Vruće je. Tako barem kažu. Izgleda da neki među nama ne podnose da im je toplo. Naviknuti su ljudi u ovoj zemlji, čini se, da im bude hladno. Možda se ugodnije osjećaju kad cvokoću od zime, kad su im zidovi vlažni, a računi za grijanje i izdaci za odjeću i obuću ogromni.

Na vijestima javljaju da je povećan broj intervencija službe prve pomoći, pa u svojoj površnosti čim nekome pozli to pripišu povećanoj vanjskoj temperaturi.

Informatori naše javnosti stalno upiru prstom u živu na termometru i pričaju o tome kako se ne pamti takva toplina otkako je poznat način na koji se mjeri temperatura na ovim prostorima.

Osobno ne bih samo tako banalizirao stvari. Mislim da je stanje u atmosferi najmanji razlog zašto se ljudi ruše na ulicama ili imaju ozbiljnih zdravstvenih problema u svojim domovima.

Kako to da još nikome nije upalo u oči da je upravo počelo ono što nazivaju natjecanje nogometaša u prvoj hrvatskoj tzv. ligi? Po meni to je glavni i osnovni razlog zašto ljudi imaju problema s mučninama ovih dana.

Uopće se nismo stigli oporaviti od nogometaškog prošlo sezonskog stalnog maltretiranja.

Tada su nas – uz redovno tzv. nogometno prvenstvo – davili i svojim nebulozama da će našim parama financirati europsko prvenstvo u nogometu, ako kojim slučajem dobiju njegovu organizaciju. Htjeli su graditi nove nogometne stadione, jer da nema dovoljno starih da zjape prazni. Srećom, nisu ga dobili, pa sad moraju smišljati neke nove načine za grabiti novac koji pripada ovom društvu i ima se trošiti na dobrobit svih, a ne samo nekih. A svi trebamo obrazovanje, zdravstvenu skrb itd ...pa i sportska igrališta. Igrališta, ne stadione.

Činilo se da ćemo imati par mjeseci mira i odmora od njih, ali tako se samo činilo. Pobrinuli su se oni da nam se razni mamićmarkovićštimci i dalje svakodnevni cerekaju sa naslovnih stranica. "Mamić dao ostavku!", pa "Mamić povukao ostavku". "Mamić u ratu s Markovićem", pa "Mamić se pomirio s Markovićem". Isto tako redale su se "vijesti" o Mamiću i Štimcu, ili Štimcu i Markoviću. Nisu se zadržali samo na sportskim stranicama, već smo mogli čitucnuti ponešto i o graditeljskim projektima Mamićevih i Štimca. Hoće li i dotični Marković u građevinare to je jedino što još nismo saznali. Ako hoće trebao bi požuriti dok je još Bandić u prilici odlučivati o … ma, nema veze, o tome ću već pisati nekom drugom (ne)prilikom.

Trebamo li se onda zaista čuditi što je mučnina postala naša svakodnevica? Na prvi pogled krivo je sunce, iako je svakom ozbiljnijem promatraču jasno da je kriv preveliki mrak. Mrak što blješti sa svakodnevnih naslovnica i ekrana. Mrak što ima svoja imena i prezimena. Onaj mrak protiv kojeg se prvu pomoć treba pozvati na telefonski broj: 92!