ne daj se Anja
ne daj se kad budu vodili na strijeljanje
uvijek lažu da vode negdje drugo,
kao što su nama djeci govorili
„dođi, neću te tući“,
soba ti nije više topla
nema rasporeda i razbacanih predmeta,
odvest će te ljudi u čudnim uniformama,

uvijek si se razlikovala po boji kože
po tvom pomalo krivom nosu,
pratit će te sljedećeg jutra do stanice
i staviti u stočni vlak,
u prugastom si odijelu
i opkoljena dželatima,
ne daj se Anja
ne daj se starosti moja,

dugo je pripremano naše klanje
i onda uz vruću rakiju oni će izvući kame
njihov je način seljaka i obrazi gospode,
tvoje obnažene grudi, bodljikava žica
i tvoja sestra obješena u zraku kao narandža
kao narandžasta svjetiljka
nad stučenim i modrim nogama,
širi centar Zagreba, Šubića Zrinskog neparni broj
kod Trga žrtava fašizma

kakva ironija
poprskana krvlju ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih dušegupki,
čuvar ti je u bolnici
upotreba zajedničke gasne komore
i molim vas ako tko traži moje kosti,
ne daj se Anja
evo me ustajem tek da obrišem
nadgrobnu ploču,
da li je nepristojno ostati živ u ovom času
slušati Mozarta, Requiem,
raspolažem još s milijun podataka
tvoga života
koji te pred mojim vlastitim očima
vara i krade i napušta,

ne daj se Anja
potrgaj lisice, prevari stražare
odlazeći da se počešljaš
u nekom gradu gdje ne odzvanjaju čizme,
generacijo moja, unaprijed mrtva ljubavnice,
znam da više neće biti života
pogotovo ne ovakvih
u prosjeku 1981
ja neću s kim imati ostati živ ako svi odete
a i taj će mi život teško pasti,

a bit će ipak da su oni u pravu
jer sâm sam u ovom kvartu
iz kojeg su vas odveli,
a evo ponovo počinje rat
kao što već počinje rat
u listopadu na balkanskom poluotoku,
tijela od olova i nebo od bolova
udaljeni glasovi koji se miješaju
glas tvoje majke, prijatelja, kćeri, brata
na brzinu pokupljeno zlato i umjetnine,
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom,

još malo šetnje uz tvoju ulicu
i gotovo.
ne daj se Anja

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com