirani u onoj mjeri u kojoj se odvijao egzodus ljudi iz BiH. Računa se da je zemlju u posljednjih osam godina napustilo oko 500.000 ljudi – dakle, malo više od cijelog jednog Sarajeva – pa procent male izlaznosti treba gledati i odatle. Niz afera u posljednjih nekoliko mjeseci u kojima je otkrivena, praktično, krađa mjesta gradonačelnika Sarajeva i poput plijena dodijeljena SDA-u, koji je na to mjesto postavio opasnu, karikaturalnu marionetu Abdulaha Skaku, zatim bahaćenje „bračnog para Ceausescu“ (kako raja kolokvijalno zovu Izetbegoviće) i na kraju, afera respiratori koja je više simbolički, ali nezanemarivo i finansijski, čini se, do kraja razljutila javnost. Za koju je u najmračnijem trenutku vladavine SDA izgledalo kao da ne postoji. 

U tim trenucima, kad nismo mogli objavljivati u sarajevskim medijima, neki od prijatelja su nam se našli u pomoći: bilo je to i ovo mjesto na kojem sada ovo čitate, pa se ovdje valja i zahvaliti. Svima koji su pomogli da dočekamo ovo, novo Oslobođenje Sarajeva. Od teškog, sumornog, unutarnjeg zatvaranja, okupacije administrativno – koruptivnim aparatom, koji je funkcionirao svojom nefunkcionalnošću kao da je smišljen u kakvom Trumpovom laboratoriju za izluđivanje mase. Čuvan strahom, čini se da je njime i srušen. 

Sarajevo je progledalo (FOTO: HINA/EPA/Fehim Demir)

Ljudi su dovedeni pred zid jednostavno morali shvatiti da im oni koji im nisu pomogli trideset godina, neće pomoći ni sada, kad je cijeli svijet zahvaćen požarom, prvo što siromah treba da gleda je, da parafraziramo velikog ruskog klasika, jeste da zaštiti svoju kuću od požara. 

I Sarajevo je progledalo. Sad pored straha, postoji i nada. Da će se po ostatku Bosne i Hercegovine proširiti ta energija koja može donijeti dašak želje za normalnim životom, ako tako nešto uopće može da postoji. 

S te strane, ovo i nisu (bili) izbori. Bio je to civilizacijski plebiscit. Između toga da se potone u mrak kasabe ili da zasjaju svjetla grada. Danas, na sreću, osjećamo da je pobijedilo ovo drugo. 

Uz oprez: mrak uvijek čeka da se ponovo spusti. Za nadati je se da je ovo tek uvod u opće izbore 2022. godine u kojima bi ove što su kandžijali 30 godina trebalo zauvijek otpustiti. Pobjednika sada čeka veliki posao, ali oslobođenje je u ovom trenutku najvažniji kapital. Ili, što bi se reklo u Sarajevu: 

- Šta ovo bi u nedjelju? 

- Bajram, i dva petka. 

Za neko novo, a opet staro i pravo, Sarajevo.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Fehim Demir