"Prikriveni fašizam na ovim prostorima je najgori. Njegov novi oblik provlači se u srbijanskom društvu slično kao i u susjednim zemljama. Možemo da pričamo o ekstremnom nacionalizmu provučenom kroz desni centralizam, recimo, vladajuće Srpske napredne stranke kod nas, koja je proizašla iz Radikalne stranke, zbog čega na SNS gledamo kao na opranu radikalsku retoriku, upakovanu za nekakav lepši zapadni izgled. Suštinski se vrlo dobro zna o čemu se radi. Provlači se i kao kulturni fašizam i kao ideja kroz partije, koje to nose u sebi, bez da to javno iskazuju. Po kršenju ljudskih prava, isticanju 'ko je koje nacionalnosti i nizu drugih diskriminacija poput homofobije, vidi se da i dalje postoji", kaže nam Srđan Papić Đurić, kada smo ga pitali zašto su ovakve antifašističke akcije potrebne i danas i u čemu iščitava fašizam u Srbiji.

Sa svojim ocem, također sportskim aktivistom, Radomirom Rašom Papićem, pješačit će u sklopu priče koja se zove Šetanje ideja (Walking Ideas). Prema Jasenovcu kreću 22. travnja i planiraju dnevno prijeći više od 50 kilometara kako bi za četiri dana stigli na obilježavanje 70. godišnjice proboja logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac. Cilj je da se susretnu sa sportaši(ca)ma i aktivisti(ca)ma u gradovima kroz koje budu prolazili te da šetnjom ukažu da Jasenovcu ima veliki značaj za postkonfliktno društvo bivše Jugoslavije i značaj antifašističke borbe - kako za Hrvatsku, tako i za BIH, Srbiju i posebno za multietničku i multikulturalnu AP Vojvodinu i grad Zrenjanin odakle ova "šetajuća" ideja dolazi.

Kad se vodi računa samo o "svojim" kostima

Akcijom žele potaknuti narode, Vlade i institucije država bivše Jugoslavije, da se usuglase oko zajedničke antifašističke borbe naroda bivše Jugoslavije, a ne da kao do sada svaki premijer ili predsjednik Srbije, Hrvatske i BiH organizira obilježavanje Jasenovca odvojeno, u odnosu na lične pozicije i stranačke interese, ubirući "jeftine i licemerne političke poene za održavanje na vlasti u ovim socijalno-ekonomsko uništenim državama, a sve na račun žrtava". U toj lošoj praksi, ističu, po historijskim iskustvima, najviše posljedica snose narodi ovih država, jer se nacionalistički konflikt time produbljuje i ostavljaju se razdor i mržnja za buduće generacije.

'Ispitivao me zašto baš Srebrenica, pokušavao da me ubedi da to nije bio genocid' (FOTO: Walking Ideas)

"Iznervirao sam se kad sam vidio da su ovi moroni Aleksandar Vučić i Milorad Dodik obilježavali dan sećanja na žrtve Jasenovca u Donjoj Gradini (19. travnja, op.a.), odvojeno od događaja koji organizira Savez antifašističkih boraca Hrvatske, a na koji dolaze i preživjeli logoraši i logorašice. No, ta se priča ponavlja ovde i vrti već 20 godina. Tako je i ceo haos sa nacionalističkim divljanjem raspiren devedesetih, jer je svako vodio računa samo o 'svojim' kostima", smatra on. Ta se praksa prenosi na sve druge godišnjice stradanja u regiji, posebno na stradale u ratovima devedesetih godina 20. stoljeća.

Revizionizam

"Katastrofalan mi je potez predsjednice Hrvatske koja izjednačava pokroviteljstvo Bleiburga i Jasenovca, kao što mi je potpuno abnormalno da se u Skupštini Srbije izjednačava četnički i partizanski pokret", kaže Papić. Smeta ga što se na tragu tog umivenog fašizma i u Srbiji i u Hrvatskoj preimenuju ulice.

Na putu prema Novom Sadu i po kiši (FOTO: Walking Ideas)

"Strossmayerova ulica koja postoji u Zrenjaninu šezdesetak godina će se izgleda preimenovati u ime patrijarha Pavla. Kada je on u pitanju, ljudi ovdje imaju širok osmijeh, ali nitko se ne želi sećati njegovih dela devedesetih godina kada su raskopavali grobnice i budili nacionalizam. Kada kažu da je činio dobra dela, mi to ne negiramo, ali nam je bitno ono što nije učinio i čemu je lošem doprineo", kaže on. Cijela ta priča podsjeća ga i na zaboravljanje uloge hrvatskog klera u Drugom svjetskom ratu, što se najviše vidi kroz veličanje i neobjektivno sagledavanje uloge Alojzija Stepinca.

