“Sudbina Lenjingrada između 1941. i 1944. nekadašnjeg i sadašnjeg Sankt-Peterburga, je jedinstvena po strahoti. Grad na ušću Neve je na početku njemačke blokade imao 2,5 miliona stanovnika. Među njima oko 400.000 djece. Tokom 871. dana opsade umrlo je oko 1,1 milion civila. Većina od gladi. Istoričari opisuju sudbinu Lenjingrada kao najveću demografsku katastrofu nekog grada u svijetu. Blokada je trajala od 8. septembra 1941. do 27. januara 1944. godine. To je najduža opsada jednog grada u 20. vijeku” - ovo je dio teksta pod nazivom “Lenjingrad: grad na koji su poslali glad”, a koji je svojevremeno napisao Volker Wagener za Deutsche Welle. 

U okviru ovog pasusa za nas su važne dvije riječi - blokada i opsada. 

Kada na Googleu ukucate riječ „blokada“ dobijete sljedeće objašnjenje “potpuno opkoljavanje, okruživanje grada, utvrđenog mjesta ili neke teritorije radi prisiljavanja vojnih snaga na predaju. Vojna, politička ili ekonomska izolacija neke države radi vršenja pritisaka da bi prihvatila zahtjeve koji joj se postavljaju i nameću“. Za „opsadu“ stoji sljedeće “zatvaranje jedne luke ili cijele obale pomoću ratnih brodova u cilju sprečavanja svakog uvoza i izvoza; zatvaranje sa svih strana grada, tvrđave; zatvaranje željezničke skretnice, blokiranje.”

Po logici predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Lenjingrad nije bio ni pod opsadom ni pod blokadom jer je u svakom trenutku imao vodenu ili kopnenu vezu sa snagama Crvene armije preko Ladoškog jezera, koje je zimi ledilo.

Tu istu logiku Milorad Dodik koristi kada govori o opsadi i blokadi Sarajeva. Evo šta nam on kaže: „Da je bilo blokirano, kako je mogla da dolazi hrana i ostale stvari. Kako se to moglo dešavati ako je, kako oni kažu, bilo u blokadi. Kako su mogli sve vrijeme rata da se spuštaju avioni na aerodrom u Sarajevu, kako onda može da bude opkoljen grad.”

Sve što važi za Lenjingrad, mora važiti i za Sarajevo, ali Milorad Dodik to ne smije ni da pomisli, a kamo li da glasno kaže, jer zajebanciju sa Lenjingradom Rusi ne praštaju. 

Sve što važi za Lenjingrad, mora važiti i za Sarajevo (FOTO: Wikimedia/Boris Kudojarov)

Ali u toj istoj izjavi Milorada Dodika postoji jedna rečenica koja je mnogo važnija od nebuloze o Sarajevu i ona glasi: “Nećemo nikada doći u poziciju da jedni druge razumijemo”.

Iza ove rečenice stoji buduća propast Bosne i Hercegovine i definicija Dodikove politike danas, ali i u budućnosti. Ta se politika može vidjeti u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u obrazovanju, u medijima … 

Šta nam ona Milorad Dodik poručuje?

• Poručuje nam da kod Milorada Dodika, a daj Bože da je samo kod njega, ne postoji ni volja ni želja da dođemo do činjenica o ratu koje će biti tačne i provjerene. 

• Poručuje nam da kod Milorada Dodika, a daj Bože da je samo kod njega, ne postoji želja za iskrenim suočavanjem sa prošlošću. 

• Poručuje nam da kod Milorda Dodika, a daj Bože da je samo kod njega, ne postoji želja za kreiranjem istorije koja će biti prihvatljiva svim stanovnici BiH. 

• Poručuje nam da je za Milorada Dodika, a daj Bože da je samo kod njega, istorija rata u BiH sredstvo za manipulisanje sadašnjošću u cilju ostvarivanja političkih poena i razvaljivanje države. 

Milorad Dodik zna da ne postoji zemlja koja može opstati sa tri istorije, koje su skoro uvijek potpuno različite i oprečne. Ne postoji zemlja koja može da opstane ako je cilj jednog od vodećih političara da se ljudi međusobno ne razumiju. Bez razumijevanja nema ni empatije, solidarnosti, udruživanja. 

Nerazumijevanje je osnova propasti ove države.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: kremlin.ru