Vrlo zamamna rupa nalazi se u Djeci ponoći - kada mladi liječnik liječi bogatu djevojku. Budući da ne dolazi u obzir da se gola djevojka izloži strančevu pogledu, obitelj je doktoru pokazuje kroz plahtu s rupom velikom točno koliko je velik i oboljeli dio. Naravno, nakon nekoliko godina liječenja, Aziz je vidio cijelu djevojku golu - ali je mozaik morao sastaviti u glavi. Još je zamamnija rupa iz filma Jacquesa Beckera snimljena 1960., zove se Le Trou, odnosno Rupa, a u njemu petorica kopaju tunel iz zatvora.

Oni je i prokopaju: nezaboravan je prizor kada, nakon što su ušli u šaht, Gaspard podigne kanalizacijski poklopac i u zoru ugleda zatvor IZVANA i taxi na ulici. Vratili su se unutra i spremili da pobjegnu navečer. No ravnatelj je taj isti dan pozvao Gasparda i rekao mu da su optužbe protiv njega povučene i da će, čim se srede formalnosti, biti pušten. Gaspard je bio slaba karika u lancu bijega - u ćeliju s ostalima stigao je kasnije, kada su radovi već odmakli, a od njih se razlikovao i boljom odjećom. U eseju o tom filmu na www.imdb.com Larry Garner koncentrirao se na socijalnu razliku između Gasparda i ostale četvorice: kopači su se genijalno snalazili u zatvoru, izrađivali alat, prikrivali ga, spretno slali poruke u druge ćelije i određivali točnog vrijeme ondje gdje nema satova i ne čuju se crkvena zvona. "Nikad nisam sreo ljude poput vas," rekao je impresionirani došljak koji za Garnera predstavlja buržoaziju; radnička klasa, nasuprot njemu, odlučna je, domišljata i vrijedna. I nesebična: jedan od zatvorenika, Joe, pomagat će i čuvati tajnu, ali neće pobjeći jer će policija u tom slučaju gnjaviti njegovu mamu.

No Gaspard ih je odao, a Roland, vođa pothvata, koji je već triput prije pokušao pobjeći, kaže mu na to: 'Jadni Gaspard'. Radnička klasa možda je ponosna, možda se opire, možda je sposobna upravljati sama sobom, možda utjelovljuje dignitet i vrijednosti rada i solidarnosti - ali su je buržuji i malograđani sredili.

"Ima u Zagrebu jedna mala prodavaonica, Dukat se zove, u kojoj ljubitelji sira mogu, u našim skromnim uvjetima, zadovoljiti svoju strast. Ta radnjica ima stila, a nije ni pretrpana s odviše raznih vrsta sireva da bi nas zbunjivala, kao što nam se može dogoditi u Francuskoj", napisao je 1976. Igor Mandić u Mitologiji svakidašnjeg života. I ja sam kao ljubitelj sira uzdisao pred tim izlogom, u njemu sam kao klinac prvi put uživo vidio kolut ementalera s onim bajnim rupama, a kao stari konj kupovao sam ondje žemlje s kajmakom - za koje se trebalo požuriti jer bi već oko podneva nestale.

Te prodavaonice više nema: no ne zjapi rupa, već se ondje ugurala milijunta bezvezna i bezlična trgovina odjećom. Kao u onoj televizijskoj dramici koja je nastala otprilike kad i Mitologija svakidašnjeg života, a u kojoj Špiro Guberina glumi ljubitelja sira. No ne bilo kakvog: on je ljubitelj camemberta, roqueforta, gorgonzole i brieja te s prezirom gleda na domaće škripavce. A onda Guberina naiđe na čovjeka koji ga pomalo uvede u domaći sirni svijet i otkrije tom kozmopolitu nepoznate tuzemne čari. Oduševljeni Guberina odnosi u svijet novootkrivene sireve, ondje oni steknu priznanje i divljenje, a kada se vrati priopćiti svojem sirnom bratu divne vijesti, otkrije da njegova prijatelja više nema: kumice su zbog smrada pozvale sanitarnu inspekciju i ona je Guberininu oazu mira i spoznaje zatvorila. Dramica završava Guberininim vikanjem na sve oko sebe: Vi ste rupe, a ne ljudi! Rupe, a ne ljudi!

Rupa iz Rupe doslovno je uskrsnula u Otkupljenju iz Shawshanka koji je Frank Darabont napravio 34 godine poslije po kratkoj priči Stephena Kinga Rita Hayworth and Shawshank Redemption. I opet je čovjek bez krivnje kriv, i opet kopa rupu iz zatvora - ali ovaj put uspješno. Ne samo da je Tim Robbins - alias bivši bankar Andy Dufresne, zatvorenik broj 37927 - spasio sebe nego i Morgana Freemana (alias Ellis Boyd 'Red' Redding). Nasuprot Beckerovu filmu Shawshank je pun optimizma i za njega su tipične rečenice: "Strah te može učiniti zatvorenikom"; "Nada te može osloboditi"; "Jaki čovjek može sebe spasiti, a veliki će spasiti drugoga"; "Zapamti, nada je dobra, možda najbolja od svega, a sve što je dobro traje vječno"; "Spremi se raditi ili spremi se umrijeti" - i slično. Francuz je pesimističan - možeš kopati, ali na kraju će te srediti lošiji od tebe; Amerikanac je optimističan - ne samo da možeš pobjeći, nego to možeš učiniti pun love i još spasiti prijatelja.

Špiro Guberina glumio je u još jednoj televizijskoj dramici o rupama, Buži, s Ivicom Vidovićem. Rupa koju su slučajno probili u zidu između njihova dva stana bila je stalni izvor sukobljavanja i netrpeljivosti, sve dok je nisu zatvorili. Otada su počeli jedno drugom nedostajati pa su je opet probili. Život je zatvor i jedino što je časno jest kopati rupu. Kao u Shawshanku, rupa može biti skrivena iza plakata filmske zvijezde (mračnog predmeta želja), ali može biti i u čovjeku - u jednom eseju Rushdie kaže da umjesto duše ima rupu. Uspješno ili neuspješno, kopanje rupa vrlo je plemenito.




Pročitajte još Borisa Becka na Lupigi!