Ljudi se teško suočavaju s takvim istinama, a povijest se falsificira, ističe, što dovodi i do stvaranja neonacističkih grupa među mladima koji u svojim povijesnim udžbenicima gledaju uljepšanu nacionalnu priču, ili hrvatsku o Jasenovcu ili srpsku o Srebrenici. Znanje, ali i zvanja su korumpirana.

"Predsjednik Srbije navodno je završio masters studije i navodno je stručnjak u svojoj oblasti. Koliko takvih istoričara imamo?", pita se, zaključujući kako su "huligani koji se organizuju u neonacističke grupe poput Srbske akcije samo posledica i produkt ovih koji imaju ruke u rukavicama i kojima te ekstremističke grupe služe u jednom trenutku za paljenje ambasada, lupanje par šamara i paljenje par pekara, da bi im onda poslužili da ih lepo pohapse i kažu kako država radi svoj posao".

Zašto baš Srebrenica?

Njihova je prva pješačka tura za izgradnju mira po duljini puta i trajanju slična ovoj. Između 6. i 11. lipnja 2014. godine išli su od Zrenjanina do Srebrenice 230 kilometara, povodom obilježavanja godišnjice stradanja u Srebreničkom masakru i genocidu. Turu su prešli pješke Hamit Apu Kurteši i Srđan Papić Đurić, a Radomir Raša Papić vozio je bicikl.

Na putu prema Srebrenici u društvu pasa - Chea i Brune (FOTO: Walking Ideas)

"Za tih četiri dana kroz Vojvodinu i Šumadiju nismo imali nikakvih problema, već i lijepe susrete podrške. U pograničnim dijelovima smo imali dobacivanja, ali nas nitko nije napao niti smo imali problema kao biciklistička tura 'Žena u crnom', koja je išla kroz Valjevo", kaže nam Srđan, dodajući da je neugodnosti ipak bilo. Marija, njegova supruga te član tima za logistiku, prijevoz i pregovore na granici, ispričala nam je kako je tada zaprimila poziv od jednog gradskog vijećnika iz Zrenjanina. Pokušao je odgovoriti organizaciju PAOR da ne ide na put.

"Ispitivao me zašto baš Srebrenica, pokušavao da me ubedi da to nije bio genocid. Neverovatno", kaže nam ona. Odrasla je u Bačkoj Palanci i živjela blisko s Ilokom koji je odmah preko rijeke Dunav.

"Svaki dan sam išla u Ilok na česmu i na tvrđavu preko mosta '25. maja', grožđembal nisam propuštala. Moje detinjstvo je tamo. Pokušavam sad ćerki objasniti da sam išla u Ilok normalno kao što idemo na tvrđavu u Petrovaradinu", priča nam ona. Marija je zadužena i za kratki dokumentarni film, koji će nastati kroz njihove razgovore s prijateljima, drugovima i drugaricama koje sretnu putem i koji im pomognu iznijeti akciju do kraja te, naravno, s ljudima koje sretnu u Jasenovcu.

Protiv fašizma (FOTO: Walking Ideas)

Njegov otac, premda je rođen 1958. godine, prijavio se za ovu turu, jer se već trideset godina bavi različitim sportovima - od košarke preko biciklizma do hodanja. Do Srebrenice je išao biciklom, a formu održava dugim šetnjama i nešto izazovnijim, već tradicionalnim turama sa Srđanom, primjerice, po Fruškoj gori. Ovog puta, i to zbog kompliciranih veterinarskih kontrola, s njima neće moći ići njihovi psi, Che i Bruno, koji su dosad bili vjerni suputnici.

Borba za slobodu

Ova njihova akcija, kažu, ima slobodarski karakter i usmjerena je na izgradnju zajedničkog mira. Tog 22. travnja 1945. godine preostalih nekoliko stotina golorukih logoraša logora Jasenovac je na povik Ante Bakotića - "Naprijed drugovi!" krenulo u proboj iz jedne od logorskih zgrada prema istočnim vratima logora. Od oko 670 logoraša, koliko ih je sudjelovalo u proboju, do slobode je došlo samo njih 89.

"Podsećamo da to nije samo beg očajnika kroz kapije logora, već suprostavljanje fašističkom teroru i borbi za slobodu svih zatočenih bez obzira na njihovu rasnu pripadnost i nacionalnu, versku, političku opredeljenost i poreklo", navode PAOR-ovci.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Walking Ideas