Još jedna slabo neprospavana noć i sunčano nedjeljno jutro. Čim pređete most preko rijeke Save, kojim ulazite u Novi Zagreb, čini vam se da svi putevi vode na Jakuševac. I istina je, u Dugavama je već nesnošljiva gužva, a u jakuševačkim ulicama mimoilaženje je gotovo nemoguće. Automobili su parkirani posvuda. Dakle evo problema: gdje će parkirati vaš izvjestitelj, budući da organizatori sajma nisu osigurali parkirališna mjesta za tzv. press. Ipak našlo se neko malo mjesto u jarku ni 200 metara daleko od prvih na prodaju ponuđenih automobila. Šansa da vas vozilo Zagreb parkinga, popularno zvano "pauk", pokupi je vrlo mala, otprilike 1:1 000.
Neobičnost sajma automobila na Jakuševcu je ta da su redovi automobila u potpunom kaosu što vam u potpunosti onemogućava da pogledate sve eksponate. Dakle krenuli smo po nekom sasvim nepoznatom redu. Broj automobila koji se našao te sunčane nedjelje je bio iznimno velik te po procjeni vašega izvjestitelja zahtjeva 3-4 sata kontinuirane i koncentrirane šetnje i to samo pod uvjetom da ste svoje zanimanje ograničili na samo nekoliko modela. Cijena koju izlagač mora platiti za izlaganje svog ljubimca je 50 kuna. Oni nadobudni dolaze već u ranojutarnje sate, oko 5, kako bi si osigurali što povoljnije mjesto i time privukli što veći broj potencijalnih kupaca. Kad smo već kod kupaca njih najviše ima u špici, koja se odvija od nekih 10 pa do 11,30 sati. Mene osobno su najviše zbunjivale cijene, koje su u 99% slučajeva iskazane u novoj valuti, dakle u eurima. Ipak još nekoliko ovakvih posjeta i vjerojatno ću se naviknuti i na mrske mi eure. Treba dodati i to da nismo bili svjedoci niti jedne prodaje, pa čak niti nekog probavanja ili cjenkanja.
Mi smo obratili pozornost na samo nekoliko modela i to: VW Passat, Ford Escort, Renault 5, Opel Vectra i Opel Astra.
Passate smo gledali od godišta 1998. do 2000. Nismo baš obraćali pozornost na motore koji gone te zvijeri, pa tako ni da li su dizelski ili benzinski. Cijene za navedena godišta kreću se od 11 000 do 13 500 eura.
Veliki broj od ponuđenih automobila su fordovi. Gledali smo dvije kategorije Escorta. Prva je od 1991. do 1993. godine proizvodnje. Njihove cijene kreću se uglavnom između 2 900 i 3 500 europejaca. Među ovim automobilima nalazi se i nekoliko zbilja neuglednih automobila. Osobito upozoravamo na nedostatak ovih modela u crvenoj izvedbi u kojoj farba nije postojana te pod utjecajem sunca neravnomjerno blijedi. Druga falinka je hrđa prouzročena benzinom koja se stvara oko rezervoara, a prodavači su se dosjetili rješenja. To je naljepnica s natpisom "bleifrei" (njemački=bezolovni), koja je izrađena tako da točno prekrije područje oko Escortovog rezervoara. Druga promatrana kategorija Escorta je proizvedena od 1996. do 1998. godine. Cijene takvih kreću se od 4 500 do 6 000 euroća. Njihova falinka je ta što je proizvođač izbacio meni nepoznat broj varijacija prednjih i zadnjih branika, te je zbog toga teško naletjeti na onaj koji oba branika ima u najboljoj verziji.
Renault 5 je poularni, nekada prekrasni model malog i živahnog automobila. Oni proizvedeni između 1988. i 1990. s oznakom Campus mogu se naći u rasponu cijena od 1 800 do 2 500 eura.
Opel Vectre smo gledali od 1998. do 2000. godine proizvodnje. Cijena-sitnica, od 8 500 do 11 000 eura. Za
Opelov manji model, Astra, ujedno i vašem izvjestitelju mnogo ljepši, za ista godišta kao i ona kod Vectre pljuniti ćete od 7 000 do 9 000 eura.
Hitovi sajma ove nedjelje su bili golf III iz 1996. godine, sa spojlerima kakve nikada niste vidjeli i boje koju nikada niste vidjeli za samo 8 500 eura, te mecedes CLK 220 čija cijena je ostala nepoznata.
Nakon što sam vas iscrpno informirao o novostvorenim cijenama na hrvatskom tržištu automobila, postaviti ću vam jedno pitanje. Zašto ljudi na svoje vjetrobrane stavljaju propagandne nalijepnice tipa Jaegermaister ili Kenwood?