4-4-2 ili 3-5-2 pitanje je sad!
Najrasprostranjeniji sustavi igre danas su dakle 4-4-2 i 3-5-2. U prvonavedenom su postavljena četiri braniča od kojih su dva centralna i dva krilna. Ovi centralni su obično tzv. "stoperi" zaduženim, isključivo za destrukciju igre protivnika, dok krilni uz defenzivnu ulogu imaju i zaduženja u ofenzivi koja se najviše sastoje od probijanja bokova i centaršuteva. Četiri igrača u sredini zadužena su za kreaciju igre iako i kod njih postoje oni sa više ofenzivnim, odnosno defenzivnim sklonostima i zaduženjima. Oni igraju u liniji bez tzv. "zadnjeg veznog". U napadu su klasične dvije špice od kojih je jedan obično "brzanac", a drugi "sidraš".
U sustavu 3-5-2 obrana funkcionira na čelu s liberom i još dva stopera te pet igrača u sredini, iako je to samo formalnost jer u takvom sustavu dva igrača su krilni braniči jednako orijentirani prema naprijed i prema natrag, te tri središnja vezna igrača od kojih jedan onaj "zadnji vezni". U špici su također dva igrača koji mogu biti različitih profila.
Na pitanje koji je od ova dva sustava bolji bilo je mnogo polemika, pogotovo u nas tako da ne bi sada o tome te to prepuštam vlastitom ukusu, to jest "nosu za igru". Kad smo se već približili vatrenima mogu reći da je bivši izbornik Blažević igrao sustavom 3-5-2, na koji se svi hrvatski igrači navikavaju od najranijega nogometnog djetinjstva, te je ova taktika obilježila prvo desetljeće jako uspješne nogometne povijesti. Današnji je izbornik Jozić, preuzimajući momčad, zapravo već došao s idejom prelaska na sustav 4-4-2, smatrajući ga modernijim, a možda i shvaćajući da u ovom trenutku Hrvatska zapravo i nema pravog libera (kao što su svojevremeno bili Jerkan, Štimac, Jurić), niti zadnjeg veznog (legendarni kapetan Boban). Osim toga, mnoštvo hrvatskih reprezentativaca igra u inozemnim klubovima, koji igraju baš 4-4-2 sustavom. Jozićevi pokušaji u tom su se smislu pokazali uspješnima pa se nije niti trudio vraćati tradiciju podarivši reprezentaciji novi stil i novi karakter.
Kako će trenerska pozicija izgledati u budućnosti najbolje pokazuju noviteti u računalnom svijetu, gdje se neki od softvera bave isključivo nogometnom taktikom. Naime, Sport Universal, francuska tvrtka iz Nice, napravila je softver Amisco Pro, pomoću kojeg računalo može analizirati nogometnu utakmicu. Analizirajući brzinom od 25 puta u sekundi, računalo s takvim softverom prikupi 4,5 milijarde informacija tijekom jedne utakmice, o svakoj kretnji na terenu, bilo igrača, lopte ili suca.
Od tih informacija lako se i vrlo precizno izvuku one koje pokazuju točnu poziciju igrača, njihovu međusobnu udaljenost, pokrivenost terena, te brzinu, ali i kvalitetu kretanja. Nogometni trener, koji sve to prati pred ekranom, na taj način dobiva bolji uvid u nedostatke igre svojih igrača, te stoga može mnogo lakše donositi kvalitetnije taktičke odluke, kako za samog trajanja meča, tako i nakon njega, u budućim utakmicama.
Hoće li to pomoći ili otežati posao trenera ostaje nam vidjeti, no sigurno je da se u svemu tome gubi duh sporta i daje jedna nova dimenzija pristupu sportskoj igri uopće.
U sustavu 3-5-2 obrana funkcionira na čelu s liberom i još dva stopera te pet igrača u sredini, iako je to samo formalnost jer u takvom sustavu dva igrača su krilni braniči jednako orijentirani prema naprijed i prema natrag, te tri središnja vezna igrača od kojih jedan onaj "zadnji vezni". U špici su također dva igrača koji mogu biti različitih profila.
Na pitanje koji je od ova dva sustava bolji bilo je mnogo polemika, pogotovo u nas tako da ne bi sada o tome te to prepuštam vlastitom ukusu, to jest "nosu za igru". Kad smo se već približili vatrenima mogu reći da je bivši izbornik Blažević igrao sustavom 3-5-2, na koji se svi hrvatski igrači navikavaju od najranijega nogometnog djetinjstva, te je ova taktika obilježila prvo desetljeće jako uspješne nogometne povijesti. Današnji je izbornik Jozić, preuzimajući momčad, zapravo već došao s idejom prelaska na sustav 4-4-2, smatrajući ga modernijim, a možda i shvaćajući da u ovom trenutku Hrvatska zapravo i nema pravog libera (kao što su svojevremeno bili Jerkan, Štimac, Jurić), niti zadnjeg veznog (legendarni kapetan Boban). Osim toga, mnoštvo hrvatskih reprezentativaca igra u inozemnim klubovima, koji igraju baš 4-4-2 sustavom. Jozićevi pokušaji u tom su se smislu pokazali uspješnima pa se nije niti trudio vraćati tradiciju podarivši reprezentaciji novi stil i novi karakter.
Kako će trenerska pozicija izgledati u budućnosti najbolje pokazuju noviteti u računalnom svijetu, gdje se neki od softvera bave isključivo nogometnom taktikom. Naime, Sport Universal, francuska tvrtka iz Nice, napravila je softver Amisco Pro, pomoću kojeg računalo može analizirati nogometnu utakmicu. Analizirajući brzinom od 25 puta u sekundi, računalo s takvim softverom prikupi 4,5 milijarde informacija tijekom jedne utakmice, o svakoj kretnji na terenu, bilo igrača, lopte ili suca.
Od tih informacija lako se i vrlo precizno izvuku one koje pokazuju točnu poziciju igrača, njihovu međusobnu udaljenost, pokrivenost terena, te brzinu, ali i kvalitetu kretanja. Nogometni trener, koji sve to prati pred ekranom, na taj način dobiva bolji uvid u nedostatke igre svojih igrača, te stoga može mnogo lakše donositi kvalitetnije taktičke odluke, kako za samog trajanja meča, tako i nakon njega, u budućim utakmicama.
Hoće li to pomoći ili otežati posao trenera ostaje nam vidjeti, no sigurno je da se u svemu tome gubi duh sporta i daje jedna nova dimenzija pristupu sportskoj igri uopće.
HR ne prolazi prvi krug, jer dečki nisu dobili 100 €, pa se svi odjednom ozljeđuju, odma se odmah stavlja Balaban u prvu ekipu, a svi znamo da Jozić dobije pinku od Maminha kad uđe Boško, Šuker je ljut jer Vlaović ima veću jahtu...